Nova knjiga Vojislava Gledića: „Nikola Tesla – lučonoša moderne epohe“

Nedavno je izašla iz štampe knjiga našeg poznatog pisca i publiciste Vojislava Buda Gledića pod naslovom ,,Nikola Tesla: lučonoša moderne epohe“.

Izdavač ove vrijedne publikacije je Književna zadruga Srpskog narodnog vijeća Crne Gore. U okviru 19 poglavlja (na preko 270 strana, tvrdih korica) iscrpno i svestrano su prikazani život i djelo znamenitog srpskog i svjetskog naučnika i pronalazača.

Naime, autor detaljno i veoma iscrpno prikazuje genijalnog stvaraoca, njegov životni put od ličkog sela Smiljana (gdje je rođen 10. jula 1856), pa do Njujorka (gdje je umro 7. januara 1943) u kome je ovaj genije načinio djelo od trajnog značaja za savremenu civizaciju. Autor prikazuje Teslu kao izuzetno nadarenu i svestranu ličnost, ukazujući na njegove genijalne pronalaske, naučnikov veliki patriotizam, kao i na njegovu duboku filozofsku prirodu i pjesničku senzibilnost. Ogroman je broj faktografskih podataka koji se ovdje prikazuju, pri čemu je posebna pažnja ukazana na Teslin odnos prema Crnoj Gori.
Tesla je od rane mladosti pokazao izuzetne sklonosti ka pronalazaštvu i inovacijama. Čitav život je posvetio izgradnji i stvaranju novih tehničkih izuma koji su bili namijenjeni poboljšavanju uslova života čovječanstva. „Napredak i razvoj čovjeka bitno zavisi od izumiteljskog dara“, napisao je Tesla u autobiografiji pod naslovom „Moji izumi“. „On je najvažniji proizvod čovjekovog stvaralačkog uma. Njegov krajnji cilj je potpuna prevlast uma nad materijalnim svijetom i ovladavanje prirodnim silama za potrebe ljudi. To je težak zadatak za izumitelja, koga vrlo često pogrešno shvataju i ne priznaju. Ali on nalazi ogromnu nadoknadu u zadovoljstvu koje proizilazi iz njegove moći i osjećanja da on pripada klasi izuzetno privilegovanih ljudi, bez kojih bi čovječanstvo odavno iščezlo u ljutoj borbi protiv nemilosrdnih sila prirode.“
Teslin stvaralački rad na području elektrotehnike je daleko izvan i iznad pronalazačkog i izumiteljskog rada u doslovnom smislu tih riječi. On je, isto tako, i veliki naučnik, istraživač koji je proučavao i izgrađivao nove naučne i tehničke sisteme, originalne naučne i tehničke oblasti koje su poslužile kao osnova za kasniji razvoj. Kao osnivač i utemeljivač novih grana tehnike on se nije zadržavao samo na usavršavanju pojedinih, istina genijalnih otkrića i izuma, već je izgrađivao čitave sisteme koji su rješavali problematiku na veoma složen, kompleksan i raznovrstan način. Tesla, na primjer, nije bio samo pronalazač obrtnog magnetnog polja, što je inače samo po sebi dovoljno da mu ovjekoveči ime, već je izgradio i čitavu novu oblast elektrotehnike u kojoj i primjena ima izuzetno značajnu ulogu.

Sve je to sâm Tesla uradio, od otkrića prirodne pojave do njene finalne realizacije u praktičnom smislu riječi. On je bio pronalazač vrhunskih dometa, izuzetno nadareni praktični realizator složenih prirodnih i tehničkih pojava i procesa koje je nesebično stavljao u službu čovjeka.
Veliki pronalazački genije ispoljavao se tokom dugih godina života ovog neumornog istraživača i naučnika.

