Okrugli sto: Crna Gora između svoje srpske tradicije i geoplitičkog projekta
U četvrtak, 25. juna, sa početkom od 11 časova, Institut za evropske studije organizuje okrugli sto
Korice knjige dr Rakovića
U četvrtak, 25. juna, sa početkom od 11 časova, Institut za evropske studije organizuje okrugli sto
„Crna Gora između svoje srpske tradicije i geoplitičkog projekta“
Povod su nedavno objavljena knjiga dr Aleksandra Rakovića Crnogorski separatizam (Katena mundi, Beograd 2019), kao i aktuelna dešavanja.
U razgovoru učestvuju:
akademik Ljubodrag Dimić
prof. Bogoljub Šijaković
prof. Časlav Koprivica
prof. Miloš Ković
Miša Đurković
Branimir Nešić
autor Aleksandar Raković
Okrugli sto će se održati u svečanoj sali IES, Trg Nikole Pašića 11, 4.sprat, kabinet 136.
Ova knjiga i uopste ova prica je plagijat knjige koju je 2004 godine u Podgorici objavio prof.dr Aleksandar Stamatovic sa naslovom “ Etnogeneza Dukljanstva- crnogorske ustase“.Naravno, Rakovic je pozeljni istoricar Andrije Mandica.Stamatovica se boji iz politickih razloga.Kako je ovaj portal produzena Mandiceva ruka to stoga na njemu nema Stamatovica, Jovovica, Lekovica, s nijesu se mnogo ptezrgli ni dok je pokojni Pedja Vukic bio ziv.Sve jer ovi ljudi koji su zaista utemeljeni Srbi u Crnoj Gori shvataju podvalu zvanu Mandic, Pedja, Pipun i Medo.
U Beogradu su hapsili Crnogorce koji se izjasne kao Srbi!
Čuvena beogradska ljekarka i profesorica na tamošnjem Medicinskom fakultetu, dr Desanka Kosanović-Ćetković, u svojoj knjizi „Prisjećanja i zapisi”, opisala je kako je njen otac Nikola Ćetković, posle Drugog svjetskog rata, od strane Ozne primoravan da se piše kao Crnogorac
„Već 1945. godine počela je zamjena ličnih karata u Beogradu, a na osnovu ranije podijeljenih formulara, u kojima je svako, pored ostalog, trebalo da navede svoju nacionalnost. Upravo tada nastaju veliki problemi u mojoj porodici.
Stariji brat i ja smo bili komunisti, učesnici NOB logoraši. Bilo nam je jasno da mi kao članovi KPJ možemo biti samo Crnogorci.
Tako smo se i izjasnili u formularima i bez problema brzo dobili lične karte u Ozninom odjeljenju u Čika Ljubinoj ulici.
Poslije nekoliko dana, na isto mjesto došao je i naš otac Nikola Ćetković, star 62 godine i umjesto lične karte dobio – 15 dana zatvora! Naime, on se izjasnio da je Srbin i nadležni oficir mu nije dao ličnu kartu, jer on ne može biti Srbin, nego Crnogorac rođen u Podgorici. Otac nije htio da odstupi od svoje izjave, tvrdio je da je od djetinjstva znao da je Srbin, da je zato decembra 1915. krenuo preko Albanije do Krfa i dalje.
Moj otac je 1909. godine u Beču završno studije i mogao je mirno da sačeka austrijsku okupaciju Crne Gore i da, kao njihov student i poliglota, dobije visoko zvanje, kao i ličnu sigurnost, ali on je, kao patriota i Srbin, krenuo sa srpskom vojskom i njenom sudbinom.
Govorio je oficiru Ozne da se otac srpske dinastije Nemanja rodio kao i on – u Podgorici, u Ribnici na Zeti, i da je Nemanjin sin Sveti Sava osnovao prvu srpsku arhiepiskopiju.
No, to nije bilo dovoljno, pa su Nikolu Ćetkovića zatvorili u Oznin zatvor, gdje je na golom betonu odležao punih 15 dana. Oficir ga je svakodnevno izvodio na saslušanje i pitao: Jesi li ti Nikola Ćetkoviću Crnogorac ili Srbin? Moj otac je na to odgovarao stihovima Njegoša i kralja Nikole o srpstvu.
Poslije odležanih više od dvije nedjelje u zatvoru, data mu je lična karta u kojoj je ipak stajalo da je on, Nikola Ćetković – Srbin.
Mi, njegova djeca, nijesmo odobravali njegovo držanje u Ozni, niti njegovo srbovanje, jer su nama kao komunistima, odmah bili jasni Đilasovi stavovi o crnogorskoj naciji.
Bio je hladni zimski dan 1946. godine i svi smo sjedjeli u trpezariji koja se jedina i grijala, a mi djeca se spremali za ispite. Tada je naša majka prekinula mrtvu tišinu i saopštila da će se pisati kao Crnogorka. Ona je znala i osjećala da je očev stav veoma mnogo naškodio nama kao komunisti-ma i htjela je da nas zaštiti od daljih nemilih posljedica. Otac je bio iznenađen, ali ne i poražen. Naglo je ustao i obratio se majci hladnim glasom da ona od sjutra neće više biti njegova žena.
Majka je dobro znala da otac neće promijeniti svoj stav, pa ga je, izmijenivši taktiku, umiljato upitala: „Nikola, ti veliš da smo mi Srbi. Pa, kako smo mi Srbi mogli roditi đecu Crnogorce? Reci mi, Nikola, kako?“
A otac mirno odgovara: „Danice, mi smo Srbi, a rodili smo slijepe poslušnike. Plačimo, jadnice, plačimo!“
Naš otac Nikola Ćetković umro je 1957. godine pred drugi poslijeratni popis stanovništva. Sa prekornim sjećanjem na naš bojkot oca i naše tadašnje nacionalno opredjeljenje, mi njegova djeca, spontano smo se izjasnili kao Srbi.”
ŽIVJETI, –
OTAČESTVU SLUŽITI!
U Crnoj Gori će dostojan život da
nastane, kad montenegrina nestane!
Rakovicu….
Sto ne uvrsti u panel diskutanata….
Prof. Dr. Dejana Mirovica?….
Vrsnog Poznavaoca materije….
Ovu temu poslije odrzavanja ovoga okruglog stola treba internacionalizovat, i organizovat skup najpozvanijih ozbiljnih i priznatih naucnika iz regiona i Evrope, na temu potiskivanja i zatiranja stvarnog i vjekovnog istorijski utemeljenog identiteta, stvaranja novog crnogorskog identiteta, i to pred nasim ocima u 21 vijeku, sto je jedisntveni slucaj. Vjerujem da se u proucavanje ovoga fenomena pored istoricara i sociologa, trebaju bavit i kulturni radnici a ponajprije psiholozi i psihijatri. Oni su najpozvaniji da dokuce sto se zbiva u glavama onih koji danas vrse ovaj svojevsni nacionalni i etnicki inzenjering.
@ Potonja nevjera.
Ovoga puta se ne slazem sa Vama.
Poz. Vera