Onamo pokoj dobiću duši, kad Srbin više ne bude rob: 100 godina od smrti kralja Nikole
1 min read
Kralj Nikola
Na današnji dan, 1. marta 1921. godine u Kap Antibu, u Francuskoj, umro je kralj Nikola I Petrović Njegoš.
Nikola Mirkov je rođen 1841. godine na Njegušima, a na crnogorski presto stupio je 1860. godine, nakon smrti knjaza Danila.
Za vrijeme 58-godišnje vladavine Nikole I Petrovića, Crna Gora je doživjela veliki uspon. Modernizacija države i društva ostvarivala se kroz donošenje Opšteg imovinskog zakonika, konstituisanje Narodne skupštine, Vlade, Državnog savjeta, donošenje Ustava, formiranje stajaće vojske, otvaranje škola, gradnju bolnica, puteva, željezničke pruge, pomorskog saobraćaja, kroz uspostavljanje telegrafskih i telefonskih komunikacija, razvoj turizma i kulture, kroz štampanje crnogorskog novca – perpera, jačanje međunarodne komunikacije Crne Gore sa evropskim zemljama, otvaranje poslanstava (ambasada).
Na bojnom polju, knjaz Nikola je zaustavio Drugi pohod Omer-paše Latasa na Crnu Goru, odnio pobjedu na Vučjem Dolu i Fundini, a u Prvom i Drugom balkanskom ratu vodio je nekoliko uspješnih bitaka, Za vladavine knjaza Nikole, Crna Gora je međunarodno priznata na Berlinskom kongresu 1878. godine. Na pedesetogodišnjicu vladavine, uzdigao je crnogorsku knjaževinu na stepen kraljevine. Kada je umro, njegovo tijelo je položeno na mrtvački odar, obučeno u tradicionalno crnogorsko odijelo. Iznad glave mu je stavljen tisovi krst, a uz tijelo štap maršala ruske armije i sablja Stefana Dečanskog, o grlu Krst Svetoga Đorđija, na prsima Krst Svetoga Petra, orden dinastije Petrovića, lenta sa savojskim ordenima… Tijelo je položeno u kovčeg od maslinovog drveta. Sahranjen je, zahvaljujući Rusima, u italijanskom gradu San Remu, u Ruskoj crkvi, gdje je počivao do 1989. godine.
Grobnica kraljevskog para otvorena je septembra 1989. godine kada su počele pripreme za povratak kraljevske porodice u otadžbinu. Kada je otvorena grobnica na kovčegu se, sačuvana, nalazila trobojka. Na grudima se još nalazila šačica zemlje iz Crne Gore, malo tamjana iz Manastira Ostrog…Njegovi posmrtni ostaci preneseni su na Cetinje 1. oktobra 1989. godine. Uz zvuke Šopenovog posmrtnog marša, koji je izvodila gradska muzika iz Beograda, kovčeg kralja Nikole težak 395 kilograma, iznijeli su na ramenima iz Vladinog doma mladići u narodnim nošnjama iz Kulturno-umjetničkog društva “Njegoš”. Osim zemnih ostataka kralja Nikole, iz Italije su donešeni i zemni ostaci kraljice Milene i kćerki crnogorskog kraljevskog para – princeza Ksenije i Vjere Petrović Njegoš.
Tog 1. oktobra 1989. godine kralj Nikola je, reklo bi se, opet ujedinio Crnu Goru. Njegovo poslednje “putovanje”, od Sanrema, preko cijele Italije i brodom od Barija do Bara i Crne Gore, bio je spektakl za cijeli svijet. Na gatu barske luke kovčege sa tijelima kralja i kraljice dočekali su njegov praunuk Nikola sa porodicom, predstavnicidinastija Savoja, Romanov i Karađorđević… Vladika Amfilohije crkveni obred obavio je na brodu “San Marko”. Najdirljiviji čin zbio se kada je nekoliko desetina hiljada ljudi, uz zvona crkve svetog Jovana u Bajicama, dočekalo povorku na cetinjskim ulicama. Na lafetu koji je vuklo šest crnih konja pokrivenih crnim pokrovima, uz počasne odrede Crnogoraca u nošnjama, tog sunčanog oktobra Nikola i Milena još jednom su prošli Cetinjem, napisao je Miomir Đurišić, prenosi Mitropolija.
Prvi i poslednji crnogorski kralj sahranjen je uz počasti koje se odaju državniku i ratniku, u crkvici u kojoj počiva i prvi gospodar Crne Gore, Ivan Crnojević. Dan kasnije, u grobnicu u crkvi na Ćipuru položene su i kosti Nikolinih i Mileninih kćeri Ksenije i Vjere, takođe prenesene iz Sanrema. Kralj Nikola se bavio pisanjem proze i poezije. Napisao je pjesmu “Onamo ‘namo” koja se koristila kao narodna himna Kraljevine Crne Gore.
Onamo, ‘namo… za brda ona,
govore da je razoren dvor
mojega cara; onamo vele,
bio je negda junački zbor.
Onamo, ‘namo… da viđu Prizren!
Ta to je moje – doma ću doć’!
Starina mila tamo me zove,
tu moram jednom oružan poć’.
Onamo, ‘namo… sa razvalina
dvorova carskih vragu ću reć’:
„S ognjišta milog bježi mi, kugo,
zajam ti moram vraćati već’!“
Onamo, ‘namo… za brda ona
kazuju da je zeleni gaj
pod kim se dižu Dečani sveti:
molitva u njih prisvaja raj.
