O. Obren Jovanović: Ne plašite se Crnogorci, Sveti Vasilije dolazi da nas pozove na pokajanje

Praznik Svetog proroka Avakuma, Svetog Cara Uroša i Prepodobnog Joanikija Devičkog, saborno i molitveno je proslavljen juče u Cetinjskom manastiru.

Svetom liturgijom načalstvovao je protojerej- stavrofor Obren Jovanović, arhijerejski namjesnik cetinjski, a sasluživali su: protosinđel Isak Simić, jeromonah Prohor Josifov, đakoni Aleksandar Lekić, Blagoje Rajković, Igor Pešikan i jerođakon Jakov Ninković. Pojali su i čtecirali đaci Cetinjske bogoslovije.

Nakon pročitanog Jevanđelja po Luki o bezumnom bogatašu, besjedio je protojerej-stavrofor Obren Jovanović koji je naglasio da je u ovoj kratkoj priči sabrana sva suština i dubina naše vjere i življenja, kao i ono našta Gospod priziva čovjeka kako treba da živi da bi se obogatio Bogom i da bi živio vječno sa svojim Tvorcem i Stvoriteljem.

Tumačeći ovu jevanđeljsku priču, prota je podsjetio da smo u njoj čuli da je bogatašu dobro rodila njiva, i pojasnio da mu je Bog dao da to što je posijao rodi, tako što je dao pogodno vrijeme: sunce i kišu.

„Ali to što je Bog dao sve što je bilo potrebno da taj rod rodi je dar i milost Božija. Malo čovjek može na to da utiče. Možemo Bogu da se molimo, da od Njega ištemo ono što mislimo da nam je potrebno, ali On jedini zna šta je suštinski istinito potrebno čovjeku.“

Bog je smatrao, kazao je otac, da čovjeku, iz današnjeg Jevanđelja, treba dati priliku da provjeri svoj život i vidi da li je vezan za ono što je materijalno i prolazno, ili je kroz materijalno vezan za vječno i neprolazno, da li je svjestan da to što mu je njiva rodila nije njegovo zasluga, nego dar Božiji i da je on samo jedan mali učesnik u toj velikoj tajni. Međutim, bogataš kad mu je rodila njiva, nije zablagodario Gospodu na daru i velikome rodu, niti je to, pošto je već imao dosta bogatstva, želio da podijeli drugima, već je odlučio da sve sabere u svoje ambare i u tome sam uživa.

„Čovjek koji se ne bogati pravom istinom i na pravi način Bogom, tako razmišlja. I onda ono što nije njegova i što nije zaslužan što ima, postaje njegov bog, koji je zatvoren u nekakvom ambaru gdje može da ode da se najede, napije, proveseli i luduje. Kroz to njegovo ludilo i bezumlje, kako mu kaže i sam Gospod, on postaje bog koji hoće da se nametne kao bog i drugima zato što ima nekakva zemaljska bogatstva koja su prolazna.“

Gospod i bogatašu, ali i svima nama, poručuje: Bezumniče, još ove noći doći ću i uzeću dušu tvoju. Neću uzeti ambare tvoje, niti bogatstvo, već dušu,  a ono što si pripremio čije će biti?

„Šta ćeš ponijeti sa tom dušom, pred presto Hrista? Oćeš li ponijet išta sa zemlje? Go si došao ne zemlju, nag bez trunke odijela na sebi. Sve što imaš, drugi ti je dao Božjom milošću. E, to što si donio, to ćeš i ponijeti sa sobom ako se Bogom nisi obogatio“, kazao je prota Obren i zaključio da niko pred presto Hrista neće ponijeti ništa zemaljsko.

Bogatstvo nijednog čovjeka ne znači ništa, ako on nije sebe i svoje srce obukao ljubavlju, istinom, milosrđem, pravdom i ako svoje biće nije obogatio Bogom, poručio je arhijerejski namjesnik cetinjski. Objasnio je da gospodin nije onaj koji ima skupocjeno odjelo, već onaj koji ima Gospoda u srcu, koji se nahranio božanskim energijama, ljubavlju, božanskom silom koja nam se daje na Svetoj službi. A bogat je onaj koji se bogati Bogom, a ne materijalnim koje nam je dato ne da izgubimo dušu, nego da je spasimo pomažuću drugima.

„Zato treba da se trudimo, da sebe i svoje srce i biće obogatimo Bogom, tako što dolazimo na Svetu službu Božiju, slušamo jevanđeljsku riječ i ponesemo je u srcu svome i pokušamo makar jedan dan njome da živimo. Nije lako u ovom svijetu živjeti, jer su zli dani, kako se kaže u današnjem Apostolu, a i ovi naši baš su opaki i zli“, besjedio je otac i iskazao razumjevanje da nije lako danas otići i ovu jevanđeljsku riječ prenijeti drugima, jer će nam se već neko ispred manastira narugati o čemu pričamo.

Podsjetivši na položaj Crkve u Crnoj Gori i na nedavno utvrđeni Predlog zakona o slobodi vjeroispovjesti, protojerej- stavrofor Obren Jovanović je istakao da smo svjedoci da se i u našem vremenu, svih ovih dana, mnogi ljudi pitaju da li Bog postoji u Crnoj Gori, da li Crkva postoji u Crnoj Gori?!

