Norvežanka došla u Beograd i ostala zauvijek

Iako iz naše perspektive Norveška izgleda kao obećana zemlja, jedna Norvežanka je odlučila da napusti svoju domovinu i da se nastani u Beogradu.

Na ljeto 2009. godine doputovala je u Beograd kako bi i uživo upoznala svoje prijatelje koje je prethodno stekla u popularnoj video igri ,,World of Warcraft”.

,,To mi je bilo najbolje ljeto ikada. Trebalo je da ostanem nedelju dana, ali sam dvaput mijenjala avionsku kartu“, kaže Olsen.

Po povratku, iako biolig, upisala je srpski jezik jer je željela da bolje razumije svoje prijatelje iz Beograda, a to joj je otvorilo i novu šansu da preko studentske razmjene ponovo dospije u Srbiju.

,,Stigla sam 2012. godine i trebalo je da ostanem šest mjeseci, ali i dalje sam ovdje. Uspjela sam da nađem posao kao prevodilac i to mi produžava boravak“ – dodaje ona.

,,Srbi uvijek nađu vremena za svoje goste i iz njihove kuće nikada nećete otići gladni. Ponekad je i veliki problem da platite svoj dio u restoranu jer se svi ostali „tuku” ko će da plati, a u Norveškoj ne postoji takva navika“.

,,Ovdje nije ništa neuobičajeno da pitaš za pravac ili ćaskaš sa neznancem u gradskom prevozu. Ako se obratite nekom Norvežaninu u prevozu ili će se uplašiti ili će misliti da ste čudak“, kaže Sine.

Kod Beograda i Srbije najviše voli ljude, bezbijednost koju ne osjeća u Oslu, Savu i Dunav, Gardoš, pijace, svježu hranu, široke bulevare u Novom Beogradu, i, naravno, lijepo vrijeme.

Sine je kao razlike između dva naroda navela i različit govor tijela, veću nezavisnot žena (što muškarce u Srbiji čini većim kavaljerima), ali i drugačije shvatanje alkohola.

„U Norveškoj je moto: ,,Pij dok se ne budeš valjao po podu“. Onda si kao kul i smatraju te domaćim. Uvijek me je to nerviralo. Vidjela sam da Srbi takođe mogu da popiju velike količine rakije, piva i vinjaka, ali piju sa stilom i, uglavnom, su sposobni da vode računa o sebi i drugima”, zaključuje Sine.