Onamo, ‘namo… za brda ona,
gdje nebo plavo savija svod;
na srpska polja, na polja bojna,
onamo, braćo, spremajmo hod!
Onamo, ‘namo… za brda ona
pogažen konj’ma klikuje Jug:
„U pomoć, djeco, u pomoć, sinci,
svetit’ me starca – svet vam je dug!“
Onamo, ‘namo… sablji za stara
njegova rebra da tupim rez
po turskim rebrim’; da b’jednoj raji
njom istom s ruku res’jecam vez!
Onamo, ‘namo… za brda ona
Milošev, kažu, prebiva grob!
Onamo pokoj dobiću duši,
kad Srbin više ne bude rob.
BOGOMI SLAVU MU NIKO NEMOŽE UMANJIT , ALI JE SAM SEBE ZAKOPA !!! KO IMA MOZGA RAZUMJEĆE !
Fino mu je srpska vojska vratila 1918.!
Kada prestaneemo da zloupotrebljavamu istoriju u dnevnopolitičke svrhe, imaćemo mir, dostjanstvo i pravi put.
Kralja Nikolu pljuju novocrnogorski nacionalisti i srpski poluravnogorski navijači Karađorđevića.
Kralj Nikola je jednima bio suviše veliki Srbin a drugima suviše veliki Crnogorac.
To je dokaz zašto je Kralj Nikola veliki.
Pečatan je na njegov život taj dualizam Crne Gore u Srpstvu, ali se tačno znalo šta je šta: Crna Gora nije „okrajina“ Srpstva i samo geografski pojam kao Banat ili Slavonija, no je vazda bila i biće zemlja čudesnih političkih, moralnih i drugih posebnosti koju vjetar nikad neće razvejati ali koja vazda može i mora biti pozlata Srpstva krune.
… Podržavam u potpunosti tvoj komentar! Kratko, ma precizno, istinito, bez mane!
Nemam što da dodam, osim …
U Popovićevom dok. filmu dočeka moštiju na barskom pristanu vidi se i jedan starac u crnogorskoj nošnji, glavom pod oblake koi se prvi mašio za sanduk. Slučajem đed mi stric majčinski, Cuca, jedno vrijeme Nikolin lični pratilac, da ne kažem body guard … Nije puno pričao o svom “ drugovanju“ sa knjazom, potonjim kraljem, rijetko smo se i gledali, stalno u lovu u vrletima iznad Bijele, sjelio je kada je vijek navršio, u 101. godini.
Pamtim ovu njegovu : Ravna mu bilo nije junaku i državniku! Da je još i takvim čovjekom bio, bio bi jedini među ljude! Tijesno bi mu bilo, Nikoli …
Ne sumnjam.
Svaka cast za komentar !
A što vam to smeta u mom komentaru!???
Da mi je da znam.
Da je sreće bilo da Nikola I dođe na presto kao kralj cg i srbija,još se nismo oporavili od karadjordjevica
Slava neka je kralju Nikoli! On je duplirao Crnu Goru, u drzavnom smidlu, zasluzio je postovanje od svih Crnogoraca i Brdjana. Ja kao neko iz RS, nakon tolike distance, mogu reci da mi je sad drago sto se Austrija isprecila i poklopila od Gacka pa na zapad. Zlo bi bilo da je bilo drukcije.
Prećera ga brate mili a ovo sa Austrijom. Drugo, do sada nisam čuo da iko u Republici Srpskoj zbori ekavicom.
Ko nije na taj dan zaplakao..malo ko… A ko je zaplakao, cudom se cudio u smislu: Ha, ovo preci iz mene placu!)
Živio Kralj Nikola, Kralj Srpskog Carstva!
Prije sam za ujedinjenje srpstva onoliko koliko je moguće ( ne postoje 100% etnički čiste države). Propuštena prilika ukazana 1918. godine se nikada više neće ponoviti, sada je kasno za sve, đava je odnio šalu a stvari su se pretvorile u voju suprotnost kao dolje na linku: https://www.youtube.com/watch?v=LqG0lfWfFfw
Ljigavi Karađorđevići, Jugosloveni a ne Srbi, stvorivši Jugoslaviju odbivši Londonski ugovor iskopali su grobnicu srpskom narodu, a što je prouzrokovalo niz uzročno- podljedičnih veza koje i danas osjećamo a osjećaćemo dok je kraja i svijeta i vremena.
Srpstvo se 1918. godine trebalo ujediniti oko kralja Nikole i oko kuće Petrovića jer on je bio Srbin ( ma kako to danas novocrnogorski istoričari tvrdili).
Kozarac@ Mozda. A nije bilo lijepo ni Obrenovice bacat kroz prozor.
144 Obrenovića su zatr’ta. No pisao sam o tome, da se ne ponavljam.
Londonskim ugovorom je bilo predviđeno da se u Srbiji nađe oko tri miliona nesrba, a i Banat bi se pripojio Rumuniji. Nikola Pašić je znao šta čini!
Postoji ti i razmjena stanovništva ka i želja tadašnjeg turskog predsjednika da se muslimani presele u Tursku pošto su ogromni dijelovi Turske bili pusti zbog genocida nad Jermenima.
Gora opcija od Jugoslavije nije mogla biti izabrana.
Sa tim je pokušano 1913, ali Britanci su nam pretili. Karađorđevići su Srbi.
Kralj Nikolana umoru blagosilja Crnu Goru….