Održan 89. Vukov sabor u Tršiću, rodnom mestu oca naše pismenosti

Vukov sabor u Tršiću, foto: V. Mitrić Novosti
U Vukovom Tršiću, na letnjoj pozornici kraj Žeravije, održana je završna svečanost 89. Vukovog sabora, najveće i najstarije srpske kulturne svetkovine, čiji su programi počeli u ponedeljak, u Vukovom domu kulture u Loznici i smenjivali su se, tokom čitave sedmice, u tom gradu, Banji Koviljači i rodnom selu Vuka Stefanovića Karadžića, oca naše pismenosti i kulture.
Saborovanje, u čast slavnom Tršićaninu i jednom od najznamenitijih Srba, po tradiciji koja traje od davne 1933. godine, počela je podizanjem saborske zastave i „Himnom Vuku“ Stevana Mokranjca. Posle pozdravne reči domaćina Vidoja Petrovića, gradonačelnika Loznice, besedio je profesor dr Jovan Delić, dopisni član SANU, prenose „Novosti“.
– Ako čovek ne može da bira kada će se i gde roditi, može i u najgorem od svih vremena da uradi najviše kulturne podvige; da radi prema svojoj meri, umu i snazi i da u zlim vremenima napravi veliko čudo u kulturi svoga naroda – rekao je, pored ostalog, saborski besednik. – To je, kako je rekao Ivo Andrić, „Vukov primer“ po kojem je Vuk „učitelj energije“.
Ivo Andrić, naglasio je Delić, „hvali Vukovo pamćenje“.
– Živeći daleko od svoje zemlje, Vuku je „njegovo pamćenje u stvari bilo za njega njegova zemlja i sve što je u njoj“ – kazao je dr Delić. – Svoju prvu „Malu prostonarodnu pjesnaricu“ napisao je „iz glave“. Svoju zemlju je nosio u sećanju „kao deo sebe“, pa to čudesno pamćenje Andrić tumači kao „plod i meru Vukove duboke ljubavi prema svojoj zemlji i prisne vezanosti sa svojim narodom i njegovom sudbinom“.
To pamćenje je, po rečima ovogodišnjeg saborskog besednika, Vuk prelio u svoje ogromno, prebogato i raznovrsno delo, pretvorivši ga u riznicu znanja o Srbima i srpskim zemljama, a naročito u „Srpski rječnik“, koji Miodrag Popović zove „Pamtivek“.