O. Darko Đogo uputio pismo podrške prof. dr Vesni Bratić: Vi niste krivi za bilo šta, osim što ste Srpkinja!

Piše: o. Darko Ristov Đogo (pismo podrške prof. dr Vesne Bratić)

Draga Vesna,

Pišem Vam ovo pismo kao brat i prijatelj. Drago mi je da ostaju dvije okolnosti koje ga čine izrazom neukaljive naklonosti, mimo svakog interesa – najprije: kao neko ko živi izvan granica današnje Crne Gore, bilo ko od Vaših sadašnjih i budućih nenavidnika ne može me optužiti da Vam pišem iz ma kog interesa, osim onog prijateljskog, zemljačkog i bratskog, pa, ako je njima na volju, ne stidim se: i narodnog, srpskog interesa da ne damo jedni druge.

Drago mi je danas takođe što se nismo upoznali lično – mada smo se, kroz litije i kroz ono razumijevanje, njegoševsko, u narodnome oru oko Crkve, razumijeli više nego što će se ikada razumijeti oni koji Vas trenutno kritikuju. Dakle: nismo se sreli, ali smo se sreli u litijama – nemamo niti jednog zajedničkog interesa, ali su nam svi Smislovi i iskustva zajednički.
Već je treći dan kako je Vaše časno ime saopšteno kao ime kandidata za buduće ministarstvo prosvete i kulture u budućoj Vladi Crne Gore. I, nije mi bio potreban proročki dar već životno iskustvo kako bih Vam najavio da će se na Vas sasuti salva medijskih optužbi u kojima, kako to već biva, svaki Vaš postupak i osobina će doživijeti medijsku distorziju. Pišem Vam sa željom da Vas opet bratskom podrškom ukrijepim.
Zašto i kako su sve kidisali na Vas – svakome je jasno. Vi niste krivi za bilo šta, osim toga što ste Vesna Bratić, profesor američke književnosti na Univerzitetu Crne Gore, Bilećanka, Srpkinja. Za one čije je posljednje zadovoljstvo ono ljudski najniže – da u zanosu lažnog moralizma budu ispod etosa čovjeka – Vi ste po svemu tome već krivi. Zamislite: Vi se usuđujete da budete Srpkinja. Pa još, da ste bar Srpkinja iz Temišvara, pa da vam se u lažnom maniru širokogrude bolećivosti oprosti ta krivica, dokle god ste lojalni ineteresnoj grupi koja je oko jedne destruktivne i bratoubilačke ideologije napravila kartel – nego ste još Srpkinja iz Bileće, iz Hercegovine, živa opomena za sve naše zemljake koji se nisu prodali.

