Nepristajanje
1 min read
Demokratski front
Piše: Sibin
Ukoliko nije bilo tradicionalne Crne Gore, još manje ima nekakve moderne, sa slobodnim, demokratizovanim, društvom otvorene pluralnosti u kojoj je razlika, u stvari, već po sebi emacipatorski momenat.
Problem u cjelini koji hara na svim nivoima, od kulture do ekonomije, vrlo je jednostavan za detektovanje: treba, gospodo, promijeniti matricu na kojoj se nakalemila ova tridesetogodišnja vlast! Od komunizma je gori samo – postkomunizam!
Građanski blok – kako sebe tako formulisati a ne uvidjeti da u tome ima nečeg prije svega degradirajućeg za drugog; nisu li građani onda tek i samo podgoričani, sa centralom u neovisnim Vijestima, tom „mejnstrim“ leglu „postmodernista“ i kolumnista sa ljevičarskom mantrom što lementira nad 90-tim? – je sklon izjednačavanju, dakle relativizaciji, tako da će počešće (pokušati) prodavati priču da su DPS i DF dvije strane iste medalje, partije podijela, što svakako nije u potpunosti tačno, kao što je tačno da je Front istinska i jedina opozicija u CG, a to im, doduše, i nije tako teško.
Ali, jeste više nego hrabro! A ta hrabrost potrebuje i političku pamet!
Uzmimo, evo, ovog puta samo za primjer Meda (poslanika bez kojeg bi Parlament bio dom dosade), koji je u svakom potezu dešifrovao i ogolio vlast, pokazao i dokazao na čemu počiva njen kriminalni i autokratski mehanizam, prepoznajući da se tu radi o najobičnijem tajkunluku par ušemljenih (usamljenih) porodica koje samo simuliraju moć, dočim su beznačajni igrači koji svoje interese trideset godina prepoznaju na pokornom služenju nečim većim interesima, pa će dobiti ono što pretekne u sveopštem neokapitalističkom (čitaj: univerzalnom privatizovanju) komadanju svega i svačega, u grabežu zaogrnutom neprolaznom tranzicijom.
Ništa lakše nego sebe, u narcističkoj samoidentifikaciji, prozvati građaninom, modernistom i onim koji je uvijek već na pravoj strani istorije. Međutim, broji se sama borba protiv režima, način i smjelost koliko je ko prčan otići daleko u konkretnom pružanju otpora, jer politika ipak nije samo diplomatsko retoričko premazivanje i diskurzivno dodvoravanje salonskoj (ima li je ovdje?) publici…
Zbog gorenavedenog, tačno si zapazio: DF je – narodni glas nepristajanja!
Pročitajte još:
Sibine kao i obično pravo u centar!!!! Bravo zaista mi je jutros prijala kafa uz tvoju kolumnu. Osvježavajuće…
Mlad i nadobudan bijah jednom zaplamteo na tanku žicu pred velikim Medakovićem, zapjenio na komunizam!
On me mirno slušao, pa kada sam odušio nadobudnik, on me pogleda onim svojim plavim staklom zjenica, smireno mi kaza: Mladi čoveče, ako od komunista ima gorih, onda su to svakako antikomunisti!
Pelcovao me onda …
Bijaše mi to još i lekcija da se ne gordim i razmahujem pred ljudima pametnijim od sebe.
Da ćutim i slušam.
Postkomunizam je rasap napola čovječanstva!
… Bravo ti ga Sibine!