Okupacija RTS kao generalna proba za dan „D“

Piše: Jovan Lakićević

Mnogi se, vjerovatno, pitaju _ šta znači okruženje RTS u Beogradu, ili bukvalna okupacija RT Vojvodine u Novom Sadu od navodno studentskih blokadera?
Čini se, po svemu sudeći, da je to generalna proba za dan „D“, odnosno, subotu, 15 marta, za preuzimanje, ili, tačnije, preotimanje od države ključnih informativnih centara od strane „demonstranata“.
Oni, nešto stariji čitaoci, sjetiće se kako je sve to išlo, kao po loju, u susjednoj Rumuniji, u jednoj od prvih obojenih revolucija, kada je likvidiran bračni par Čaušesku. Manje je poznato da je tada značajnu ulogu u ovoj prevratničkoj i zločinačkoj raboti imala upravo RTS, koja je, na „sestrinski način“ izvještavala svijet o ovome „demokratskom činu“.
Kasnije će se neki njeni kadrovi (Omer Karabeg) i još poneki naći, za nagradu, u Cijinoj „Slobodnoj Evropi“, zaduženoj za širenje američke demokratije u istočno evropskim zemljama. (Mislim da je tada, na čelu RTS, bio „Fulbrajtov stipendista Duško Mitević.)
Da kažem, inače, mlađim posjetiocima, glavni grijeh predsjednika Rumunije, Nikolaje Čaušeskuo, u očima Zapada, bio je taj – što je zemlju oslobodio dužničkog ropstva od MMFa i „Svetske“ banke. Baš kao i pukovnika Gadafija u LIbiji.
Po upustvima teoretičara šarenih revolucija, nasilno preuzimanje vlasti je praktično nemoguće bez zauzimanja ključnih informativnih centara.
U Beogradu i N. Sadu ovaj namjereni posao biće, teoretski, olakšan, jer će „demonstranti“, ma kako se oni prikazivali, imati značajnu podršku iz samih kolektiva . Brižljivim kadrovanjem, još od prije tri decenije, kada je Sabahudin Gruhonjić, namješten za predsjednika NUNSA, pa potom proizveden u zvanje „profesora“ na Katedri za novinarstvo, ozbiljno poradio na plasmanu secesionističkih antisrpskih kadrova u RTV.
Na tom zadatku profesor Dinko, kako je sam sebe „krstio“ da bi imao bolju prođu kod pitomih Vojvođana, dobio je značajnu podršku i od šefa Katedre za istoriju na Filozofskom fakultetu, Milenka Perovića, osvjedočenog Dukljanina i Milogorca. Danas mu je desna ruka izvkjesni Brajan Brković, unuk čuvenog „akademika“ Jevrema Brkovića, Tuđmanovog kvaziintelektualnog potrčka, kakav je kod Pavelića bio i njegov saplemenik, Savić Marković, Štedimlija! (Usud čuvene kruške koja ne pada daleko od stabla!)
Sabahudin Gruhonjić, koji je doskoro imao ličnu zaštitu ambasadora Bajdenovih SAD, Hila, ima uzdanog saradnika u izvjesnoj Ani Lalić, „Srpkinji iz Valjeva“! Nije nego! Riječ je o Ani Hegediš, ortodoksnoj Hrvatici, koja trenutno na funkciji predsjednice NUNS Vojvodine, svojski radi na otcjepljenu ove Pokrajine od Srbije! Gruhonjić je njeno „hrvatsko cvijeće“.
Ako ovom uzdanom dvojcu vojvođanskih separatista dodamo i Mariniku Čobanov, Rumunku sa prezimenom Tepić, uz još nekoliko nesrpskih prezimena, kojima se u ovoj prilici ne bih bavio, shvatićemo ko su nam antisrpske stegonoše u Srpskoj Atini i pretpostaviti kakvi su im „domaći zadaci“. S njima ćemo se, možda sresti i u antisrpskoj „revoluciji“ na dan „D“ u Beogradu. Ukoliko ne odluče da se zabave osvajanjem novosadske RTV.
Što se tiče RTS, stanje je gotovo istovjetno sa onim u RTV. Tu u potonjih 13 godina, ništa nije urađeno na promjeni kadrovske, pa sledstveno tome,ni uređivačke politike! DOSova TV, ili „televizija ŽUTIH“, ostala je to i do ovih dana! Makijavelijevo uputstvo da „od neprijatelja u politici treba praviti prijatelje“, ovdje je potpuno omanulo. Kao i u slučačaju „savjetnika“ U Predsjedništvu,Tonija Blera i Šredera.
„Žuti Bujke“ ( Dran Bujošević) ostao je i do danas Žuti Bujke ! Ne gledam programe ove antisrpske , žute TV, tako da ne mogu mjerodavno da svjedočim o njihovoj višegodišnjoj doslednosti u informativnoj aktivnosti. Rekoše mi da tu spada i beskonačna repriza tzv partizanskih filmova, vjernih sledbenika naše novije perverzno falsifikovane istorije! Zahvaljujući prevashodno Olji K. Valjda više znamo o čemu se radi! Ponešto se zna o TV RTS aranžmanima sa osobama iz Bjeloglićeve Agencije Pro Glas, uslovno rečeno – opozicionarima. I za vaseljenske cijene njihovih „proizvoda“. Potonjih mjeseci moglo se čuti da je i to u Oljinoj nadležnosti.
Znamo da je Olja Kovačević nevjenčana supruga jednog od predvoidnika Dosove „patriotske“ kompanije, ali bi mene posebno zanimalo – da li je Olivera rođaka pukovnika OZNE Čila Kovačevića, koji je na padinama Bukulje 45. zajedno sa majorom Brankom Kandićem, ocem srpske „herojine“ Nataše, ubio Mitropolita Joanikija . Bilo bi mi jasnije zašto se, recimo, na RTV i do danas bjesomučno vrte filmovi iz NOBa, Bulajevićevi i drugi, koji svjedoče, rekoh već, o bezumnom krivotvorenju srpske novije istorije!
Ne bi me, dakle, iznenadilo saznanje da je Olivra bliska rođaka Čila Kovačevića, Mitropolitovog ubice. Iznenađenje je da je ona i dalje aktivna, s obzirom da su i ona i Bujke odavno kandidati za penziju.
Takva RTS, sa više stotina agenata-spavača, kako se nedavno moglo čuti, neće biti problem za osvajanje onih koji su subotu, 15 mart, označili kao dan „D“ Protestanti će, ako im to pođe za rukom, doći praktično među svoje! Baš kao i oni u Novom Sadu.
Može li im se država Srbija suprostaviti? Nadajmo se.