Od šverca cigareta, preko ćutanja tužilaštva, do advokature: Ko štiti Enisa Bakovića?

Dok tužilaštvo ćuti, a redakcija IN4S-a i dalje ne dobija odgovore od Ministarstva unutrašnjih poslova, nekadašnji tužilac, „prljavi policajac“ i danas advokat Enis Baković slobodno nastavlja profesionalnu karijeru – ne više kao tužilac, već kao branilac. Ono što bi u pravno uređenoj državi predstavljalo apsurd, u Crnoj Gori je samo još jedna potvrda funkcionisanja državolikog provizorijuma.

Svedočenje inspektora Gorana Mitrovića, na suđenju Slavku Stojanoviću i Igoru Baćoviću u Osnovnom sudu u Podgorici, razotkrilo je mračni mehanizam zaštite šverca cigareta u kojem je Baković imao ključnu ulogu. Kako je naveo Mitrović, nakon što je u Zeti zaustavljen kamion pun cigareta, Baković je telefonom naredio da se vozilo pusti – uz prijetnje disciplinskim postupkom. Iako pismeno naređenje nikada nije dostavljeno, sačinjena je službena zabilješka.

Ovo, međutim, nije bio izolovan incident, već dio ustaljene prakse. Prema saznanjima do kojih je došao IN4S, Baković je više puta direktno uticao na policijske akcije, pružajući švercerima dovoljno vremena da uklone dokaze. U selu Mitrovići, nakon što je najavljen pretres, magacin je sljedećeg dana zatečen prazan. Naredbu za pretres izdao je sudija Miladin Pejović, a ostatak priče govori više nego dovoljno o tome ko je u Crnoj Gori stvarna vlast.

Dok je štitio logistiku šverca, Baković je, istovremeno, bio aktivan u progonima novinara. Po njegovoj inicijativi, podnošene su montirane krivične prijave protiv urednika IN4S-a. Zvaničan upit o njegovom angažovanju upućen je Ministarstvu unutrašnjih poslova – odgovor se i dalje čeka od 9. maja. Zakon o slobodnom pristupu informacijama ne funkcioniše upravo u odsjeku MUPa koji je neposredno zadužen za sprovođenje istog u okviru tog ministarstva.

Ćutanje institucija u slučaju čovjeka koji se dovodi u vezu sa sabotiranjem zakona predstavlja direktnu kompromitaciju pravnog sistema.

Prema dokumentima Evropola, umjesto da se bori protiv kriminala, Baković je radio u korist kavačkog klana. Po nalogu dostavljenom preko policajca Petra Lazovića, on je sa Tamare Zvicer – supruge Radoja Zvicera – skinuo crvenu poternicu Interpola. U prepisci na SKAJ aplikaciji stoji: „Baković je izbrisao obavještenje i o tome obavijestio Lazovića.“ Baković je te navode demantovao, tvrdeći da je „radio profesionalno i zakonito“.

Ko govori istinu – Evropol, IN4S ili Baković? I zašto tužilaštvo ne reaguje? Da li je nesposobno, ucjenjeno, korumpirano – ili sve zajedno?

Podsjećamo i da je Baković, kao sin nekadašnjeg ombudsmana Šućka Bakovića, u policiju doveden bez dana policijskog iskustva, navodno kao kadar partijskog sporazuma, a izvjesnije kao kadrovsko rješenje Duška Markovića. Njegovo ime pominjano je i u kontekstu ulaska Veljka Belivuka u Crnu Goru. Da li će se u budućnosti pojaviti kao svjedok ili optuženi – ostaje da se vidi.

Redakcija IN4S-a će, ukoliko navedeno ne bude dovoljno, biti prinuđena da nastavi da radi posao koji bi trebalo da obavljaju državne institucije. Nadamo se, ipak, da će tužilaštvo, redoslijedom koraka koji smo već opisali, doći do saznanja: kada je Miladin Pejović izdao nalog za pretres objekata u vlasništvu Z. R. u selu Mitrovići u Zeti; kakva je bila uloga Enisa Bakovića; zašto su policajci povučeni nadomak samog objekta; i kako je Z. R. dobio „dojavu“ da je predmet istrage…

Ukoliko se tužilaštvo i dalje ne bude bavilo ovim slučajem, obratićemo se Vrhovnom državnom tužiocu. A ukoliko ni VDT ne preduzme ništa – biće jasno da se u Crnoj Gori ništa suštinski nije promijenilo.

Za Bakovića je, u svakom slučaju, već odavno jasno – u normalnoj državi bio bi predmet istrage. U Crnoj Gori, on je branilac.