O. Mijajlo Backović: Nema ništa ljepše, časnije i ponosnije nego biti pravoslavni Srbin

U Crkvi Svetog Petra Cetinjskog na Prčanju juče je liturgijski proslavljen praznik Svetog Joanikija Bokeškog Mitropolita crnogorsko-primorskog.

Svetu liturgiju služili su: protojerej Nemanja Krivokapić, protojerej –stavrofor Milenko Jekić, protojerej-stavrofor Milojko Topalović. Jerej Milivoje Bakić i protojerej Mijajlo Backović koji je kazao da je Vladika Joanikije Lipovac jedan od naših putokaza koji je postradao, glavom posvjedočivši svoja djela.

“Putokazi naši su naša liturgija, jevanđelje, poslanice apostola koje čitamo. Oni nas uče, a mi treba samo da otvorimo srce, dušu, da čujemo i prihvatimo ono što nam poručuju naši sveti preci. Mi kao srpski narod imamo putokaze, nažalost krvlju ispisane, koji su ucrtali prije nas ovaj put, opredijelili se i potvrdili opredjeljenje za život vječni. Nažalost, naši putokazi su glave naših predaka koji su ostavili svoje glave kao međe, da sa tih međa ne skrećemo, da preko tih međa ne možemo i ne smijemo da idemo. Te glave su prva ona glava Jovanova, Krstitelja i Preteče Gospodnjeg, u Novom zavjetu, koja je za istinu opredijelivši se položila dobrovoljno glavu svoju bezbožnom caru Irodu, a od njega pa do dana današnjeg, od golgote Hristove, stradanja i uspinjanja na Golgotu, svi mi imamo i Golgote naših života na koje se penjemo”, kazao je otac Mijajlo.

Naznačivši da srpski narod ide novozavjetnim putem i da je on potvrđen od strane Svetog Save, kazao je i da je to put stradanja, ali i put vaskrsenja i života vječnoga.

“To opredjeljenje i taj zavjet potvrdio je kosovski mučenik, grbaljski, Lazar, koji je glavom svojom omeđio opredjeljenje naše i život naš da želimo da idemo putem nebeskim”, kazao je o. Mijajlo.

Istinski život, nastavio je, jeste upravo onaj život vječni koji zadobijamo ovozemaljskim životom, rađanjem i življenjem u ovom životu.

“Ali, najbitnije je kako ćemo se opredijeliti u tom životu. Da li ćemo ići putem koji su zacrtali naši preci, ili ćemo izabrati neki novi put koji vodi u ovozemaljskom smislu izvjesnom, ali u vječnom i neprolaznom vodi u neizvjesno. Taj život koji imamo i opredjeljenje pominjemo danas, pominjući danas našeg Bokelja Vladiku Joanikija Lipovca, koji je postradao posvjedočivši upravo i svojom glavom svoja djela. I zato kaže apostol Pavle: „da se ugledamo na starješine naše“. Kad vidimo končinu njihovih života, kako su potvrdili ono što su propovijedali”, rekao je o. Mijajlo.

Danas je, kaže, puno ljudi koji lijepo pričaju u društveno-političkom životu i u Crkvi.

“Imamo mnogo dobre besjednike, mnogo pametnih glava i to je lijepa priča. Ali, sva njihova priča bila bi uzaludna ako svojim životom i krajem svog života , kako Rusi kažu „konec djelo krasi“, ne bi potvrdili svoje djelo i svoju priču. Njihova priča bila bi kao kanta koja se baca po vjetru, koju vjetar nosi i lupa po ovome svijetu. Zato smo se danas molitveno skupili da se sjetimo puta na koji smo upućeni kao srpski narod. Nema ništa strasnije i ljepše, pogotovo djeco vi da znate, i časnije i ponosnije, nego biti pravoslavni Srbin. To je najljepši dar koji smo dobili svojim rođenjem. Ničim ga nismo zaslužili. Dobili smo ga, kao što smo dobili i ovaj život. Znajte da danas i ona iskušenja koja će biti pred vas postavljana, koja će izgledati kao mudrost, a to je ludost za Gospoda, mudrost ovoga svijeta, mudrost da zaobiđemo, da ne kažemo ko smo i šta smo, da ne posvjedočimo, sačuvavši tako svoj položaj, ocjene u školi, ili u društvu neki položaj. Te prepreke biće prve na koje ćete vi naići, ali znajte uvijek čiji ste, ko ste, šta ste i kojem Bogu služite”, kazao je o. Mijajlo.

