Nova knjiga poezije „Svetoluci“ Buda Gledića Cetinjskog

Piše: Veselin Mišnić

Ovih dana je izšla iz štampe najnovija knjiga poezije Buda Gledića Cetinjskog ,,Svetoluci’‘ u izdanju Dinex-a iz Beograda. Zbirka ima ukupno 51 pjesmu koje su raspoređene u tri tematske cjeline (ciklusa) po 17 pjesama. Naslovi ciklusa su: Svetoluci, Svetodusi i Svetovidi. Inače, sve pjesme zastupljene u knjizi su objavljene na portalu IN4S.

Budo Gledić Cetinjski jedna je nesvakidašnja književana pojava, avangardan i atipičan književni poslenik po svemu. On dvojnika nema. Jedinstven je i osoben. Drugačiji od svih. U svijet književnosti je ušao sedamdesetih godina prošlog vijeka. U ondašnjim književnim krugovima sa prvim pjesničkim knjigama i poetskim iskazom, odmah je skrenuo pažnju na sebe kao pjesnika perspektive, koji mnogo obećava. Za te rane godine stvaralaštva, Budo se kao stvaralac profilisao jednom nesvakidašnjom pjesničkom zrelošću.
Uz značajne crnogorske i cetinjske pjesnike, Pavla Đonovića i Mladena Lompara, Budo Cetinjski se izdvaja u jednu pjesničku osobenost i ujedno je veliki, ako ne i presudni utisak ostavio na generaciju mladih cetinjskih pjesnika koja je dolazila posle njega.

