Odbrana bezumlja – studija slučaja

Piše: Jovan Pješčić

Lupmujući po Floridi i domaćim diskotekama, dok narod Crne Gore šeta u litijama radi zaštite svetinja, bezumni Đukanović svjedoči da gubi konce stvarnosti. To je pogotovovidljivo u radutužilaštva, vrha policije i sudova, među kojima pojedinci tumače i primjenjuju krivično i prekršajno pravo ne vodeći računa ni o pravu, ni o ljudima koje gaze, ni o posledicama, pa čak ni o razumu.

Privođenje urednika medija zbog „izazivanja panike“, izuzetno tužilačko zadržavanje 72 časa kao pravilo a ne kao izuzetak, stalno pozivanje omladine na davanje informacija, prikupljanje obavještenja, ispitivanje, itd.

Car je go, al’ udri po narodu.  Jer ako narod nema straha, ode car tamo gdje mu je mjesto.

Dana 22.01.2020. godine nakon privođenja u policiju i oduzimanja mobilnog telefona g-dinu Miliji Goranoviću, Uprava policije – CB Nikšić podnosi Sudu za prekršaje u Podgorici – odjeljenju u Nikšiću sledeći zahtjev:

Nakon toga, odjeljenje Suda za prekršaje u Nikšiću narednog danaizriče g-dinu Nikčeviću kaznu od 500 evra.

Navodno uvrijeđeni direktor Policije, u izjavi datoj Pobjedi, ističe da nije bio upoznat sa tim dođađajem, te da stoga nije mogao ni dati nalog da se bilo ko procesuira.

Odredba člana 7. stav. 2. Zakona o javnom redu i miru, „na osnovu koje je“ g-din Nikčević kažnjen, glasi:

Ko na javnom mjestu grubo vrijeđa drugog ili se na drugi način ponaša naročito drsko, bestidno ili uvrjedljivo, kazniće se za prekršaj novčanom kaznom od 250 eura do 1.000 eura ili kaznom zatvora do 60 dana.

Obratite pažnju kojem silovanju prava i razuma pribjegavajumaliciozni službenici MUP-a i sudija Suda za prekršaje:

1) „…putem društvene mreže Facebook – preko koje je posledica i nastupila na javnom mjestu…“

Ne mora, dakle, „grubo vrijeđanje“ ili „na drugi način naročito uvrjedljivo ponašanje“ da se desi na javnom mjestu, bitno je gdje posledica nastupa. Ko šiša to što se u članu ne pominje nikakva posledica, ima se tumačiti na štetu naroda, a u interesu cara. Tako da ako komšiji, ne daj Bože, kažete Vaše mišljenje o Đukanoviću ili nekom od njegovih poslušnika, pa on to prenese u kafani kao „mjestu nastupanja posledice“, eto vama ili 500 evra iz džepa ili robija.

Iz policijskog zahtjeva proizilazi da je mjesto nastupanja posledice u Milijinom slučaju – Bog te pita gdje, a i ko da je to važno – na nekom javnom mjestu je posledica valjda nastupila. Makar u prostorijama kluba DPS-a u Rožajama, valjda je to javno mjesto.

A ta posledica koja je nastupila je – uvrijeđenost drugog. I to uvrijeđenost nejakog direktora Uprave policije koji ni ne zna da je uvrijeđen, a kamoli grubo. Bar da su ga pitali da li je uvrijeđen, pa da budu sigurni. Različiti su standardi uvrijeđenosti od osobe do osobe, postoje ljudi kojima je jedina uvreda koja im se može nanijete, da nisu na vlasti. Sve ostalo im nije problem da podnesu.

2) „…ponašao uvredljivo prema direktoru Uprave policije“

Nije bitno što zakon predviđa uslov da ponašanje bude naročito drsko, bestidno ili uvrjedljivo, podnosilac zahtjeva je to kvalifikovao samo kao uvrjedljivo, a šta je riječ gore dolje, ispeglaće to sudija. Isto važi i za kvalifikaciju komentara na fejsbuku kao „ponašanje na drugi način“. Nekad se „grubo vrijeđanje“ prvenstveno vršilo riječima, a „ponašanje na drugi način“ je bilo rezervisano za neverbalne akte, sada zaštitnici bezumnogcara vjerovatno šetnju ili slobodno mišljenje posmatraju kao osnovnu radnju „grubog vrijeđanja“.

3) „…na način što je na svom profilu pod imenom „Goranović Milija“ postavio komentar …“

Postavio čovjek na svom (zatvorenom) facebook profilu šta misli i osjeća i on i još par stotina hiljada ljudi u Crnoj Gori. Bez ikakvog poziva na nasilje, prijetnji ili ugrožavanja nečije sigurnosti.

Summa summarum, bezumni car je go, isto važi i za njegove birane poslušnike, teror nad narodom i pogotovo omladinom tu činjenicu ne može promjeniti.