“Okupatorski vojnik u mantiji!”: Miraševi puleni kidisali na o. Pavla Kondića, zabrinuli se za Milovo zdravlje
1 min read
O. Pavle Kondić na udaru Novaka Adžića i Milorada Pustahije; Ilustracija: IN4S
“Mrtvački zvonim za Mila, da ode na smetlište istorije, krvomutnik. Ne povratio se zločinac nikad više… Bog mu sudio najstrožom mjerom, koliko je braće zavadio i udarao na svetinju”.
Ove riječi o. Pavla Kondića iz manastira Stanjevići, koji je u ime, svih ovih godina i decenija, namučenog i obespravljenog naroda, simbolički konstatovao i obilježio politički pad jednog “krvomutnika” koji je, zaista, “braću zavadio” i “udario na svetinju”, izazvao je salvu napada od strane predstavnika đukanovićevsko-miraševske ateizirane sekte, koji su stali čvrsto uz svog posrnulog i od naroda odbačenog – “krvomutnika”.
Primjera radi, “Pobjedin” Milorad Pustahija, (simbolički) je pretvorio “mastilo u olovo” i osuo paljbu, ne samo protiv o. Pavla, nego i protiv blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija, Svetog Nikolaja Velimirovića, pritom, nevješto pokušavajući da kompromituje činjenicu da se o. Pavle, kao jedan od najvećih erudita u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj Srpske pravoslavne crkve, usavršavao na Oksfordu.
Obratimo na trenutak pažnju na nivo toksičnosti koji provijava iz “misli” Milorada Pustahije:
“…da je to učinio neki od stotina beslovesnih krkana ili desantnih popova ogrnutih svetosavkom mafijom, pardon mantijom, ne bi bilo nikakvo iznenađenje. Svetogrđe je njihov uobičajeni manir. Ali da tata Kondić, kojega je Amfy boy školovao na Oksfordu, tinka za živim čovjekom izgleda šokantno… Dobro, možda ima odiozu i prema Hemingveju, kao borcu Španske republikanske vojske koji se nije oduševljavao fašizmom poput svetog Nikolaja Velimirovića, glavnog teologa i osnivača svetosavske jeresi. Ali, morao je čitati jevanđelja i pravoslavnu teološku literaturu koja kaže da je Ješua Nazarećanin, zvani Hristos, od ljudi tražio međusobnu ljubav i praštanje, i da ako te neko udari po jednom obrazu da podmetneš i drugi… Iako sam ljevičar i ateista, ova budaleština mi nije izazvala ni djelić sumnje u Hristovu poruku, ali sam posumnjao u Oksford”.
Nadalje, od svih zala koja je “Krvomutnik” napravio u Crnoj Gori, Pustahija mu je zamjerio što je prihvatio poraz na predsjedničkim izborima.

“Lično mu zamjeram što je bio naivan i othranio crkvenu zvijer do neslućenog zla i bahatosti, i što je dozvolio razmah kriminala. I što je nakon gubitka vlasti 2020. godine mudrovao i tihovao – i on i stranka – tako i otupio oštricu i žar građanskog otpora te sad ovako ubjedljivo izgubio. Svi su oduševljeni gospodskim načinom na koji je prihvatio poraz, i čestitkama pobjedniku uz želje za uspješan mandat. Ja baš i nijesam oduševljen”, rekao je on.
S druge strane, njegov sabrat sa Miraševe liturđije i prekaljeni borac protiv SPC, Novak nijedoktor Adžić, začudio se kako je moguće da u Crnoj Gori “bez adekvatnih pravnih sankcija strani državljani poput monaha Kondića, (koji nema nikakve veze s Crnom Gorom sem što je uvezen doduše već davno u Crnu Goru sa ciljem da radi protiv njenog opstanka i protiv njenog subjektiviteta) narušavaju ugled i dostojanstvo naše države”.
Adžić je otišao i korak dalje i pozvao državne organe da djeluju.
“Zakonski procesuirati ovog uzurpatorskog srbočetničkog mantinaša Pavla Kondića!”, saopštio je Adžić.
U naletu svog bjesnila, Adžić je nazvao o. Pavla Kondića “okupatorskim vojnikom u mantiji”, međutim, da li je baš tako…
Ko je, zapravo, o. Pavle Kondić?
Dr Pavle Kondić rođen je 1966. u Beogradu, gdje je završio Filozofski fakultet, odsjek za istoriju, magistrirao i doktorirao na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu u Beogradu, a zatim se usavršavao na Univerzitetu Oksford, institutu Jad Vašem u Izraelu, gdje je završio i postdoktorske studije iz oblasti Holokausta. Zvanje „doktora bogoslovskih nauka“ dobio je 2014. sa temom „Mitropolija Crnogorsko-primorska u drugoj polovini 19. i početkom 20. vijeka, 1851-1920“.

Zamonašio se u Cetinjskom manastiru 1994. i od tada je obavljao niz dužnosti. Bio je upravnik Arhiva i biblioteke Mitropolije Crnogorsko-primorske, ali i profesor Bogoslovije „Svetog Petra Cetinjskog“.
Autor je 16 knjiga, a među njima i kapitalnih monografija o patrijarhu Gavrilu Dožiću, jednom od najvažnijih poglavara SPC u 20. vijeku, mitropolitu crnogorsko-primorskom Danilu Dajkoviću, mitropolitu zagrebačkom Dositeju Vasiću – jednoj od prvih žrtava ustaškog režima 1941, mitropolitu skopskom Josifu Cvijoviću, episkopu hvostanskom Varnavi koji je proglašen za svetitelja…
Dakle, riječ je o jednom od najvećih erudita u Crkvi, posvećenom i prosvećenom sabratu iz manastira Stanjevići.
Kamo sreće da je Novak pročitao bar jedno delo Svetog Vladike Nikolaja.Ja mu zdušno preporučujem za početak: “Kroz tamnički prozor”. Možda će mu biti jasnije kroz šta sve pravoslavno sveštenstvo i narod prolazi u Ukrajini prolazi,i sličan scenario koji je pripreman za Crnu Goru.
Malo pomalo, bud ale u CG. prestaju da daju svoja misljenja.
Upravo sam pokušao da odgledam emisiju Klub A sa Meli Ramusović kojoj je gost u studiju bio ultra montegrin ,Novak Adžić,istoričar i preko skajpa,njegov kolega gospodin Živković.Vidi se odmah da je g. Adžić duboko zaglavljen u montenegrinsku praistoriju kamenog doba, a od budućnosti ,mu ostaje samo da predviđa ,kao baba Vanga, da će ovi nastupajući,mladi političari dodatno razvljivati,DePe eSovsku sa njenim satelitskim i muslimanskim strančicama /,antisrpski brižljivo građenu CG,tj. bolje reći Montenegro .Izdržao sam da odgledam do polovine,i dalje sam isključio video sadržaj.Divim se komitama,suverenistima koji one gluposti mogu toliko godina da slušaju i učestvuju u toj halabuci koja rapidno trpi poraze na svim izborima .Njima nema pomoći !
Otac Pavle je vrsta intelektualca sa biografijom kakvu oni nisu pročitali, a ni upoznali se sa nekim sličnim u životu. Dukljanski polusvijet koji je stekao sumnjive diplome, poluznanje zbog kog su vječito u mržnji prema onima koji zaista imaju znanje i naravno kompletno moralno bankrotirani, ako povjerujete da je i jedna njihova riječ izrečena bez neke materijalne koristi, najvni ste. Nego sad je korito prazno, manje će biti i mišljenja.