Neograđanin
Opet, na velika i nakrivo montirana vrata ove jadne javnosti u CG, tzv. građanski dio opozicije provlači priču koja ide u pravcu – ili novi vid građanstva, koji, dakle, raskida sa faktima i time jednim legitim pravom na prošlost, ili sunovrat u nacionalni kôd gdje sve vrvi od podjela i netrepeljivosti koja nas uvijek i samo nazaduje.
Okej, reći ćemo uglas: krajnje pragmatičan, no, pazimo, ne i nekontradiktoran politički program, budući da se isti (ti mladi bez mrlje u prošlosti) političari opcija građanstvo, ne žele odreći predaka, čak štaviše, u to ime, na jedan bukolik način svom čašću zaklinju se u njihovu slavnu krv!
Trenutak: kako poštovati pretke i tradiciju, te moral i čojstvo (Njegoša i Marka Miljanova, da ne dužimo spiskom), ako istovremeno raskidamo sa stvarnom prošlošću koja je upravo bila i jeste proizvod nastao oblikovanjem organizovanim putem gorenavedenih fenomena?! Ili, ipak, ne zborimo o istoj prošlosti i onda smo razjasnili u čemu je, dakle, problem.
Sve su prilike da bi današnji tzv. građanin poštovao pretka, čak sa njim pomalo i trgovao u političke svrhe, jer, opet, ne bi s njim želio imati ništa zajedničko… Moliću lijepo: prošlost je, kažu postmodernisti i ini postkolumnisti, doista, igra interpretacija, itd.
Znate, j*bena su pravila koja nam nameće hibridna budućnost koja dolazi u znaku – rasčovječenog zapadnjaka!
(Građani, drugovi i drugarice, razmislite i o ovome…)
