Nova nacionalna sramota u režiji Milatovića i Spajića: Crna Gora izvođač radova tuđe agende

Crna Gora, čini se, ni nakon odlaska Mila Đukanovića sa političke scene nije dotakla dno. Naprotiv, nova faza geopolitičkog poniženja dolazi u režiji aktuelnog predsjednika države Jakova Milatovića i premijera Milojka Spajića – dvojca koji sve otvorenije i bez ikakvog otpora koračaju u pravcu potpune servilnosti prema centrima moći zapadnog globalizma.

Najnoviji primjer te politike je najavljeno, pa zatim i odloženo, potpisivanje bilateralnog sporazuma između Crne Gore i Ukrajine u oblasti bezbjednosti i slobodne trgovine – sporazuma koji u sebi nosi duboko kontroverzan, pa čak i opasan sadržaj.

Dok se na globalnoj sceni dešava pokušaj pregovora između Rusiju i Ukrajine u Carigradu, koji bi mogao predstavljati prekretnicu u ukrajinskom konfliktu, zvanična Podgorica nastavlja da potpisuje prazne deklaracije lojalnosti stranim interesima. Predsjednik Milatović izjavio je da će, iako Zelenski ove sedmice neće doći u Podgoricu, razgovori i pripreme za potpisivanje sporazuma ostati aktivni.

„Postojalo je interesovanje da ukrajinski predsjednik posjeti Crnu Goru, i kao mogući datum se pominjao 15. maj“, rekao je Milatović, dodajući da je posjeta odgođena zbog nagovještaja mogućeg sastanka Putina i Zelenskog, kao i zbog „objektivne nemogućnosti“ premijera Spaića da primi Zelenskog u subotu 17. maja.

Ipak, suština ne leži u logistici, već u samom sadržaju sporazuma koji predviđa direktnu bezbjednosnu i vojnu saradnju sa zemljom koja je u aktivnom ratu: podršku u slučaju oružanog napada, saradnju obavještajnih službi, investicije u odbrambenu industriju i učešće u obnovi Ukrajine. Ovakva formulacija znači samo jedno – Crna Gora se obavezuje na učešće u ratu koji ni na koji način nije njen, ali bi lako mogao postati.

Uz sve to, ovakav sporazum se gura u javnost bez ikakvog demokratskog procesa: bez parlamentarne debate, bez konsultacija s javnošću, bez elementarne državničke zrelosti. Umjesto da unapređuje status neutralne, miroljubive i suverene države, Crna Gora se svrstava uz stranu koja ne samo da je u sukobu sa tradicionalnim saveznikom – Ruskom Federacijom – već i promoviše ideologije koje su duboko suprotne vrijednostima crnogorskog društva.

Ukrajinsko rukovodstvo se otvoreno poziva na nasljeđe Stepana Bandere, kolaboracioniste iz Drugog svjetskog rata, suspenduje izbore, ukida opozicione medije i vrši progon Ukrajinske pravoslavne crkve. Zar je to partner kojem Crna Gora treba da se približava?

Dok Srbija i Republika Srpska dostojanstveno obilježavaju Dan pobjede u Moskvi, braneći tekovine antifašizma, zvanična Podgorica se – ne prvi put – odriče vlastitog identiteta. Ovog puta ne samo ćutanjem, nego i aktivnim političkim potezom. Ako je članstvo u NATO bilo nametnuto pod pritiskom i bez referenduma, ovaj sporazum je korak dalje – direktno uključenje u tuđe ratove i konfrontacije.

Sve to dolazi nakon niza poniženja u diplomatskim odnosima, poput zabrane ulaska državnim funkcionerima u Hrvatsku ili afere s tablom u logoru Morinj.

Ostaje pitanje – da li se uopšte znaju posljedice ovakvih odluka? Da li neko zaista misli da će “slobodna trgovina” sa zemljom čija se ekonomija i infrastruktura raspadaju predstavljati spas za Crnu Goru?

Građani Crne Gore, koji su 2020. godine pokazali da znaju reći „ne“ napadu na svoju vjeru, sada imaju priliku da ponovo ustanu – ne u ime stranih interesa, nego u ime istine, dostojanstva i nacionalne svijesti jer Crna Gora ne mora i ne smije birati stranu u tuđem ratu. Ali mora odlučiti da li će ostati država slobodnih ljudi, ili će postati protektorat neonacističke diplomatije.

Čitajte JOŠ:

(VIDEO) Zbog tankera u Baltičkom moru: Umalo sukob ruskih i NATO aviona