Nepotpuna tumačenja Gorskog vijenca

Piše: Slobodan Milić

Jedne noći za punog mjeseca, u krevetu, prevrćući misli, jedna se izdvoji, trgla me moćno. Odmah ustadoh i počeh da zapisujem rečenice. Ako se odmah ne zapišu do jutra bi odlepršale u zaborav.

Misao se kretala i okretala oko tumača Luče mikrokozma i Gorskog vijenca. Shvatio sam da nijesu sva tumačenja počinjala od temeljnih filosofskih ideja oba spjeva, a posebno Gorskog vijenca. Što sam više razmišljao bio sam ubjeđeniji da je to tako i ispravno. U biblioteci se nalaze četrdesetak knjiga Gorskog vijenca od raznih izdavača i raznim povodima. Pročitao sam vjerovatno sva tumačenja. Ne udaljavaju se jedno od drugog i nema takvoga koje bi bilo iznad svih.

Gorski vijenac ima mnogo šire značenje od onoga koje su mu dali mnogi tumači. Uglavnom su svodili na sačuvanu „iskru slobode“ i oslobođenje naroda od turske vjere posebno.

Njegošu je bila glavna zlatna žica p r a v i č a n  ž i v o t.

Ništenje turske vjere značilo je traženje i s t i n e: život pravednika je čistio svaku vjeru.

Da se razumijemo, Njegoš ne kreće slučajno na Božić u misiju, u božiju misiju u čišćenje vjere. Ugrožena je božija pravda. Kreće u borbu sa junacima i ratnicima, koji nijesu obični junaci i ratnici. Oni su čisti, ispravni i pravedni. Tumači su ovdje zatajili. Oni idu u posebnu božju misiju.

Luča mikrokozma i Gorski vijenac su spjevovi o p r a v d i. Luča o nebeskoj, Vijenac o zemaljskoj. I u jednom i u drugom epu vodi se borbe i na nebu i na zemlji za Hristovu pravdu. Njegoš počinje borbu na Nebu da bi završio na Zemlji

Čini mi se da je Njegoš poznavao Puškinovu poemu Mocart i Salijeri. Upamtio je dobro prve stihove:

„Na zemlji nema pravde

Kao ni gore, to je jasno.“

Sve ovo proizilazi iz temeljne filosofske ideje Gorskog vijenca:

„Udri vraga ne ostav mu traga

Ali gubi obadva svijeta.“

Neka poginemo i mi i Turci, odnosno nek se vrši pravda pa makar propao svijet.

Pad Carigrada i turska najezda na Evropu izazvao je hrišćanski svijet svojim neispravnim  i bezbožničkim životom. Tako je hrišćanski svijet proklet još na ovom svijetu. Kazali smo da ovi junaci nisu obični ratnici i da njihovo junaštvo pravednika, car zla svakojega, da caruje nad svakim Zlom i ništi svako Zlo. Njihovim podvigom se opijaju sledeći naraštaji. Kad se pođe od ovog, ispravnog tumačenja, Njegošev stih:

„Junaštvo je car zla svakojega,

a i piće najslađe duševno,

kojijem se pjane pokolenja.“

potpuno je jasan.

Pročitajte JOŠ:

Crna Gora ulaže u zdravlje kosovskih* bezbjednosnih snaga: Donirala anti-kovid vakcine