Oni koji su odgovorni za „sumrak književnosti“ – sada „cvile zbog sestre Bratićeve“
1 min read
Vesna Bratić
Piše: Želidrag Nikčević
Ne znam za Udbu i mafiju, naći će se valjda i za to eksperti, ali da je Đukanovićev režim u oblasti kulture postupao direktno i smišljeno zločinački – to se vidi golim okom. Pa onda valjda i plavim okom nove ministarke.
Kao i juče, kao i uvijek, uostalom, teško je danas naći na jedvite jade opismenjenog Crnogorca koji nije oran da svoju sposobnost verbalnog izražavanja širokogrudo stavi na raspolaganje LIČNO DRŽAVI, sa uvjerenjem da to neće proći bez ozbiljnih posledica za čitav region. Naprotiv. Narode, mi dolazimo – šta dolazimo, mi se vrćemo! Nezaustavljivo nadiremo! To znači da će ovdašnji Srbi morati da preispitaju svoje anahronizme i malo da se pomjere. Mi smo Evropa! Evo, baš juče dođe jedan fin čovjek iz Sarajeva i pohvalno se o nama izrazi, a čak iz Zagreba stiglo nekoliko nježnih mejlova!
Bez obzira na to da li je riječ o penzionisanom udbašu koji žuri na skraćeni kurs engleskog jezika, o nezavisnom novinaru koji godinama šipči uz Goricu da bi ga na vrhu ozario stasiti gospodar, o hrabrom piscu anonimnih pisama koji je ogorčen zbog nesposobne opozicije ili prosto o šetaču iz TV dnevnika sa obaveznim plajvazom u gornjem džepu (a ostali su neumoljivo prazni) – uvijek je tu specijalni državotvorni napor, uvijek traumatični višak iskazne energije, beskrajno patetična i montenegrom presudno ozvučena literarna samosvijest.
Pišem, dakle, jer ću tako svima konačno pokazati ko sam i šta sam, pišem jer će tek mojom zaslugom, makar se ona svodila na tri-četiri uboge škrabotine, prastara zajednica konačno prepoznati svoj legendarni, sa svih strana perfidno osporeni identitet.
Nagledao sam se takvih, u ovih dvadesetak godinica: brkovići, cerovići, pa perovići, i perovići uveoci. I kažem: taj fanatizam je neuništiv, ti vampiri su vječno mladi i suvereni! Njihove sledbenike nemoguće je pokolebati – oni imaju prednost prelaska u novu vjeru!
Uglavnom, ko god je smogao snage da o junačkom montenegru nadrlja desetak stranica, a da se pritom ne kompromituje kakvom zalutalom velikosrpskom aluzijom, nije morao da brine o svom statusu. Brzo bi dobio tretman povlašćenog činovnika nacionalne duhovnosti. Što se ta idila obično završava negdje u podnožju rodne čuke, nipošto nije kriva samo gramatika. Gle, samoproglašeni akademik zbog rime zaboravlja padeže, ne može čovjek u presudnim vremenima misliti baš na sve.
Posebna država mora imati posebne književnike, i mora podsticati njihovu simulaciju posebne književnosti. Rezultat je očigledan: totalna okupacija književnog prostora od strane nekolicine državotvornih skribomana, veličanje autora i djela koja niko živi, ni u Crnoj Gori ni van nje, ne uzima ozbiljno, histerične reakcije na svaki dodir sa intelektualnim strujanjem šireg srpskog konteksta, besprimjerna ideološka snishodljivost i podanički mentalitet demonstriran u svim prilikama – eto samo nekoliko žalosnih konstanti procesa državne afirmacije tzv. crnogorske književnosti i tzv. crnogorskih književnika.
Onih koji sad cvile da im je država ugrožena. Od sestre Bratićeve.
