Odgovor sveštenika Ognjena Femića Ombudsmanu u Crnoj Gori: „Zar je grijeh upitati za brata?“

Prvenstveno ističem da sam tekst pod naslovom „Ujedinjenje ili ukrajinizacija“ napisao kao građanin, koji posjeduje pravo na slobodu izražavanja i mišljenja, i kao takav, tekst odražava moja slobodna, građanska, ubjeđenja.

To su ubjeđenja jednog građanina koji je takođe nacionalno Srbin. Kao građanin Crne Gore, srpske nacionalnosti, skoro sav svoj dosadašnji život osjećam se ugroženo od doskorašnje vlasti, koja preko svojih medija i propagadnih punktova kontinuirano targetira i verbalno stigmatizuje srpski narod u Crnoj Gori.

Počev od nemogućnosti uopšte slobodnog iskazivanja pripadnosti srpskom narodu, preko zabrane korišćenja svojih simbola, upotrebe srpskog jezika koji je većinski u Crnoj Gori, sve do predlaganja srpskom narodu „traktorijade“ i prijetnje oduzimanja Crkve.

U tom smislu – a kako se više nikada niti jedan narod ne bi osjećao ugroženim i prolazio kroz prethodno navedena iskušenja i situacije – predlažem u tekstu da se mi, Srbi, ujedinimo politički i da zajedno sa svima, pogotovu sa braćom muslimanima – za koje smatram da su takođe ugroženi, jer je prethodni režim i njih kao nas, dijelio – odnosno, sa svima onima koji nisu opterećeni bratomržnjom, stvorimo državno uređenje koje će uvažavati prava i slobode svakog naroda i čovjeka. Upravo, podrazumijeva se da bi jedno takvo državno uređenje predstavljalo ne samo potvrdu, nego i suštinsku afirmaciju demokratskih principa ustavno-pravnog poretka Crne Gore.

Kao dobar primjer, naveo sam poslednje izbore, gdje smo na jedan takav način, ujedinjeno i demokratski, pobijedili vlast koja nas ugnjetava tridesetak godina. Svakako, priznajem i poštujem sve narode, nacionalne i vjerske identitete u Crnoj Gori, kao što se i vidi u tekstu, tako da nikoga nisam uvrijedio po tom osnovu, niti sam i u primisli imao takve namjere. Kroz priču o Kainu i Avelju, kao univerzalno poznat motiv, upravo osuđujem svaki neprijateljski i nebratski odnos prema bilo kome.

U tom svijetlu, Kain simbolički predstavlja bratomržnju, podjele, nasilje, nepravedan odnos prema svakom pojedincu, bilo koje da je vjere ili nacije. Kao Srbin, na svojoj koži sam osjetio kako je kad se jedan narod progoni, i upravo kao pripadnik srpskog naroda sa izraženom građanskom savješću, osjećam naročitu potrebu da osudim svaki vid etno-konfesionalne diskriminacije, progona i segregacije. Prema tome, srpstvo kao nadnacionalni pojam o kome pišem u svom tekstu, promoviše univerzalnu vrijednost suživota i etos bratoljublja kao integrativni princip. Ujedinjenje sve naše braće, i pravoslavaca koji vjeruju u Hrista i „muhamedanaca“, to jest muslimana, koji vjeruju u Alaha i negovog proroka Muhameda, prije svega označava slobodno, političko, ujedinjenje, na temeljnim principima bratstva i međusobnog poštovanja.

Srpstvo je pojam koji su najviše koristili vladari iz dinastije Petrović Njegoš, pogotovu kralj Nikola, čije je vrijeme poznato po međusobnom poštovanju i uvažavanju pripadnika svih vjera i naroda. U tom smislu predlažem da se koristi taj pojam kao državni i prvenstveno nadnacionalni.