U neku ruku bio je učitelj mnogima, a i potpisnik ovih redova mu u književnom smislu duguje mnogo toga. Interesovanja Buda Glediće su imala mnogo veći zamah i on je u kasnijim stvaralačkim izazovima u potpunosti krenuo putem istraživača, hroničara, edukatora i naučnog radnika. I mada je na početku svog stvaralačkog bitisanja najviše obećavao i nudio ka pjesnik, nekako se čini da je samo u pjesništvu ostao nedorečen. Budovo pjesništvo je pomjereno u stranu a akcenat je ipak stavljen na njegov naučni i edukativni rad.
Lično mislim da je Budo Gledić (alijas Budo Cetinjski) kao pjesnik bljesnuo sjajem koji je obećavao mnogo, da bi pomalo neočekivano i svojim izborom napravio otklon od poezije i predano se posvetio naučno istraživačkom radu. Takav izbor Vojislava Buda Gledića kao rezultat je donio na desetine i destine knjiga i više stotina raznih napisa iz istraživačke i naučne oblasti, što ga je ujedno istaklo kao vjerovatno najplodnijeg pisca na ovim prostorima.
Buda poznajem i njegov rad pomno pratim više od pola vijeka. Ne znam nikoga iz književnog svijeta ko je više truda i rada uložio u sami čin stvaralašta i pisanja. Dovoljno je samo ovlaš baciti pogled na beskrajnu paletu njegovih djela iz nauke i sve će biti jasno. Ovdje je dobro djelimično se poslužiti biografskim sadržajem ovog neumornog stvaraoca. Ili makar onim dijelom, koji ukazuje na veličinu, obim i značaj svega što je proisteklo iz moćne radionice ovog pisca.
Navodimo u najkraćim crtama samo dio pregalačkog spisateljskog rada. Budo Gledić Cetinjski, je istaknuti pisac, publicista i popularizator i tumač nauke. Godinama je radio kao profesor matemtike (i drugih predmeta – od fizike i astronomije do informatike i programiranja) u Gimnaziji i Tehničkoj školi na Cetinju (gradu u kojem je i rođen). Blizu 50 godina neprekidno objavljuje svoje radove u mnogim listovina, časopisima, nedjeljnicima i periodičnim publikacijama.
Objavio je blizu 70 knjiga kod različitih izdavača, većinom biografija znamenitih naučnika i filozofa, od Pitagore, Sokrata. Aristotela, Demostena, Demokrita, Arhimeda…, pa do Fridriha Ničea, Karla Jaspersa, Žan Pol Sartra, Alberta Ajnštajna, Jurija Gagarin i dr.
Budo Gledić je objavio je preko 80 feljtona u dnevnim listovima i periodičnim časopisima i, i to u ,,Politici’’, ,,Borbi’’, ,,Danu’’, ,,Pobjedi’’, ,,Glasu Srpske’’, ,,Publici’’, ,,Republici’’. ,,Novom magazinu’’, ,,Prosvjetnom radu“ ,,Studentskoj riječi“, ,, Mladosti’’, ,,Univerzitetskoj riječi’’, reviji ,,Ovdje“ itd. U prilog raznovrsnosti ovog stvaraoca pomenimo da je napisao i tri matematička priručnika namijenjena učenicima od 5. razreda osnovne škole pa do prve godine studija na raznim fakultetima. To su knjige sa naslovima: ,,Matematički podsetnik“ (za starije razrede osnovne škole), ,,Matematički priručnik“ (za učenike srednjih škola i prijemne ispite) i ,,Matematika bez muke“.
Prije šest godina, dakle 2014, Gledić je objavio ediciju od 8 knjiga pod naslovom ,,Velikani srpske nauke“ u izdanju izdvačkih kuća ,,Štampar Makarije“ iz Beograda i „Obodsko slovo“ iz Podgorice. Riječ je o znamenitim naučnicima: Nikoli Tesli, Mihajlu Pupinu, Milutinu Milankoviću, Ruđeru Boškoviću, Mihailu Petroviću Alasu, Jovanu Cvijiću, Josifu Pančiću i Branislavu Petronijeviću.
Treba ovdje zabilježiti i jedan kuriozitet. Četiri od upravo navedenih knjiga, i to: Život i djelo NikoleTesle, knjige o Milutinu Milankoviću, Jovanu Cvijiću i Josipu Pančiću, objavljene u skraćenom obliku, doživjele su specijalna izdanja. Naime, svakog ponedjeljka tokom decembra 2016, uz dnevni beogradski list ,,Blic“, publikovana je po jedna od tih knjiga u 110.000 primjeraka, što znači da su sve četiri knjige objavljene u ukupnom tiražu od 440.000 primjeraka! Sa takvim uspjehom i tiražom svojih objavljenih knjiga se ne može pohvaliti niti jedan crnogorski ili srpski pisac. Krajem pretprošle (2018) godine beogradska izdavačka kuća ,,Dereta“ mu je objavila monografiju ,,Leonardo da Vinči – univerzalni genije renesanse“, a prošle (2019) godine mu je Književna zadruga Srpskog narodnog vijeća Crne Gore objavila knjigu ,,Nikola Tesla –lučonoša moderne epohe“. Takva angažovanost zaista je fascinantna.
Dakle, blizu sedamdeset djela i tiraži od skoro pola miliona knjiga, koje se manje-više bave najznačajnijim ljudima od kulture i nauke iz minulih vremena, naprosto nas tjeraju da se divimo i da zanijemimo.

Budo Gledić se potrudio da nanovo osvjetljava ova besmrtna djela kroz priču o mnogobrojnim genijalnim stvaraocima. Na jedan nov način blizak je savremenom trenutku, Budo govori o nekim značajnim djelima i njihovim stvaraocima, koja su iz ko zna kojih razloga utonula u zaborav, ili pak nijesu dovoljno prisutna u ovim vremenima neke drugačije i nove modernosti. Izuzetno je važan ovaj Budov poduhvat u vremenu kada se mnoge kulturološke vrijednosti i pojave zaboravljaju zbog najezde mnoštva beznačajnih i šturih informacija o svemu i svačemu pa i o tim ljudima i njihovim djelima. U korist svog predanog i temeljnog naučnog rada a na štetu poezije Budo se sa pjesničkim knjigama javljao sporadično i s vremena na vrijeme.