Bio je uporan, strpljiv, dosledan i beskompromisan stvaralac koji je nepokolebljivo išao sopstvenim putem, iako je često nailazio na velike teškoće i prepreke. Trebalo je uvijek ulagati ogroman napor da bi se osmislili mnogi pronalasci, od same početne ideje, do njene konačne primjene u praksi. Tako je, na primjer, na području polifaznog sistema dao čitav kompleks od četrdesetak pronalazaka kojima se rješavala složena problematika da bi se naizmjenična struja mogla na najbolji mogući način iskoristiti za savremene potrebe čovječanstva. To je bio novi naučni i tehnički sistem koji je u potpunosti rješavao pitanje proizvodnje, prenosa, raspodjele i iskorišćavanja polifazne struje. Time je, ujedno, otpočela i moderna industrijska epoha za proizvodnju robe široke potrošnje. Cijena dobijenih masovnih proizvoda postala je veoma niska i time dostupna (pristupačna) najširem krugu potrošača.
Do kasnih godina života Tesla je zadržao kreativnost duha i svježinu misli, iako je imao niz životnih problema i nedaća. Dosledno je išao svojim putem i stvarao djela od epohalnog značaja. Na tom putu je nailazio na mnoge prepreke i teškoće, ali ga to nimalo nije ometalo da zaokruži svoj životni opus genijalnog izumitelja. Najupečatljiviju sliku Tesle kao naučnika i pronalazača dao je professor B. A. Berend, istaknuti američki elektroinženjer, koji je, između ostalog, napisao:
„Još od pojave Faradejevog djela ,Eksperimentalna istraživanja u elektricitetu’ ni jedna velika eksperimentalna istina nije bila kazana tako prosto i tako jasno kao što je bio opis g. Teslinog velikog otkrića proizvodnje i iskorišćavanja naizmjeničnih struja. Onima koji su došli posle njega on nije ostavio ništa da dopune. Njegov je rad obuhvatao čak i nacrt jedne matematičke teorije…
Dužno priznanje ili čak i nabrajanje rezultata g. Teslinog pronalaska ne bi bilo u ovom trenutku ni potrebno ni poželjno. Sve ima svoje vrijeme. Dovoljno će biti ako kažem da kad bismo isključili iz naše industrije rezultate rada g. Tesle, svi točkovi te industrije prestali bi da rade, naša električna kola i vozovi bi stali, naši gradovi bi bili neosvijetljeni, naše fabrike mrtve i dokone. Da, njegov je rad od tako dalekosežnog značaja da je on postao potka i osnova svake industrije… Njegovo ime obilježava epohu u napretku nauke o elektricitetu. Iz njegovog rada proizašla je revolucija u elektrotehnici.“

Kada je Tesla završio svoj rad na izgradnji sistema polifaznih struja, krajem osamdesetih godina 19. vijeka, posvetio se, sa istim žarom i oduševljenjem, istraživanju jedne nove oblasti naučnog i tehničkog djelovanja, proučavanju visokofrekventnih struja.

To je, takođe, bila jedna potpuno nova i neistražena oblast, kojoj je Tesla ne samo udario temelje nego je i dobrim dijelom izgradio ovu izuzetno značajnu granu elektrotehnike. Danas se ove struje nazivaju Tesline struje, upravo u čast ovog znamenitog istraživača. Proučavanje visokofrekventnih struja počeo je krajem 1890. godine, kada je potpuno završio svoj prethodni rad na velikom projektu izgradnje i primjene polifaznog sistema.
Tesla se nikada nije zadovoljavao postignutim rezultatima iako su oni bili od ogromnog značaja. Uvijek je iznova tražio nešto novo, bolje i vrednije i istraživao oblasti koje do tada nisu bile predmet naučnog i tehničkog proučavanja i postizao izvanredno plodotvorna dostignuća.

Novootkrivene pojave je znao praktično da primijeni, što je bilo od izvanrednog značaja za dalji razvoj tehničkih inovacija.