Izvor: Fejsbuk
Ne znam kako ko na to gleda ali ova država i njena kultura jeste ugrožena, ozbiljno ugrožena. Državna kultura devedesetih se razvijala na melosu srpskih pevaljki, međutim, kako je opadala seksualna moć ovdašnjih vladara opadao je i interes za tu vrstu kulturološkog izraza. Kako je razvoj crnogorske kulture u direknoj proporciji sa seksualnim nagonima političke garniture rođene šesdesetih to jest, što im se više gasila tjelesna strast više su rasle ljutnje na srpsku kulturu i njene produkte, pa je prvi izraz bijesa proistakao iz tjelesne nemoći rođenih šesdeset i neke osjetila ćirilica, ona je grubo odstranjena iz države i državnih institucija od strane moćnika i seksualnih nemoćnika. Kako to nije pomoglo, kako im se biologija opet posprdala uveli su nekolka slova, pa su se pojavile babađevojke koje su ih jedino one koristile sa strašću dugoneje..nica. Kada ni one kukale ne pomogoše u pomoć pozvaše gejove, nekolko moćnika ga objenoške prihvatiše i sve se na tome svrši, crnogorska kultura dobi na značaju osam puta i tu municiju potrošiše. Srbski kulturoliški napadi se nastaviše još većom žestinom, dođe direktiva da se miče Desanka i slični a da se u crnogorski kulturni prostor uvede najteže oružje crnogorske lučonoše prebijani Brković i stasisati Nikolaidis ne bi li oni zaustavili srpske napade. Uz pomoć neopjevanog ministra Bogdanovića uspješe da na granici ustave Bećkovića i to crnogorskim kulturnim bojovnicima bi poslednji uspjeh na kulturnom polju.
Posle duhovnog preporoda narod uvede ćirilicu u Ministarstvo, ali još uvjek poslednji otpor u odbrani države (koja baštini Marunoviće, Popoviće teško se sjetiti još kojeg imena) Javni servis kao ono Hitler u Vučijoj jazbini, očekujući pomoć nekog sličnog kulturološkog ratnika iz Kolumbije eventualno iz Emirata, Avganistana.
Odusevljen sam tekstom, Zelidrag Nikcevic je genijalan…
Toliko sam se ismijao da me je stomak zabolio…
Sv.Vasilije,Sv.P.Cetinjski,Njegoš,Kralj.Nikola, Marko Miljanov su bili SRBI_Crnogorci.
Zamolio bih ministarku da za sve Crnogorce zaposlene u državnoj upravi i obrazovanju pod hitno uvede rest pismenosti iz njihovog pravopisa i gramatike i podijeli otkaze svima koji ne prođu test sa prelaznom ocjenom!
I sprdnja i satira! 🙂
Knjaževina Crna Gora 1909.g. Popis: 98% zborilo SRPSKI,2% albanski.
Ministarko smaknite neprincipjelni žiri Njegoševe nagrade da se narod ne stidi od Vladike Rada!!!!
Ona nije opasna, ona je potpuno bezopasna. Al je čudno da je ovaj brani.
Svaka cast za tekst. Nadamo se da ce ministarka imat snage da obrazovanje vrati tamo gdje mu je mjesto. Daleko dogirase oni koji su znali samo procente, za njihov posao vise nije ni trebalo. Podrska za ministarku.
Treba hitno preispitati ulogu Sretena Vujovića, prosvjetnog radnika, nažalost, u osnovnoj školi na Barutani. Iskusni narkoman, poznat organima policije, bivši pripadnik Miraševe sekte…truje đecu, ko zna čim?
Svjesni su oni, gospodine Nikčeviću, da je montenegroart laž i opsjena, ali ta umjetnost za jednokratnu upotrebu trebala je da podijeli sudbinu montenegro nacije. Da bude negacija srpskog duha u srpskom narodu, bar do onog trenutka dok taj narod u duhu novog vremena ne počne da doživljava sebe Hrvatima. Onda bi nestalo i montenegroarta ili bi makar bio preimenovan u croatiaart. Tako da su paradoksalno opet Hrvati na dobitku, spasili su se književne baštine brkovića, nikolaidisa, goranovića…
Kako ova ministarka zrači,produhovljena žena..
Puna podrska za svakoga ko je protiv dps-a
Ovo je suvise komplikovan tekst za mnoge koji su rodjeni posle 90_ih i koji su imali srece da se obrazuju na cigrilici i sistemu obrazovanja koji je krejirala druzina koja je oboljela od srbomrznje. Autoru svaka cast.
Podrška za ministarku. Još samo da makne Šehovićeve kadrove, tamo je još ista šefica kabineta.