Omer-beg Sulejmanpašić – Skopljak: Srbin i riječju i djelima

Velika porodica Skopljaka, po svjedočenju samog Omer-bega, vodi porijeklo od bosanskog vlastelina Mihaila, gospodara Vesele Straže kod Bugojna. Mihailo, koga Omer-beg naziva i despotom, nakon pada Bosne pod tursku vlast primio je islam i tom prilikom dobio ime Ali-paša.

Od Mihailovih potomaka najpoznatiji je bio ozloglašeni Sulejman-paša Skopljak, koji se istakao u sukobima sa Karađorđem i sa Milošem Obrenovićem. Njegov sin, Osman-paša Skopljak, ostrašćeno je ratovao protiv Crne Gore, sa neskrivenom ambicijom da je uništi. Njegoš ga je u prepisci podsjećao da su i Crnogorci i Bošnjaci – Srbi:

„Kada je Bajazet (Ilberim nazvani) Bosnu pokorio i kada su divlje orde azijatske naše maleno, no junačko carstvo razrušile, onda su moji preci i jošte neke odabrane familije, koje nijesu tu poginule od Turaka, ostavili svoje otačastvo i u ovijem gorama utekli… Ja bih rad da sam se malko docnije rodio, jer bih vidio svoju braću đe su se sebe i svojijeh spomenuli i đe javno pred svijetom kazali da su oni dostojni praunuci starijeh vitezovah našega naroda. Kada se ova sveta riječ izgovori, blago cijelom našem plemenu, onda će ime crnogorsko bosanski i proči vitezovi srpskoga naroda kako sveti talisman (amanit, zapis) čestvovati i u njedrima nositi“.

Čukununuk Sulejman-paše Skopljaka, istaknuti srpski pjesnik sa kraja 19. i početka 20. vijeka – Omer-beg Sulejmanpašić Skopljak, rodio se 1870. godine u Odžaku. Za razliku od predaka, on je svom rodnom imenu i prezimenu dopisivao i – Despotović, budući savršeno svjestan svog porijekla. Književnošću je počeo da se bavi neposredno po okončanju srednje škole, koju je završio u Sarajevu. Pozivao je sve bosanske muslimane da se osvijeste i shvate da su Srbi.

„Proklet bio, ko rad vjere,
Na svojega reži brata,
Jer nesreća sva navire
Samo iz tog kalnog blata.“

Njegove pjesme: Želja, Srpstvu, Leti pjesmo, Njoj, Molitva ranjenika, Carigradskom glasniku, Ustajte braćo – duboko su nadahnute patriotizmom i na direktan način reflektuju postojanje srpske nacionalne svijesti kod tadašnje generacije muslimana u austrijskoj Bosni i Hercegovini.

Sa Mostarcem Smail-agom Ćemalovićem 1906. godine pokreće list Bosansko-Hercegovački glasnik u kom je sarađivao još jedan Mostarac, Osman Đikić.

Zajedno sa Ćemalovićem i Đikićem, Omer-beg se pisanom riječju neprekidno borio protiv tadašnjih okupacionih vlasti, iskazujući ljubav prema otadžbini i nadu u bratsko ujedinjenje svih Srba na stranicama Zore, Behara, Bosansko-Hercegovačkog glasnika…

Maštali su o ujedinjenu svih Srba (prije svega pravoslavne i muhamedove vjere) sa maticom Srbijom. M. Despotović ocjenjuje da je žrtva, koju su ovi mladi pjesnici podnijeli, bila slična onoj koju su dali Gavrilo Princip, Vladimir Gaćinović, Bogdan Žerajić, Danilo Ilić, Trifko Grabež, Veljko Čubrilović, Muhamed Mehmedbašić i ostali mladobosanci.

Jedno od Omer-begovih umjetnički najuspjelijih djela svakako je pjesma Ustajte, braćo, koja je prevedena i na ruski jezik.

Ustajte, braćo!

Ustajte, braćo, na noge lahke,
jer ropstvu zadnji došo je čas!
Ustajte, braćo, branite pravo,
u ljutoj borbi Srbu je spas!

Čujete l’ zveku handžara zlatnog,
sa zvekom kako poziva nas?
Ustajte, braćo, na borbu svetu,
u borbi znajte Srbu je spas!

Eno nas zove jatagan ljuti,
on nam je osto amanet svet,
slušajmo, braćo, amanet djeda,
jera nas može nekada klet.

Ustajmo, braćo, branimo svoje,
ne dajmo da nas dušmanin tre!
Nek handžar zveči, nek puška ječi,
neka nam dušman od straha mre!

Teška je muka robovat, braćo,
na licu ropski nositi sram.
Ustajmo, braćo, na borbu svetu,
Dušanov treba ponovit hram.

O, Srbe, brate, pruži mi ruku,
priznaj mi, dragi, da sam ti brat!
Zajedno ko dva hajdemo lava
prot’ crnog vraga voditi rat!

Ustajmo, braćo, ne ža’lmo krvi,
spasimo rod nam i mili dom!
Ustajmo, braćo, prot’ crnog vraga,
sa silom našom i snagom svom!

Čujete l’ kako djeca nam pište,
kako ih pati nevolja, glad?
Vidite l’ kako narod nam plače,
kako ga taru zulum i jad?

Spasite djecu, spasite narod,
daće vam pomoć i dragi Bog!
Jer Allah dragi uvijek čuva,
i štiti roba pravoga svog!

Evo kako to zvuči na ruskom jeziku, u prevodu Tatjane Piskarjove:

Vmeste, bratья!

Vstanьte, bratья, vstanьte smelo –
rabstvu bьёt posledniй čas!
Vstanьte! Pravo naše delo,
serbskiй duh skreplяet nas!

Zvon kinžala zolotogo –
klič edinstva, zov borьbы.
Sila voinstva svяtogo –
serbam v pomoщь! Vstanem mы!

Serp žestokiй яtagana
skosit v pole mraka temь.
Esli ž net – navečno rana
budet nыtь, i sginet denь.

Esli ž net – proklяtья dedov
nas nastignut i srazяt…
Krыlья silьnыe pobedы
Tolьko vvыsь vsegda letяt!

Tяžek stыd, ubogo rabstvo,
nam li v mukah rabskih žitь?
Mы volьnы v svobodnom bratstve
hram Dušana obnovitь.

Protяni že, brat, mne ruku,
mы vedь oba – serbы, brat!
Čёrnый dьяvol primet muku.
Mы – dva lьva. Idёm, soldat!

Vstanem smelo, bratья, rяdom,
sberežёm naš dom, naš rod
ot vsego, čto žglo nas яdom.
Moщь edinstva nas spasёt!

Slыšite, kak plačut v dome,
gde tak mnogo tяžkih bed,
gde černa toska nevoli?
Vspomnim pravednый zavet!

Tak spasite že vseh slabыh
i umerьte gore ih.
Vedь Allah podderžit pravыh,
istinnыh deteй svoih!

Omer-beg je umro 1918. godine, pred sam kraj Prvog svjetskog rata. Po svjedočenju prote Jove Popovića, na njegovom nadgrobnom spomeniku, pored arapskog natpisa, bilo je uklesano na ćirilici: Omer-beg Sulejmanpašić, srpski pjesnik. Tokom Drugog svjetskog rata ustaše su oskrnavile njegov spomenik, izbrisavši ćirilični natpis.