Moji izumi

Sve je to, u krajnjoj liniji, imalo za posledicu poboljšavanje uslova života. O otkriću visokofrekventnih struja Tesla piše u autobiografiji „Moji izumi“ (koju je napisao za jedan američki stručni časopisu, a koja je kod nas prevođena u više navrata).
„Novembra 1890. godine, ukoliko me sjećanje ne vara, izveo sam u laboratoriji eksperiment koji je bio jedan od najređih i najspektakularnijih eksperimenata ikada zabilježenih u analima nauke. Istražujući ponašanje visokofrekventnih struja, bio sam zadovoljan saznanjem da se električno polje dovoljne jačine može proizvesti u sobi tako da pali vakuumsku cijev bez elektrode. Shodno tome je napravljen transformator da bih provjerio teoriju, i prvi test je dao izvanredne rezultate. Žudimo za novim senzacijama, ali ubrzo postajemo ravnodušni prema njima. Ono što je juče bilo čudo, danas je obični događaj. Kada su moje cijevi bile prvi put javno izložene, posmatrane su sa čuđenjem koje je nemoguće opisati. Iz svih krajeva svijeta primao sam hitne pozive, mnogobrojne počasti i ostale laskave ponude, koje sam odbio.“

Tesla čarobnjak

Tesla je visokofrekventne struje proizvodio na razne načine, razrađujući čitav sistem uređaja kojima je to postizao. Na javnim demonstracijama, koje je izvodio u Americi, Londonu i Parizu, njegove visokofrekventne struje imale su razne oblike, a efekti su izazivali ogromno interesovanje pa čak i čuđenje među prisutnom publikom, u kojoj se nalazio veliki broj poznatih svjetskih stručnjaka i naučnika. Zadivljeni gledaoci su pred sobom imali vrhunskog naučnika i istraživača u čijim su rukama gorjele neobične svjetiljke koje nisu bile direktno povezane provodnicima sa izvorima struje.
Izazivanje čitavog niza neobičnih efekata, koje je slavni pronalazač javno prikazivao na svojim čuvenim demonstracijama, predstavljalo je, istovremeno, i veoma zanimljivu osnovu za mnogobrojne napise u ondašnjoj štampi. O Tesli se govorilo i pisalo kao „čarobnjaku“ ili „magu“, naučniku i izumitelju čija virtuoznost u eksperimentisanju prevazilazi sve poznate domete.

Tesla je, pored ostalog, izazivao i oduševljenje pa je onda razumljivo zašto su mu davani epiteti mađioničara, čarobnjaka, fantaste, vizionara, sanjalice… i zaista, svojim tadašnjim dostignućima ovaj genijalni pronalazač je otvarao nove puteve u razvoju elektrotehnike anticipirajući budući razvoj ove oblasti čovekove djelatnosti.
Tesla je bio daleko ispred svoga vremena zbog čega je često ostajao neshvaćen i nepriznat. Tesline visokofrekventne struje ili oscilacije pokazale su se od nesagledivo velikog značaja. On je sam utvrdio čitav niz njihovih osobina i efekata. Posebno je bilo vrijedno njegovo otkriće da ove struje veoma blagotvorno djeluju na mnoge akutne i hronične bolesti, posebno kada je bio u pitanju reumatizam. To je bilo zaista izvanredno otkriće, naročito kada se ima u vidu Teslina velika ljubav prema čovjeku, njegova ogromna humanost, neizmjeran altruizam, tako da je praktična primjena novih struja u medicini predstavljala veliko ovaplođenje njegovih želja i nastojanja da mnogobrojni izumi budu od koristi svakom čovjeku.
Kasnije je medicina pokazala korisnost i značaj primjene visokofrekventnih Teslinih struja za liječenje mnogih bolesti. Te struje ublažavaju razne tegobe koje se, inače, teško mogu eliminisati pomoću klasičnih korišćenja medikamenata. Tesla je pokazao da se njegove struje mogu upotrebljavati i za dobijanje azota i ozona iz vazduha, a imaju primjenu i kod topljenja gvožđa i u rafinisanju čelika. Njihova primjena je, takođe, proširena i na razne druge oblasti, ali je za samog Teslu bilo najvažnije da one budu u službi čovjeka i njegovog zdravlja.
Treće veliko Teslino delo jeste svestrano istraživanje na polju dobijanja i korišćenja struja visokog napona.

On je već 1891. godine postizao napone od više stotina hiljada volti. Ubrzo je, međutim, razradio sopstvenu originalnu tehniku dobijanja napona od preko deset miliona volti, a ukazao je, takođe, i na mogućnost dobijanja napona za koje se smatralo da predstavljaju fantastičnu vrijednost. Samostalno je izradio potrebnu aparaturu za dobijanje tih enormnih napona, pri čemu je, razumljivo, trebalo savladati niz veoma složenih i delikatnih tehničkih pojedinosti.

