Od obmana i laži do istine (2)

Piše: Jovan Lakićević

Kao čovjek koji se odavno pozdravio sa zemnim životom, trošeći  godine pozajmljene od svog oca Jaga, koji je u 35. godini  poginuo u Čelebiću od dalmatinskih  partizana-domobrana, nakon Neretve, trudiću se da u svojim iskazima, kao i dosad na ovom Portalu, svjedočim samo istinu.

U vezi sa tim, u jednom od mojih poslednjih komentara,  spomenuo sam i  neke moje partijske funkcije u CK SK Srbije i CK SK  Jugoslavije.  Ne da bih se, daleko bilo, njima hvalio, nego da bih, na neki način,  objasnio transformaciju od negdašnjeg „internacionaliste“, do ovovremenog srpskog nacionaliste. Vidim da to mnogi nijesu shvatili. Čak je i komentar izvjesnog „Draga“ satima čekao da bude objavljen  na ovom Portalu.

A on ovako  glasi.  „ Pola negdašnje Crne Gore bile su, kako se danas moderno kaže ,  „komunjare“. SK je, poslednjih godina, vodio veoma zanimljivu kadrovsku politiku. U Savez komunista primani su najbolji đaci, najbolji studenti, najbolji radnici, najbolji zemljoradnici, najbolji vojnici, naučnici, umjetnici… najčešće sa uvjerenjem da služe „najboljem društvenom sistemu“ na svijetu.

Kada su, sa velikim zakašnjenjem shvatili (mnogi ni do danas  nijesu) da je to  otpočetka bila antisrpska Partija,  da je istorija NOBa bila lažna i da ih je vodio čovjek bez biografije (odnosno sa lažnom  biografijom), bespomoćno pristvujući raspadu zemlje koju su voljeli i sistema u koji su vjerovali, bilo je normalno da se vrate svojoj naciji, a mnogi vjeri i Bogu. Dakle, ta transformacija je bila logična, pa i lako objašnjiva“.

Moram da priznam da je „Drago“, umjesto mene, gotovo sve rekao!

A sad nešto o Poglavniku, najmlađem članu CK SK Jugoslavije i  mom negdašnjem prijatelju. Bio je nedavno u Istambulu, nekad Carigradu, kako rekoše, da krsti unuka. To je za bezvjernika, reći će mnogi, veliki korak. Neki će, opet, reći, ali zašto baš tamo? Zašto to nije učinio kod njegovog favorita Miraša? Kraći je put, a i jeftinije je.

Dobro, reći će neki treći, kod Miraša ozbiljan čovjek, da mi Gospod oprosti, ne bi poveo ni ovcu da krsti. No tu ima još pitanja. Pa kod Miraša je njegov  vladika, ako sam dobro zapamtio, Boris  Bojović, koji je učio škole na pravim mjestima, u Kijevu i Vatikanu?

E, tu već mora čovjek da se uozbilji, što mojim zemljacima, pa i meni, nije baš svojstveno.  Ja sve  nešto mislim da je Poglavniku, bezvjerniku, krštenje unuka bilo pokriće za neke ozbiljnije poslove.

Sjetićete se da su, kod usvajanja onog bezbožnog zakona u Parlamentu Crne gore, što će  pokrenuti ondašnje božanstvene litije i Papa Franjo i Carigradski  patrijarh, dali podršku Srpskoj  pravoslavnoj crkvi, odnosno njenoj Crnogorsko-primorskoj Mitropoliji! I to je za mnoge Poglavnikove Montemegrine i Dukljane, kao i njihove zapadne mentore,  bilo – šokantno! Za mene, malo manje, pošto sam znao za prijateljske veze neumrlog Mitropolita, i sa jednim i sa drugim.

Razbijanje Pravoslavlja na Balkanu , koje je trebalo da krene iz Crne Gore, i na kome su Emajlsiks, i još neke inostrane službe,  po planu  Bžežinskog, dugo radile, privremeno je  odloženo.

I to je bio prvi, ako ne i jedini zadatak, koji davno ucijenjeni Poglavnik, po nalogu Zapada, nije ispunio. A što ga može koštati i funkcije, a, bogme, i slobode.

Otišao je, dakle, nedavno do Carigradskog patrijarha, pošto su obojica na istom obavještajnom koritu, da vidi da li se tu nešto može, makar naknadno, popraviti…

Ne treba smetnuti s uma da je formiranje  bezvjerničke crkve u Crnoj Šumi, (pošto ova Miraševa nema nikakvu prođu),  jedan od kongresnih zadataka Poglavnikove  Partije u nestajanju. A sve u cilju razbijanja srpskog korpusa i Pravoslavlja.

Mislim da ćemo uskoro vidjeti efekte ovog neobičnog i neočekivanog puta do Bosfora!