Obnavljanje Srpske narodne čitaonice

Piše: Itana Glavanović,
Srpska narodna čitaonica

Na dan Svetog Jovana Vladimira, zaštitnika grada Bara i prvog sveca u rodu srpskom, nimalo slučajno, u gradu pod Rumijom obnovljen je rad Srpske narodne čitaonice. Institucije koja je na ponos ovdašnjih Srba u sve tri vjere (pravoslavne, rimokatoličke i muhamedanske) osnovana još 1881. godine, tri godine nakon oslobođenja Bara od turske okupacije. Podsjećanja radi, misija Srpske narodne čitaonice bila je prosvećivanje stanovništva u gradu, nakon priličnog perioda ciljanog zapostavljanja kulture i prosvete među srpskim stanovništvom, koje je u to vrijeme gotovo stoprocentno činilo Bar i Crnu Goru. Ujedno, bila je to jedina institucija kulture u gradu. Valja podsjetiti da su među osnivačima, pored ostalih bili – generalni vikar Josip Kolović (koji je održao zdravicu o slozi Srba u tri vjere i darivao čitaonicu), te poznati pjesnik Milo Jovović i Vasilj Zagarčanin.

Prvi predsjednik Srpske narodne čitaonice bio je Tomo Oraovac a potpredsjednik lokalni hodža Šabić.

S kraćim prekidima Srpska narodna čitaonica radila je do 1916, ali, nakon izvjesne pauze, i u Kraljevini Jugoslaviji.

Obnovljena je sredinom marta 1953, međutim i nepravedno preimenovana u „Gradska biblioteka i čitaonica ‘Ivo Vučković’, i time praktično ukinuta. Cilj je bio jasan – rasrbljavanje Bara i Barana, što je bila zapravo politika asimilicije na nivou Crne Gore, pa i šire, uz uspostavljanje nove, do tada nepostojeće nacije, odnosno novog identiteta, koja nije prestala da se sprovodi do dana današnjeg.

Ozbiljni kompleksi, ali i ista politička i kvaziideološka matrica i danas kod režimskih medija i intelektualaca produkuju tretiranje Srpske narodne čitaonice u prošlosti kao „Narodne čitaonice“ ili „Barske narodne čitaonice“. U namjeri da se spriječi dalje falsifikovanje ove notorne istorijske istine o Srpskoj narodnoj čitaonici, ali i kako bi nastavili da baštinimo najviše vrijednosti srpske i barske kulture, nedavno je grupa entuzijasta srpske nacionalnosti, u sve tri vjere, i zvanično obnovila rad te po svemu čuvene institucije. Lično mi je čast što sam se našla među osnivačima, ravnopravno sa većim brojem ljudi koji će, sasvim sigurno, uspješno nastaviti da afirmišu vrijednosti koje je SNČ još u 19.vijeku jasno definisala.

Obnavljanje Srpske narodne čitaonice u Baru naišlo je na masovne simpatije i podršku među građanima, ali i kulturnim poslenicima i društveno prepoznatljivim ljudima i intelektualcima. Očekivano, javili su se i ljudi sa specifičnom težinom koji smatraju da su trebali biti dio ovog poduhvata, ali su nepravedno zaobiđeni. Prilika je da pojasnim, da na sve dobronamjerne, koji mogu dati doprinos ciljevima SNČ, snažno računamo. Jer, organi Srpske narodne čitaonice će tek biti konstituisani, u potrazi smo za prostorom, tek smo započeli sa prikupljanjem knjiga i opreme, i namjera nam je da u ovaj ambiciozni projekat uključimo veliki broj ljudi koji svojim znanjem i angažmanom mogu da doprinesu ostvarenju programskih odrednica SNČ.U prvom redu računamo na saradnju i pomoć Srpske pravoslavne crkve, ali i Nadbiskupije barske i primasije srpske, islamske vjerske zajednice, Srpskog prosvetnog društva Bar i drugih sprskih organizacija u Baru, Crnoj Gori i regionu. Koliko god ću možda zvučati isuviše lično, moram da istaknem da se naročito ponosnom osjećam zbog nedavnog saznanja da je moj djed Đorđe Marsenić, skromni radnik i veliki pregalac, nosilac članske karte broj 1 Srpske narodne čitaonice.

Podsjetiću da o Srpskoj narodnoj čitaonici i danas svjedoči natpis na spomeniku Oslobodicu, u čijem je potpisu upravo ova institucija „ SVOM VITEŠKOM OSLOBODITELJU KNJAZU NIKOLI I : JA IZGLEDAM KAO KAKVA STIJENA, VJEKOVIMA KIŠOM IZJEDENA,AL` NE ŽALI GOSPODARU SLAVNI,TEK MI DANAS SJAJU SRETNI DANI – SRPSKA NARODNA ČITAONICA-BAR 25 MARTA 1881 …“

Dakle, još jednom, vrata obnovljene Srpske narodne čitaonice biće širom otvorena svim ljudima dobre volje. I, najzad, živjeće Srpska narodna čitaonica! Neka ne sumnja niko. Za dobro naše istorije, kulture i prosvjete. Za dobro svih Srba. Na radost Bara i Crne Gore.