Nelagoda

Vojislav Gledić

S olovkom u ruci i čežnjivom dušom
I sa dosta svoje nakupljene građe
Želi stari pjesnik,
Astralnog pogleda –
Da u novoj pjesmi olakšanje nađe.

Pored malog stola u skučenoj sobi,
U noćnoj tišini koju studen krasi
I sjetnog pjesnika
Zadubljenih misli –
Lagano promiču otegnuti časi.

Nikako da svede svoju nelagodu
U kratke i blage pjesničke okvire
I tako napokon,
Posle svih napora –
Okonča sumorne ponoćne nemire.