Sve je to Tesla radio u nadahnutom zamahu uz želju da ekstremno veliki naponi mogu dobiti primjenu u raznim oblastima i tako postanu korisni za svakodnevnu praksu. U današnje vrijeme se ne mogu zamisliti mnoge oblasti naučne i tehničke djelatnosti bez primjene visokih napona, a temelje svim tim poduhvatima je upravo postavio ovaj Prometej sa Velebita.

Posebno je značajan Teslin pionirski rad na izgradnji i primjeni bežične telegrafije, telefonije i raznih drugih oblasti radiotehnike. Njegov doprinos ovim oblastima radiotehnike je toliko značajan, plodan i raznovrstan da mu je to donijelo epitet: otac radiotehnike. On je ne samo položio temelje ovoj grani elektrotehnike, već je dao niz ključnih priloga i na polju njene ogromne primjene.

Danas je opštepoznat značaj telekomunikacija, a naročito je postala ogromna primjena bežičnih telefona, koji su postali dostupni svakom korisniku. Možemo slobodno reći da je, zahvaljujući upravo primjeni u telekomunikacijama, čitav svijet postao jedno „globalno selo“, što je slavni naučnik i pronalazač predvidio još krajem pretprošlog vijeka.

Tesla je u Njujorku prije više od sto godina javno vršio demonstraciju tada neobičnog, ali epohalnog izuma pokretanje malog broda teledirigovanim putem. Bio je to prvi automatski i teledirigovani objekat, koji je zadivio ondašnji svijet. Pomoću posebnih uređaja slavni naučnik je upravljao svojim brodićem, sa razdaljine i pred zadivljenom i začuđenom publikom demonstrirao šta sve može da izvrši taj njegov automat.

Čak su posjetioci mogli i sami da traže ponešto od pronalazača kako bi brodić izvršio i tu komandu.
„Tokom demonstracije ovog pronalaska pred publikom zahtijevao sam od posjetilaca da postavljaju pitanja, makar i najkomplikovanija, a automat bi znakovima odgovarao na njih. U ono doba tako nešto se smatralo magičnim a, u stvari, sve je bilo tako jednostavno jer sam preko svog aparata ja davao odgovore“ – napisao je Tesla o svom automatskom brodiću.
Tesla je novu oblast teledirigovanja nazivao telemehanika i izvršio pionirski poduhvat stvaranja njenih fundamenata. Kao veliki vizionar ukazao je na predstojeću ogromnu primjenu ove oblasti na svim područjima, posebno kod upravljanja pojedinim oruđima i oružjima sa daljine što je od izvanrednog značaja. „Automati kojima upravlja operator“, piše Tesla u autobiografiji, „u stvari su prvi i prilično grubi koraci u razvoju nauke o teleautomatici kakvu sam zamislio… Godine studija sam posvetio tom pitanju i usavršio mehanizme kojima se takva i još veća čuda mogu lako realizovati.“

Svoju radnu biografiju Tesla je počeo u Budimpešti gdje se instalirala nova telefonska centrala.U tm gradu je, u pjesnčkom zanosu, došao do jednog od najvažnijih svojih otkrića – do obrtnog mgnetnog polja i njegov primjene na konstrukciju indukcionog motora. Od jeseni 1882. godine Tesla je počeo da radi u Edisonovoj kompaniji u Parizu na instaliranju i održavanju novopodignutih električnih centrala jednosmerne struje i odmah se pokazao kao izvanredan stručnjak i pronalazač. U gradu svjetlosti Tesla se veoma ugodno osjećao, bio u jednoj izuzetno plodnoj kulturnoj sredini, ali je veliki grad zahtijevao i znatna finasijska sredstva.

Ono što je dobijao kao platu brzo (i nepromišljeno) je trošio tako da je stalno bio u dugovina. Zato je jednom kolegi, koliko duhovito, toliko i filozofski, odgovorio na pitanje kako mu se sviđa u Parizu: ,,Poslednjih dvadeset i devet dana u mjesecu je najteže.“ Tu je proveo dvije godine na raznim i vrlo odgovornim poslovima, a kako njegovo umijeće nije moglo da prođe nezapaženo preporučen je i samom Edisonu.