Pjesnički nerv ga nikada nije napuštao mada je on kao, što se vidi, prioritete u svom stvaralačkom zamahu poklanjao nekim drugim sadržajima, koji su i tamo isticali njegovu osobenost, ali i njegove kreativne potencijale, koji su opet u tim sadržajima dosezali neslućene domete.
U naslovu „Svetoluci“ se sluti ili vidi njena svekolika sadržajnost. Čovjek čiste duše, poštovalac vjere pravoslavlja, inspirisan utemljenjem svetinja, njihovom postojanošću i opstankom kroz mnoga tegobna vremena, tim simbolima hrišćanstva uopšte i čuvarima tradicije narodne, Budo je sačinio spomenar i vlastiti pjesnički brevijar samotnih misli.

Pišući ovu pjesničku knjigu-posvetarnik o manastirima i znamenitostima i simbolima hrišćanstva, pa i značajnim predstavnicima pravoslavlja i ljudima vjere, nauke i književnosti, govori se i o pjesnikovoj predanosti ideji da su duhovne vrijednosti neprolazne i vječne.
Budo je kao pjesnik vrstan pozanavalac metrike, versifikacije, rime i jednog jasnog sažimanja doživljenog i viđenog u ovu poetsku cjelinu. Pjesme su u „Svetolucima“ rimovane i atipične u svom iskazu. Svaka pjesma ima tri strofe od po pet stihova gdje je prva, druga i peta strofa pisana u dvanaestercu a treća i četvrta u šestercu. Takav izbor omogućava pjesniku da u relativo umiren dvanaesterac umetne i šesterac koji najavljuje ubrzanje same misli a ritmiku pjesme uvodi u neočekivanu ataraksičnost. Pjesnik koji istražuje (a takvima pripada i Budo Cetinjski) uvijek može naći neko novo i drugačije rješenje za svoj pjesnički ikaz, makar on bio određen obrascem kao što je slučaj kod rimovane poezije. Rima u ovim pjesmama je pravilna, što je vjerovatno stvaraocu činilo dodatan napor pri stvaranju same pjesme, jer hermetizam i kanon uvijek predstavlja problem zato što zahtijevaju da budu u potpunosti ispoštovani.
Duhovni svijet je u fokusu pjesnika Buda Gledića Cetinjskog. Zaumnost, vrsno poznavanje istoriografije, emotivni diskurs koji učvršćuje vezu između stvaraoca i predmeta pjevanja, čitaoca uvjerava da u ovoj poetici nema ničega obmanjivačkog i pretjeranog. Ovdje su u pjesmu stavljeni, dakle opjevani svi crnogorski manastiri, svete i značajne istorijske ličnosti, duhovnici i još nekoliko pjesama koje je Budo posvetio prijateljima, mada je knjiga u cjelini posvećena njegovoj majci Dragici i onima koji su vjerujući.
Svetoluci su knjiga pjesama koja je, kao što smo na početku istakli, podijeljena na tri pjesnička ciklusa, gdje je prvi očekivano i naslov ove pjesničke knjige, potom slijede Svetonosci i Svetovidi. Ova knjiga besumnje ostaje kao istorijsko svjedočanstvo o prošlim ali i o ovim našim vremenima. Trag koji se ne može izbrisati. I to govori o dalekoumnosti pjesnika Buda Gledića Cetinjskog. On gradi svoje lične spomenike, ili makar u njih udijeva tragove vlastitog promišljanja, koji će trajati i možda u nekom trenutku opuštanja biti opomena i putokaz budućim generacijama da se svetinje ne mogu zaboravljati.
Ova knjiga samo po sebi je kao kompaktna cjelina autohtona, sadržajna, puna promišljanja. Prati tragove koje je za vječnost ostavila istorija. A pjesniku je dadeno da nosi baklju i osvjetljava put koji zagoni u kružnicu te i takve vječnosti.

Beograd, novembra 2020. godine