Od nezavisne, zlatne – do zlatnih poluga i privatne

Piše: prof. dr Dragan Koprivica

Sve kličući nezavisnoj Crnoj Gori, ne zna se ko je od njenih vlastodržaca
bio gori, pa je svim građanima i danas, na Dan nezavisnosti, jasno kako je jedna
legitimna ideja zloupotrebljena, izvitoperena i ismijana, kad je od nezavisne
Crne Gore pravljena privatna Crna Gora… Od pravne – bespravna…
Taj znak jednakosti jasno govori o kvazipatriotama i šićardžijama, koji su
nezavisnoj klicali da bi enormna bogatstva smicali. I nije im stizalo do uma da
će jednom biti razgolićena sva njihova gluma. Jeftina, ali koja je građane skupo
koštala. Pa izbilo na vidjelo ono što se od početka vidjelo – da je sa naših obala
cvjetala zemlja kriminala.

Pa bivši vlastodršci treba najzad da priznaju: da li su kriminalni klanovi,
koje je država formirala, i nadalje radili pod njihovom kontrolom, ili su se otrgli
kontroli pa je bivši premijer i po vlastitom priznanju tad nosio pancirnu košulju.
A to je prava slika „pravne“ države Crne Gore i njene bezbjednosti, na
račun sticanja nezavisnosti: premijer u pancirnoj košulji. Kad su velikodržavne
ideje padale u vodu pred flagrantnim naličjem ideje nezavisnosti.
Pa su do 30. avgusta 2020. kvazirodoljubi vrli nezavisnu Crnu Goru na
hiljadu načina drli, i sve više joj klicali što su više para sticali.
I sve uz ogledne primjere korupcije, nepotizma, šverca, umrežavanja
sudova, policije i zakonodavstva. Tako je bez imalo stida pravljena antidržavna
piramida, pa sad svi oni stari, bivši, politički miropočivši, guraju ispred sebe
nova mlada lica, pa se iza njih svaki krije uz pomoć te mimikrije.
A ranije su, sve na račun servilnosti Evropi, vjerovali da će sve da im
prođe, sve dok se i Evropi nijesu smučili, pa im je servirala skaj aplikaciju za
čitavu naciju. I nijesu brinuli što će Crnu Goru u mrak bezakonja da vrnu, i što
će iz Evrope slavine da joj zavrnu… Pa sad mogu da pjevaju: „To je nama naša
borba dala da smo bili zemlja kriminala.“
Pa su stavovi o dostojanstvu nezavisne bili uvriježeni, a njeni svi vlasnici
dobro umreženi. Pa, uz patriotsku galamu i huku, jedni drugim diskretno išli na
ruku, a svi redom, sa oca na sina, mislili da će tako još sto godina.
Tako su njihovi veliki i mali nezavisnu, nezavisno od sudova, privatno
pljačkali. Vazda voljni da Crnoj Gori, uz gromke riječi, bučno kliču, i da joj
bogatstva, bez riječi, smiču.
Pa građani s pravom zborili: „Bože, prosti – kakvi primjeri oholosti i
halapljivosti!“
Tadašnjim vlasnicima vlasti nije silazilo s uma da im dobro ide patriotska
gluma, i da im mućke bolje idu uz kriminalnu piramidu. Pa je Crna Gora mala
bila mafije filijala. Sve preko tajnih sprega i veza – i tu je sva zamjena teza.
Od nezavisne zlatne – do zlatnih poluga, i privatne…

Pa su u bespravnoj državi zastavom najviše barjačili oni, zbog kojih je
zastava pravne države trebalo da bude na pola koplja. A da groteskno stanje
bude jače – oni i dan danas zastavom barjače. Da im lakše teku gubitnički dani,
iako su davno pročitani… Pa im svaki čestiti građanin danas veli: „Kako sijali –
tako i požnjeli.“
Dakle, od 2006. godine, tokom procvata korupcije, šverca, kriminala i
režimskih sudova i policije, imali smo grotesknu antireklamu nezavisne Crne
Gore, koja nakon 30. avgusta 2020. lagano dolazi sebi, a vladavina prava najzad
zaživljava.
Oni, koji su nasilno, štelovanjem glasova 2006. g. doslovce napumpali
potrebne rezultate glasanja za nezavisnost, fino maskirane, ni prevelike ni
premale, izmanipulisali su i sve građane koji su između nezavisne i pravne Crne
Gore stavljali znak jednakosti, a dobili naličje pravne države.
Danas se Crna Gora mučno, ali uporno, vraća vladavini prava, a brojne
afere, koje su već rasvijetljene, predstavljaju vrh ledenog brijega kakva je sve
bila sprega svega i svačega.
U svakom slučaju, nek nam je srećan Dan nezavisnosti, u očekivanju da
će se pravna država Crna Gora vratiti sebi, a ko joj to, pošten, poželio ne bi…

To će biti na dobrobit svih onih za koje Crna Gora nema alternativu.
Prije skoro dvije decenije dobili smo nezavisnu, a sad je red da dobijemo
i nezavisnu od svih oblika njene negacije. Pravna država danas za to ima i
ambijent i ljude na pravim mjestima. Glume je bilo dosta u montenegrinskom
teatru apsurda. A više ne prolazi ni ono: „Crna Gora nek je naška, pa nek je i
mafijaška.“