Edison je u to vrijeme bio najznačajnija ličnost tehnike u Americi, koji je Tesli 1884. godine obezbijedio posao u svojoj laboratoriji u Njujorku, ali njihova saradnja nije dugo trajala. U Americi je genije iz Like proveo (sa kratkim prekidima) punih 69 godina. Treba posebno naglasiti da je 30. jula 1891. g. dobio američko državljanstvo.

Nezadovoljan odnosom pretpostavljenih prema svome radu, Tesla je već naredne 1885. napustio Edisona i uz pomoć nekih investitora osnovao “ Tesla Arc Light Co ”. U početku, zbog obaveza prema investitorima, morao je da radi u oblasti lučnih svjetiljki, ali je nakon toga krenuo u realizaciju svojih projekata iz oblasti polifaznih naizmjeničnih struja. Nakon predavanja “Novi sistem motora i transformatora naizmenične struje” (16. maja 1888), koje je održao pred Američkim institutom elektroinženjera, Tesla je dobio ponudu od firme Vestinghaus za otkup patenata iz oblasti polifaznih struja. Uslijedile su godine u kojima je Tesla sa Vestinghausovim inženjerima radio na praktičnoj primjeni svojih izuma.

Poslednje godine života su bile veoma teške za Teslu, posebno na finansijskom planu, pa bi mu i najmanja svota, isplaćena u obliku tantijeme, predstavljala veliko olakšanje. On se, međutim, nikada na to pitanje nije osvrtao nego je išao smjelo dalje ne obazirući se na ono što je prošlo. On se, dakle, svjesno odrekao bogatstva kako bi svoj sistem dao na korišćenje čitavom svijetu. Njegovo lično bogatstvo je bilo nevažno kada je bila u pitanju opštečovječanska potreba elektrifikacije i korišćenje nove energije u svim oblastima ljudskog života.

Teslin pravi život, njegovo carstvo je bila laboratorija sa radionicom gdje se stvarao jedan novi tehničko-tehnološki svijet koji je mijenjao postojeću civilizaciju. Imao je veoma uzak krug saradnika, asistenata i mehaničara, tako da je praktično sam obavljao čitav posao oko organizacije i izvođenja često veoma komplikovanih i teških eksperimenata.

Njegovi savremenici i dobri poznavaoci često ističu Teslinu očaranost i ozarenost prizorom grmljavine. On je prosto uživao da bude svjedok pražnjenja oblaka punih elektriciteta i tada se nalazio u nekom delirijumskom stanju, bio je u vanzemaljskim svjetovima i ponirao u najdublja razmišljanja o prirodnoj snazi elektriciteta. Želio je da ga iskoristi, ali na tom planu, međutim, nije završio svoja istraživanja. Za vrijeme velikih nepogoda, praćenih grmljavinom, brzo je računao sve potrebne parametre kako u Njujorku u svojoj stalnoj laboratoriji tako i u njegovoj stanici u Kolorado Springsu, gdje je, takođe, izvršio veliki niz ispitivanja od krucijalnog značaja.
Na kraju ove Gledićeve izuzetno sadržjne knjige, uz niz pažnjivo odabranih ilustracija, nalazi se nekoliko priloga. Najprije je tu Teslin integralni govor pod naslovom ,,O elektricitetu’’ koji je on održao 12. januara 1897. godine u Elikot Klubu u Bafalu povodom obilježavanja dana puštanja u rad električne centrale na vodopadima Nijagare. Zatim slijedi prilog pod naslovom ,,Moji izumi’’ (odlomci iz naučnikove autobiografije), kao i spiskovi o počasnim priznanjima i najvažnijim Teslinim pronalascima. Inače, Gledić je do sada objavio više knjiga, nekoliko feljtona i na desetine tekstova o geniju iz Like u raznim listovima, časopisima, revijama i periodičnim publikacijama.

Posebno treba izdvojiti podatak da mu je beogradski dnevni list,,Blic“ knjigu ,,Nikola Tesla – genije svjetlosti“ objavio (2016) u 110.000 primjeraka!