O. Nikola Pejović: Litije su vaskrsle sve ono što je časno i čestito u Crnoj Gori

Dobitnik ovogodišnje prve nagrade “Zlatna Nika” za najbolju radio reportažu “Litije u Crnoj Gori” protojerej Nikola Pejović kazao je da naša obaveza nije samo da pišemo i da govorimo o istini već da tom Istinom živimo.

Ljudi koji su tokom prošle godine nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti u Skupštini Crne Gore stali u odbranu svetinja Srpske pravoslavne crkve – Mitropolije crnogorsko primorske i svoje neslaganje sa tim pokazali litijskim hodom i molitvom u skoro svim gradovima ispisali su neponovljivu i jedinstvenu stranicu istorije u Crnoj Gori. Duh zajedništva koji je obitavao u srcima ljudima i masi koja se na čelu sa počivšim Mitropolitom Amfilohijem Radovićem, sveštenstvom i monaštvom, okupljala sa istinskom vjerom ostao je, osim u pamćenju, zabilježen i “okom” brojnih amaterskih i profesionalnih kamera.

Inspirisan njima protojerej Nikola Pejović, glavni i odgovorni urednik Radio Svetigore, prvog crkvenog radija osnovanog 1999. godine, sa svojim saradnicima uradio je radio reportažu „Litije u Crnoj Gori” za koju su na 25. Internacionalnom festivalu reportaže i medija – Interfer „Zlatna Nika” 2020. dobili prvu nagradu „Zlatna Nika”. Pored o. Pejovića, ovu reportažu potpisuju i saradnici: montažer Srećko Radović i novinari đakon Pavle Božović i Tijana Lekić.

Bio je to jedan od povoda da sa ocem Nikolom za portal Srpske novine razgovaramo na ovu temu uz osvrt na situaciju u kojoj se trenutno nalazi SPC i vjerni narod u Crnoj Gori.

Nakon dugogodišnjeg rada u medijima nedavno ste dobili priznanje „Zlatna Nika“ u vidu prve nagrade za najbolju radio reportažu pod nazivom „Litije u Crnoj Gori“ na 25. Internacionalnom festivalu reportaže i medija – Interfer „Zlatna Nika” 2020. Vidite li možda simobiliku u tome što je u ona došla u vrijeme kada je Crnoj Gori došlo do političkih promjena koje su izvojevane zahvaljujući vjernom narodu koji je učestvovao na njima?

Litije, same po sebi nose mnogo simbolike. Prije svega one su simbol otpora jednom bezakonu, koji je trebao da uvede crnogorsko društvo u nove podjele, nesuglasice i nestabilnosti jer je imao za cilj da atakuje na pravoslavnu Crkvu i njene svetinje. One su simbol Hristove pobjede koja je odjeknula, ne samo u Crnoj Gori, nego rekao bih i u cijelom svijetu. Zato nijesu samo važne političke promjene, već promjene koje će donijeti jedan stari, tradicionalni, autentični crnogorski etos ali u novom savremenom izrazu. Litije su nosile tu poruku. Da citiram blaženopočivšeh mitropolita Amfilohija, Litije su vaskrsle sve ono što je časno i čestito kroz vjekove bilo u Crnoj Gori. I ova nagrada je prilog toj veličanstvenoj borbi našeg naroda.

Šta za Vas ona predstavlja i koliko obavezuje da istrajete na putu prenošenja i svjedočenja istine kao jednog od glavnog simbola pravoslavlja u Crnoj Gori?

Svaka nagrada je motiv i obaveza za još predaniji rad. Svjedočenje istine je univerzalna vrijednost cjelokupnog čovječanstva. Za nas pravoslavne ta istina je ličnost bogočovjeka Hrista koji je za sebe rekao, Ja sam put, istina i život. Naša obaveza nije samo da pišemo i da govorimo o istini već da tom Istinom živimo.

Imate li u planu neke slične projekte ovog tipa i da li postoji interesovanje inostranih medija za prenošenje nagrađene reportaže?

Svake godine u produkciji našeg radija se proizvede nekoliko reportaža. Imamo kolege koji su za pojedine reportaže nagrađivani, tako da planiramo i dalje da se bavimo reportažom kao jednom od najljepših novinarskih formi. Što se tiče interesovanja inostranih medija za emitovanje, nije bilo jer ipak je riječ o radijskoj reportaži.

Kakav doprinos i promjene uočavate u društvu u Crnoj Gori nakon 22 godine od osnivanja prvog crkvenog radija „Svetigora“? Po čemu se najviše razlikuje ambijent u kome je ta vrsta crkvene misije počinjala od ovoga u kojem danas živimo?

Kada je radio Svetigora počinjao sa radom ja sam imao tek 18 godina i mnoge strari u društvu nisam dovoljno razumio. Sjećam se da smo u danima bombardovanja i nakon toga porodično slušali radio Svetigoru jer je to bio jedini medij koji je izvještavao svakodnevno o stanju na Kosovu i Metohiji blagodareći našem Mitropolitu Amfilohiju koji je tih mjeseci boravio tamo i spašavao narod od UČK terorista. Period od 22 godine za jedan medij je dug period čime se potvrđuje njegov kvalitet i značaj. Nove generacije hrišćana, među kojima sam i ja, stasavali smo i duhovno se obrazovali uz Svetigoru. Kakva god vremena bila ovaj radio će biti uvijek aktuelan jer svjedoči Jevanđelje Hristovo kao vječno živu i uvijek savremenu vijest da je Bog postao čovjek da bi svaki čovjek koji se na zemlji rađa posta sin Božiji i naslednik Carstva Nebeskoga.

Koliko je bilo teško raditi i pronositi riječ Božiju u društveno političkim uslovima koji su vladali u CG?

Svjedočiti istinu i živjeti njome nikada nije bilo lako. Ići tim putem znači ići za Hristom. A Njegov put je krstovaskrsni, put raspeća koji vodi u vaskrsenje. Taj put je uzak put i to nam svjedoči Jevanđelje Hristovu, a širok put vodi u beznađe, u propast u besmisao. Kada ste svjesni toga, onda znate da na tom putu niste sami, već da je Bog sa nama. A kada je Bog sa nama, nema te sile zemaljske koja može da joj se suprostavi. Mislim da smo i mi u Crnoj Gori svjedoci te vječne istine.

Da li je i na koji način medijska komunikacija koju ostvarujete putem medija a koji su proizašli iz Svetigore ( sajt Mitropolije crnogorsko primorske ,društvene mreže) doprinijela istinskom poznanju i opštenju sa Bogom?

Mediji su sredstvo koje mi u Crkvi koristimo da bi lakše propovijedali Riječ Božiju. Pomoću njih mi možemo da se informišemo, bogoslovski i crkveno edukujemo, obrazujemo i usavršavamo u znanju, ali je to nedovoljno za istinsko poznanje Boga i opštenje sa Njim. Sva medijska komunikacija treba da nas upućuje na živi i ličnosni odnos sa Bogom, a on se ne ostvaruje putem medija, već u Crkvi, kao bogočovječanskom organizmu, kroz svetotajinski život u njoj..

(Izvor: Srpske novine, tekst pripremila  Irena R. Milović)