Ono što je najbitnije za nas ostale, nastavio je dalje, jeste da znamo da su naše divne litije upravo potvrda svega ovoga o čemu je bilo riječi.

“One su bile dokaz opredjeljenja našega, gdje smo odlučili da idemo putem predaka, putem Bogočovjeka Hrista, putem stradanja i vaskrsenja. I kad je Gospod vidio tvrdu odluku da smo izašli sa ovom djecom na ulice, sa našim slavskim ikonama, dao nam je pobjedu. Samo je odluka bitna i opredjeljenje. A naš put i naše opredjeljenje i trebalo bi biti naša odluka je život vječni i neprolazni. Zato neka divni putokaz, pogotovo svima vama koji živite ovdje, oko kuće gdje je rođen Mitropolit Joanikije i vi kao porodica njegova, morate biti i ostati putokazi onima sa strane koji vas gledaju, da svi vide da vi niste odustali i da ste se vi priključili njihovom opredjeljenju za život vječni. Mi nemamo pravo djeco, iako je divno biti Srbin, nemamo pravo na greške kao neki drugi narodi koji nisu upisani na Nebesima. Nemamo pravo da budemo drugačiji, ili da budemo isti kao i svi ostali. Mi imamo pravo da budemo drugačiji samo ako smo s Hristom, a ovi drugi nisu. Vi morate da znate da ste potomci divnih, slavnih predaka svoga naroda, a svi mi moramo da znamo da bez Hrista ne možemo ništa, a sa Njim možemo sve”, poručio je o Mijajlo.

Kako je istakao, jedan od tih, koji je tu rečenicu često ponavljao, koji je putokaz mladim sveštenicima bio i potvrdio i životom i končinom svog života, starešina divni koji je propovijedao riječ Hristovu i koji nas je tom riječju vodio i doveo do ovoga dana današnjega, gdje mi i danas stojimo, bio je naš otac Momo Krivokapić.

“Otac Momo je potvrdio, ne samo sagradivši crkvu ovu, prvu poslije rušenja lovćenske kapele, da ostaje vjeran putu Petrovića, putu Svetog Save, Nemanjića i svih drugih srpskih vitezova i vladara, nego je pokazao i svojim životom ono što je pričao i dokazao svojom končinom. Do kraja ostavši vjeran putu Hrisotovom. Takvi divni naši učitelji, divni naši preci, divni naši putokazi , biće i ostati primjer kako treba živjeti u ovom životu i kako zaslužiti život vječni. Neka Gosopod vaskrsli, koji je pobijedio smrt, pobijedio laž, pobijedio i u naše dane i osjećamo Njegovo prisustvo ovdje u Crnoj Gori, neka On vodi dalje i ovu zemlju i vas djeco i sve nas, putem pobjede. Ma kakav to put bio, bitno je da je put Hristov i da vodi u živit vječni. Neka vas Gospod čuva molitvama Svetoga Vladike našega Joanikija, Mitropolita divnoga koji je glavu svoju položio za Hrista i za to opredjeljenje i svih onih divnih mučenika i sveštenomučenika koji nisu odustali od Hrista, neka vas Gospod čuva i spasi , na mnogaja ljeta”, poručio je o. Mijajlo.

Podsjetimo, otac Milojko Topalović svake godine na praznik Svetog Jonikija služi Liturgiju u prčawskom hramu zbog svoje velike ljubavi i lične vezanosti za ovog svetitelja. Naime, kada je Sveti Joanikije 1945. godine sa sveštenstvom krenuo da emigrira, zbog teške bolesti, zadržao se u Rudom, upravo u kući oca Milojka (njegovog oca). Kada se oporavio i riješio da krene, prepoznavši u svojim domaćinima dobre hrišćane, ostavio im je na poklon brojanicu i ocu poručio: „Mi ćemo svi izginuti! Molim te pošalji bar jednog sina u bogosloviju.“

Otac Milojko, koji je tad imao četiri godine, bio je upravo prvi sin kojeg je njegov otac upisao na bogosloviju. Ali ne i jedini. Sada u tom kraju ima toliko sveštenika i jedan vladika, koliko ih je tada uz Svetog sveštenomučenika Joanikija poginulo. Porodica oca Milojka još uvijek čuva brojanicu, koju je Sveti Joanikije poklonio njegovom ocu.

Liturgiji na Prčanju prisustvovao je gospodin Vladimir Lipovac, sa porodicom, kojem je Mitropolit Joanikije Lipovac stric.

Izvor: SPCO Kotor