Nespremni na laž i obmanu, ostali bez posla

Zbog odluke o preimenovanju srpskog jezika i književnosti u meternji jezik u nastavnim programima i planovima školstva u Crnoj Gori, prije deset godina bez posla u prosvjeti ostalo je 26 nastavnika i profesora iz nekoliko nikšićkih osnovnih i srednjih škola, kao i njihov kolega iz Herceg Novog. Niko od njih do danas nije promijenio stav jer, kako navode naši sagovornici, nijesu bili niti će biti spremni da pristanu na „na laž, obmanu i potiranje identiteta”.

Istina, kazao je profesor Veselin Matović, bilo je teško ostaviti se dnevnika, ali je to bio jedini način da barem pokušaju upozoriti ia pogubnost odluke resornog ministarstva i tadašnjeg ministra prosvjete Slobodana Backovića. Backović i njegov resor 2004. godine donijeli su odluku da se nastavni predmet srpski jezik i književnost preimenuju u maternji.

Obično nas danas pitaju gdje smo, kako smo, jesmo li se zaposlili, jesmo li se pokajali i da li je imalo smisla to što smo tada učinili. Naravno da se nijesmo pokajali, a nijesmo se, uglavnom, ni zaposlili. Naš cilj je imao dubokog smisla i svi mi bismo isto to i danas uradili. Pitaju nas kolika je bila naša žrtva, a mi im kažemo da je bila mala u odnosu na ono što smo branili i u odnosu na silu protiv koje smo ustali, priča za „Dan” Matović.

Stradali zbog sprskog

Skoro niko od 27 otpuštenih profesora nije uspio da pronađe adekvatan posao. Nažalost, dvoje je preminulo, profesor Vuko Velaš iz Herceg Novog i profesorica Stanka Nikčević iz Nikšića.

Profesor Ratko Škuletić se zamonašio, jedan profesor je postao ugledni sveštenik u Nikšiću, što je dar i blagoslov božiji. Troje je našlo zaposlenje u Srbiji, tri koleginice su se prijevremeno penzionisale, ja sam odnedavno, zahvaljujući nekim dobrim ljudima, našao pristojno zaposlenje. Jedan kolega je nastavio svoju misiju u podučavanju djece i omladine o srpskom jeziku, ali u Albaniji, dok su svi ostali i dan-danas bez zaposlenja. Zapravo, nekoliko njih s vremena na vrijeme rade poslove neadekvatne struci, a neki svih ovih deset godina nijesu primili nijednu platu, kazao je Matović. Matović ističe da ih često pitaju i da li su izdani, prepušteni sami sebi i bez podrške.

Niko nas nije izdao, podržavaju nas oni od kojih smo i očekivali podršku i pomažu nam oii koji smatraju da nam treba pomoć. Savjest nam je mirna, a nije naše da sudimo o tome kako se ko ponio prema tome činu. Smatramo da smo uradili samo ono što smo bili dužni, pa prema tome niko nam ništa i ne duguje, ističe Matović.

Od ukupnog broja onih koji su u septembru 2004. godine dobili otkaze, 10 su nastavnici i profesori srpskog jezika. Među ostalim ima ekonomista, inženjera, profesora matematike, biolgije, fizike, te i filozofije poput Miodraga Todorovića. On je nakon sedamanaest godina druženja sa đacima morao odložizi dnevnik, ali ne zato što ga je neko na to primorao, već zato što je u tadašnjoj situaciji trebalo da urade i svi ostali prosvjetni radnici u Crnoj Gori, tvrdi Matović.

Nakon otkaza nikšićki profesori su osnovali Aktiv nastavnika i profesora srpskog jezika. U okviru tog udruženja već godinama iz štampe izlazi časopis „Slovo”. U njemu i danas svi oni koji su odnjegovani u gnijezdu prave vjere i tradicije mogu naučiti dosta o srpskom jeziku. Time otpušteni prosvjetni radnici iz Nikšića ipak nijesu prekinuli svoju misiju.

Zbog borbe za istinu u svojoj državi su nagrađeni otkazima, ali su priznanja stizala iz okruženja. Aktiv nastavnika i profesora srpskog jezika iz Nikšića za vrhunska ostvarenja u istraživanju nacionalne kulture i pedagoške baštine, u novembru 2005. godine dobio je Vukovu povelju, jedno od prestižnih priznanja u Srbiji.

Protestovali sa đacima i studentima

U jednom trenutku nakon otkaza pokušali su svoje pravo da ostvare pred sudovima, ali bezuspješno. Svoje tužbe zbog otkaza protiv Ministarstva prosvjete bazirali su na tadašnjem ustavu u kojem je precizirano da je „srpski jezik ijekavskog izgovora u službenoj upotrebi u Crnoj Gori“.

Protiv preimenovanja imena jezika u nastavnim predmetima te 2004. godine zajedno sa grupom nastavnika i profesora ustali su i njihovi brojni đaci, kao i studenti sa Filozofskog fakulteta u Nikšiću. Protesti, koje su činile nepregledne kolone onih koji su pokušavali od vlasti da odbrane srpski jezik, mjesecima su se održavali u gradu podno Trebjese. Ipak, i to je bilo bezuspješno jer je očigledno bilo da se ideja koju su godinama prije toga proklamovali pojedinci morala kako tako sprovesti u djelo.

Dnevnik zamijenio svešteničkom odorom

Poslednjih skoro devet godina Miodrag Todorović zamijenio je školski dnevnik svešteničkom odorom i starješina je Sabornog hrama Sv. Vasilija Ostroškog u Nikšiću.

Čovjek ne smije da pristane na nešto što mu uzima slobodu, ne smije da pristane na laž. To što sam tada izgubio posao ne smatram kao gubitak, već kao božiji blagoslov. Bogu hvala što mi je dao snage da prevaziđem to iskušenje, kazao je jerej Todorović.

Na pitanje da li bi se ponovo vratio da radi u prosvjeti kaže da bi to zavisilo od okolnosti.

Bez obzira na sve ni danas, kao što nijesam ni tada, ne bih mogao prihvatiti da lažem i varam svoje đake. Tada sam izgubio hljeb, ali nijesam kao ni ostale moje kolege, izgubio srce i dušu, što je mnogo važnije od svih materijalnih dobara zaključio je jerej Todorović.

B. Brašnjo, Dan