NKT (no control team)

Piše: Damjan Dado Abramović

Ovaj tekst nema sakrivene ili direktne političke poruke, inspirisan je isključivo osjećajima prema najbližima.

Kao otac, sin, suprug ne mogu da krijem zabrinutost trenutnom epidemiološkom situacijom u Crnoj Gori. Definitivno se gubi kontrola nad epidemijom. Sad neću pisati o posledicama koje nas čekaju,a koje su ekonomske prirode,pišem o onim važnijim, a to je život i zdravlje naših najbližih. Država Crna Gora su njeni gradjani ma kojoj partiji pripadali. Danas su ti gradjani ugroženi, samim tim i država Crna Gora.

Već sam pisao i ponavljam, moramo da se zapitamo u kom pravcu idemo i ko nas vodi tamo gdje smo krenuli. Situacija je loša, broj zaraženih se povećava svakodnevno, zaraza je ušla u bolnice,vrtiće,državne institucije..

Tijelo koje rukovodi borbom protiv epidemije više se bavi evidencijom zaraženih, i prepucavanjem sa odredjenim političkim subjektima nego liječenjem oboljelih. Kad rukovodioci počnu sa prebacivanjem krivice,u ovom slučaju na neodgovorne gradjane jasno je da je podignuta bijela zastava. Poraz je sastavni dio života i nije sramota izgubiti bitku,sramota je hvaliti se izgubljenim bitkama i svojim neznanjem i nestručnošću dovesti u pitanje ishod rata, samim tim i živote i zdravlje svog naroda.

Ono što mi svakim saopštenjem para uši su dvije činjenice,jedna je svakodnevno povećanje broja zaraženih ,druga je optuživanje naroda zbog nepoštovanja preporuka, i to je postalo pravilo. Kako se stanje pogoršava tako se povećava ton u prebacivanju krivice.

Entuzijazam prilikom prvog talasa se izgubio,respiratori su postali kao sto sam i ranije najavio simbol smrtnih ishoda a ne simbol ozdravljenja. NKT očigledno još nije shvatio da boj ne bije svijetlo oružje,već boj bije srce u junaka. Direktor Kliničkog centra Jefto Eraković svakodnevno hrabri javnost spremnošću sistema da se izbori sa epidemijom. Za promjenu volio bih da čujem sa koliko obučenih pulmologa za rad na respiratirima raspolažemo, koliki je broj anesteziologa, reanimatora, epidemiologa i medicinskih radnika obučenih za rad u laboratoriji na otkrivanju ovog virusa.

Pomenuću opet ”ECMO“ mašinu, koju ni jedan medij ne pominje a koja je jedino sposobna da spasi život u težem stadijumu upale pluća tzv.”ARDS “ sindrom . U saznanju sam da Klinički centar posjeduje mašinu ali da nikad nije upaljena i nemamo obučen kadar za rad na njoj. Apelujem na medije da pokrenu pitanje “ECMO” .
Kad su respiratori u pitanju suštinska stvar nije količina istih nego znanje rada sa njima. Zahvaljiući (ne)znanju danas je pravilo da je priključenje na respirator ekvivalent smrtnom ishodu,nažalost. Neću više o stručnim stvarima,prepuštam onim kompetentnijim od mene da se uključe u borbu protiv virusa, a siguran sam da ih ima i da ce se javiti ako ni zbog čega drugog ono zbog brige za svoj narod i svoje najbliže.

Ja kao pravnik imam osjećaj da NKT rukovodioci nijesu svjesni krivično-pravne odgovornosti u koju ulaze ,i to sa obije noge. Odgovornost će ih svakako stići. Siguran sam da će narod cijeniti loše ekonomske poteze,koji će više nego izvjesno dati rezultate na jesen i zimu a ogledaće se u siromaštvu i recesiji ogromnih razmjera. Sa druge strane naš narod navikao na recesiju preživjeće nekako taj ekonomski slom. Medjutim,nijesam siguran da će prežaliti i oprostiti živote i zdravlje svojih najbližih. Zato je zadnji momenat da se zapitamo ko nas vodi , ko drži naše živote u šaci?! Zadnji je momenat da se zapitamo koji su to kvaliteti bili presudni da baš Simović, Eraković, Mugoša, Begić i ostali uzmu usvoje ruke živote naše djece i naših roditelja?

Ja im svoju djecu ne dam!
Ne daju ni one stotine ljekara koje su im se suprotstavile,i koje trpe odmazdu zbog slobode koju su odabrali.
Ne dajte im ni vi koji ovo čitate!

Ako oni olako prihvataju odgovornost za naše živote,uljuljkani u uvjerenju partije kojoj služe da mogu mirno da spavaju, mi ne smijemo da prihvatimo da budemo njihova žrtvena jagnjad i da nas prinose na oltare svojim bogovima čiji kvaliteti se mjere u količini materijalnog koje posjeduju.