Nije isto ući u Vladu, Evropsku uniju ili savez sa kičmom ili bez nje

Piše: Jovo Pejović

Mandat glasača u Crnoj Gori traje samo jedan dan i to na dan izbora. Posle toga sve je u rukama političkih elita.

Da li se građani slažu sa potezima koje vuku političke elite nakon izbora, mogu pokazati na sljedećim izborima. Takva pozicija omogućava političkim elitama da vuku poteze koji često nijesu po volji građana, igrajući na kartu peglanja pogrešno donesenih odluka kojih, mora se priznati, ima i previše.

Zadnjih decenija, a moglo bi se i reći i zadnjih dana, u specifičnoj situaciji se nalaze Srbi u Crnoj Gori rasuti u raznim političkim partijama, bez jasno definisane strategije svog djelovanja u cilju iznalaženja najboljih rješenja za rješavanje svog statusa, koji je i nakon pada režima Mila Đukanovića ostao nepromijenjen.

Tako krupna pitanja ne smiju biti bjanko predata na odlučivanje bilo kom pojedincu, forumu ili partiji. Ona moraju biti rezultat sveopšteg konsezusa Srba u Crnoj Gori i zadatak srpskim liderima da ni za jotu ne smiju odustati od bilo čega što bi ugrozilo identited srpskog naroda ili ga učinilo poniženim. Da li su Srbi definisali svoj put u Evropsku Uniju i koju cijenu za to treba da plate, što takođe važi i za ulazak u vladu koja se formira pod okriljem Zapadnih centara moći? Nijesam siguran da jesu.

U politici, kao i u životu, prijatelji vam mogu biti samo oni koji vam pružaju ruku ne uslovljavajući je ničim i koji uvažavaju vaše pravo da poštujete svoju istoriju, kulturu, pismo, jezik, simbole, pretke, vjeru, svetinje i običaje, ali ne i da vas tjeraju da postanete amorfna masa sa kojom svako može da čini što hoće, kao da ste repa bez korijena.

Srbi u Crnoj Gori i te kako imaju razlog da budu ponosni na svoje porijeklo, svoju istoriju i svoj doprinos u stvaranju i razvoju Crne Gore. Mi možda jesmo mali narod u svjetskim okvirima, ali smo, svidjelo se to nekome ili ne, i te kako veliki po svojim djelima, po svojoj istoriji i po doprinosu razvoju svjetske civilizacije u svim oblastima.

Priča o novom evropskom putu kojom semarginalizuju Srbi i targertiraju kao relikti prošlosti i od kojih se traži da se pridruže novim evropskum nevrijednostima je samo bacanje prašine u oči od strane naših vjekovnih neprijatelja i pokušaj da se na perfidan način sakrije njihov pravi cilj i namjera u rušenju i potiranju svega što je srpsko. Ka ostvarenju tog cilja se ne biraju sredstva, počev od ekonomskih, političkih i diplomatskih pritisaka do špijunaža i čega sve ne. Postavljaju se i dovode na vlast njima odani i lojalni kadrovi i sije strah da nam prijeti opasnost od vjekovnih prijatelja.

Tužno je kada stavimo ruke u svoj džep i potražimo ključeve svog života pa shvatimo da smo ih davno predali drugima, kao i da drugi odlučuju što ćemo misliti, kako ćemo se osjećati, gdje ćemo ići i što ćemo raditi. Zato, jedino oni koji žive život u svojoj koži, a ne u tuđim očima mogu nas spasiti od strašnog satiranja. Crnogorsko društvo je decenijama unazad uništavano od strane oligarha na vlasti. Naš narod bi sa pravom rekao da se ne možeš izliječiti u društvu onih od kojih si se razbolio, kao i da nije isto ući u Vladu, Evropsku uniju ili savez sa kičmom ili bez kičme.