podsjetnik Crnoj Gori o tome koliko su granice između jednog naroda, jedne porodice, jednog sela, kumova, prijatelja, granice koje dijele groblja, česme i imanja – iluzorne i slučajne, takve da su ih kasniji crtački karata povlačili na takav način da su se sa jedne strani našli jedni isti ljudi, sa istim kapama i naglascima, brkovima i guslama. Tu istu granicu su poslenici bivšeg režima neprekidno prelazili noseći cigarete i nerkotike, ljude i informacije. Na žalost, tom režimu su služili mnogi Hercegovci koji su, poput mnogih u samoj Crnoj Gori, nalazili načina da sa svojom saviješću prelome i da onu staru ljubav našu prema Crnoj Gori kao Njegoševoj i svetosavskoj zamijene ljubavlju prema jednoj stranci koja je sam pojam Crne Gore izvrnula naopačke. Dugačak je spisak DPS Hercegovaca. Kako se usuđujete da ne budete takav Hercegovac već da budete ono što su i Hercegovci i Brđani i Crnogorci vijekovima bili!
Pa još ste profesorica američke književnosti. Tek je ta činjenica demistifikacija njihove zapjenjene mržnje, svojevrstan antipod svakom stereotipu koji se o Srbima Hercegovcima može zamisliti. A, eto, ta velika nacija sa kojom je srpski narod dijelio savezništvo, ali i mnogo više od toga: ta nacija koja se moli prije svakog ručka, nedjeljom ide u Crkvu, ta nacija čiji ljudi nisu zaslužili sopstvene političare (baš kao što cijelu tu klasu neljudi i njihovih slugu nije zaslužila niti jedna zemlja) – kako se usuđujete da predajete tu književnost, da volite i poznajete Vitmana, pa američkog Dostojevskog, Foknera, kako li samo predajete Čarlsa Simića i „posrbljujete li Crnu Goru“ objašnjavajući koliko je slika života Džonatana Frenzena zapravo posljednja velika moderna poetička paradigma u svjetskoj književnosti? Miješate se u posao generalnih zastupnika američkih pogleda ovdje. To se ne oprašta.
Ali, shvatite: nemate mnogo vremena i apsolutno nimalo potrebe da se pravdate ili da im odgovarate. Identiteti su krivi ljudima fluidnog sopstva, ljudima čiji je jedini identitet mržnja uobličena u interes i interes saopšten kao masovna mržnja. Vas čekaju plemenitije stvari, poslovi i dani.
Dakle: Vi danas imate samo jednu odgovornost – da vratite Njegoša u čitanke, ne redukovanog i od sebe samog opravdanog Njegoša. Da vratite Crnu Goru tamo gdje njeni glasovi odzvanjaju i bivaju prepoznati. Da okončate provincijalnost i gordu samozaljubljenost jedne kvazikulturne scene, koja je svoje mikronske domete liječila lažnim, politički motivisanim recepcijama čiji je jedini motiv bila zajednička srbofobija. Vi znate i sami koliko dobrih i talentovanih ljudi u Crnoj Gori ima. Ljudi čiji jedini domet nije kolumna u sarajevskim fabrikama mržnje. Vaša odgovornost jeste da budete najbolji mogući ministar prosvete i kulture.

Samo lišite Crnu Goru ove užasne, manipulatorske partikularnosti njenog novoprojektovanog fluidnog identiteta koja je vladala do sada. Dovoljno je da sama istorija Crne Gore i njeno biće kažu ko su i čiji su. Da Njegoš zvoni ne kao estradna zvijezda ljudi koji ga ne čitaju već kao stvarnost ljudi koji sa njim dijele jezik, Crkvu, pogled na svijet, narodnost. Neprekrojen i bez angažovanih redukcija. Onaj ko se boji Crne Gore u njenom istorijskom biću, onaj ko se boji sebe – treba da se zamisli zašto je tako.
Zato samo hrabro

. Imaćete uza se bar još jednu divnu osobu koja zna šta znači davati sebe cijeli dan svaki dan za zdravlje i dobrobit drugoga čovjeka. I jednoj i drugoj ostaje ona poruka starca Viktorina starcu Kleopi, kada ga je upitao da li da prihvati da bude iguman Sihastrije. „Ako možeš bez štete po dušu, budi.“ „Kako da znam da neću oštetiti dušu?“ „Ako se ne budeš radovao kada te budu birali i ne budeš tugovao kada ne budeš – prihvati se.“
Pred Vama je najteži posao: da svjedočite Smisao čak i pred ljudima koji su decenijama uništavali samu mogućnost da ljudima životi budu smisleni.
Od Boga Vam svako dobro i blagoslov. Stavite pred sebe jednu sliku Našeg Đeda. Ikonu Spasovu i svetog Vasilija sigurno već imate. Pa, kad pođete da učinite bilo šta, zagledajte im se u lice. U ogledalo se danas ljudi lako gledaju – začešljaju kosu i krenu dalje. Valja se zagledati u Hrista, valja u Hercegovca nam zemljaka što pod Ostrogom smisao svjedoči.
Bog Vam dobro dao!

Vaš u Hristu brat,

Sveštenik Darko Ristov Đogo