Ova Crkva, kako je i Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije ranije kazao, koja je stvorila ovu državu koja se po njoj zove Crnom Gorom, ona se proganja i nema joj mjesta u Crnoj Gori. Neki su i te Mitrolitove riječi napali, tvrdeći da je to neistina i da Crkva podriva državu.

„Zar je to moguće, zar to zdravi um i razum može da shvati“, zapitao se prota Obren i zaključio da to može samo da kaže onaj jevanđeljski bezumnik koji misli da je njegovo bogatstvo njegov bog i da je njegova sila u njegovim ambarima. Varaju se, bilo je i mnogo silnijih i krupnijih vladara i careva pod kapom nebeskom, pa se za njih danas ne zna“, kazao je i dodao da niko ništa nije sa sobom ponio. Oni koji su ostavili nešto narodu i Bogu zadužbine se pamte, a oni koji su otimali od naroda i Crkve, istorija pamti kao bezumnike.

Govoreći o pojedinim spekulacijama da je svetogrđe što će Sveti Vasilije da ustane i ide među svoj narod, protojerej- stavrofor Obren Jovanović je kazao da Sveti Vasilije dolazi da nas zagrli, sabere, pomiri, opomene, jer je vrijeme zlo i opako, i da nam kaže: Stanite ljudi, ne činite to što ste krenuli!

Pitajući se ko su oni koji se boje Svetoga oca našega Vasilija, u onom smislu kako ga predstavljaju glasnogovornici vlasti, otac je kazao da ga se bojimo zato što ga poštujemo, jer je on sebe obogatio Bogom:

„On je onaj koji stoji pred Bogom i znamo koliko su njegove molitve i kletve, zastupništvo pred Bogom velike za sve nas. I treba na taj način da ga se bojimo“, naglasio je prota Obren i rekao da ne treba da se bojimo što će Sveti Vasilije da stane pred nas, već treba da kažemo: Neću da pravim ambar, neću da pljačkam i uzimam ono što mi ne pripada.

Ne ustaje od volje, nego od nevolje

Po njegovim riječima ostalo je samo još malo ovog crkvenog što je sačuvano, pa i to oće „gospodar“ da stavi u svoj ambar, neće ga podijeliti narodu, kao što nije podijelio i ono što je primio kad je došao na vlast, nego će sam da ga troši:

„Ne plašite se Crnogorci Svetog Vasilija što ustaje iz ćivota. Ne ustaje on od volje, nego od nevolje i kad god je ustajao to je bilo što je bila muka u narodu. Ako nećete vi kod njega, oće on kod vas! Crkva Božija čime će da se brani ako je neko napadne, ako ne molitvom, istinom, pravdom i svecima Božijim?“

Poručio je da Crkva ne želi, ne daj Bože, ništa loše nikome, ali sila naše Crkve je Sveti Petar Cetinjski, Sveti Vasilije i svi sveti od kojih niko ne može biti ugrožen.

On je kazao da sveštenici, sve i da su grešni i slabi i najgori, svjedoče istinu Božiju, jevanđeljsku, kako znaju i umiju i prizivaju ljude da ne čine bezumlje:

„Saberite se ljudi da budemo braća, zašto da se dijelimo na bilo koju naciju, bilo koji jezik. Ako smo Bogom ispunjeni, onda smo Božiji.“

Sveti Petar je naš putokaz, besjedio je dalje prota Obren, jer nije pravio ambare, već je sve narodu ostavio, cijeloga sebe je Bogom ispunio, ljubavlju i žrtvom za svoj narod. Naglasio je da onaj koji je prvi među nama, u zemaljskom smislu vladar, nije tu samo da bi samo sebe nahranio, već da nahrani narod, ali ne samo Hljebom prolaznim već vječnim:

„Onaj koji neće Hljeb vječni, a i sam nije kršten, nek ostavi Crkvu na miru! Proziva nas sinoć da vas pljačkamo, kaže, da sveštenici pljačkaju jadne i bijedne vjernike do zadnjega centa. Ima li iko od vas da je opljačkan od nas?!  Sve što imamo sa vama smo podijelili bratski! O čemu se to radi“, upitao je otac objašnjavajući da su sve okrenuli naopako jer žele da saberu veliki ambar: da ležimo, ne radimo, i opljačkamo Crkvu i ono što je Božije.

To je i razlog što ustaje Sveti Vasilije i priziva na pokajanje i upozorava da ne čine to. A ustaće i Sveti Petar Cetinjski i Sveti Stefan Piperski i ruka Svetoga Jovana Krstitelja.

„Nije sramota reći, pogriješio sam, povlačim se!  Oprosti brate, pogriješih prema tebi. U tome je ljudska veličina i to je ono što Bog i Jevanđelje i današnja priča traže od nas. Da kleknemo jedni pred drugima, da se zagrlimo i tražimo oproštaj. Glave onih koji su na većim funkcijama ne razmišljaju o tome, jer je njihova glava i um i srce u njihovim ambarima. Prizovite se pameti, da vas Gospod sve urazumi, i da nas svojom ljubavlju zagrli, da se obogatimo Bogom, da bi u srcima našim napravili pravi ambar, gdje stanuje Hristos Bog naš“, zaključio je u svojoj nadahnutoj besjedi načalstvujući protojerej- stavrofor Obren Jovanović, arhijerejski namjesnik cetinjski.

Izvor: Mitropolija