To je ta nova, a u našoj kulturnoj tradiciji već odavno poznata, kuća podjednako svih i svakoga, koja podjednako štiti i poštuje prava svih građana i posebnosti, za razliku od one kakvom ju je gradio prethodni režim. Sam pojam „muhamedanci“ u tekstu se koristi kao intertekstualna, istorijska, referenca, kako bi se i na taj način apostrofirala činjenica da je međuvjerski sklad zapravo neraskidivi dio crnogorske državno pravne tradicije, još iz vremena kada je Crna Gora kao državnu ideju baštinila već pomenuto srpstvo dinastije Petrović-Njegoš. Ovom, kao niti jednom drugom, riječju u mom tekstu ne osporava se bilo čije pravo na nacionalno i vjersko (samo)određenje, niti se isto omalovažava. Nije valjda da se danas Srbinu poriče čak i samo pravo da javno iskaže svoju brigu za dobrobit svojih sugrađana islamske vjeroispovijesti i da mu se a priori osporava i sama dobra namjera?

Ukoliko je to slučaj, ne preostaje ništa drugo nego da Vama postavim isto ono pitanje koje je postavio protagonista romana Meše Selimovića: „Zar je grijeh upitati zabrata?“

Prema tome, da to i na ovom mjestu još jednom naglasim iako bi trebalo da se podrazumijeva, Kain je amblematična figura zla podjela i bratomržnje, koja se u kolektivnoj dimenziji artikuliše ugnjetavanjem čovjeka i naroda, što i jesu razlozi svih sukoba, pa tako i onoga koji se, nažalost, dešava u Ukrajini.

„Ukrajinizaciju“ tretiram prevashodno kao antropološki fenomen kulminacije Kainovog grijeha koji posredstvom poricanja bratstva među ljudima vodi u tragediju bratoubilaštva. Dakle, ako se u tekstu, od prve do posljednje riječi, svakom zapetom i tačkom, jasno i nedvosmisleno osuđuje grijeh bratoubistva i duh netrpeljivosti, kako je moguće da se značenja tih riječi kroz Vaša pitanja uopšte dovode u isti semantički horizont sa asimilacijom, ugrožavanjem drugih naroda i nasiljem? Zlonamjerne interpretacije – a koje su se povodom mog teksta mogle pronaći u napisima i objavama političkih i medijskih ispostava nekadašnjeg režima – koje dovode u vezu braću Crnogorce sa Kainom, najodlučnije odbacujem kao prizemne insinuacije, konotativne falsifikate i konstrukte, sračunato plasirane kako bi se u javnosti stvorio animozitet i odijum prema nacionalnoj i vjerskoj zajednici kojoj pripadam. Da apsurd bude potpun, o krivici tekstopisca orvelovski se zaključuje ne na osnovu onoga što je napisano, nego iz onoga što je napisanim, navodno, „ htio da kaže“.

Naime, iz cjelokupnih reakcija, odnosno, ovakvog „čitanja i tumačenja“ mog teksta, očigledno je da se napisanim riječima pridaju nemoguća značenja, a iskonstruisanim značenjima pripisuju nepostojeće riječi. Pitanja koja ste mi postavili dodatno potvrđuju da je u Crnoj Gori prisutna jedna naročita vrsta erminevtike koja iz nacionalne pripadnosti autora, u tekstove „učitava“ inkriminisana politička značenja. Proizilazi da građanin Crne Gore iz reda srpskog naroda nema pravo da javno zastupa demokratske stavove i političke ideje, a da takav njegov javni istup ne bude prokrustrovski izmješten u kontekst poziva na nasilje, diskriminaciju, mržnju. Sve prethodno svjedoči da je u pitanju flagrantna diskriminacija i ugrožavanje prava na slobodu mišljenja i izražavanja, koje ovim postupkom, nažalost, dobija i institucionalnu podršku. Međutim, apelujući na Vašu nezavisnost i objektivnost, pozivam Vas da, u skladu sa ovlašćenjima institucije koju predstavljate, adekvatno i nepristrasno cijenite kako tekst zbog koga ste samoinicijativno pokrenuli postupak, tako i navode ovog izjašnjenja.

Jerej Ognjen Femić