Ne mogu istina i pomirenje vazda biti ćuprije preko reka srpske krvi
1 min read
Mihailo Medenica
Piše: Mihailo Medenica
Pozvan sam da govorim u emisiji (na jednom jutjub kanalu) na temu srpskih žrtava i srpskoga stradanja, uz molbu da: „Ako mogu ne budem previše ekstreman“?
Odbio sam, ne mogu da ne budem ekstreman, ne znajući šta uopšte znači biti „esktreman“ kada je o srpskome stradanju reč?!
Je li to to famozno „pomirenje“ kojem valja težiti a koje obavezno podrazumeva da Srbin nikada nije dovoljno mrtav i da ga je uvek previše?!
U sred Srbije se od mene, svakoga od nas, valjda očekuje da kažemo kako jesmo stradalnički naroda, ali da su i krvnici ljudi, da razmerimo greh na pola pa da pamtimo ali tek onoliko koliko nam pamćenje neće pomutiti vidike..?
U sred Srbije sam valjda trebao da kažem su nas jame prepune ali da nisu za to isključivo krive zveri već same jame…
Da ih nije bilo toliko ne bi ni nas toliko bilo u njima, jel da?
Ne bi nas Hrvati istrebili da nam se živelo, no, eto, valjda smo kolektivno bili depresivni i nešto bezvoljni pa da nas nisu poklali masovno bi smo se samoubili…
U Jasenovcu, Jastrebarskom, Jadovnu, Gradiški…su preklinjali da ne idemo pod malj ali trvdolgavi, ludi Srbi i glavom kroz zid i glavom na malj…
Vekovima tako.
Jednako i u Bosni i Hercegovini: povadiše nam oči, razdrobiše trbuhe, razmakoše grudi, silovaše i preklaše trudnice, raspeše decu, zatrše sela, prekopaše grobove…no hajde da gledamo u budućnost, ali nam manjka očiju…
Hajde ti majko, zaludna Srpkinjo, hajde s dečija groba eno te budućnost zove, i ne mari što istim glasom doziva kao i onomad što je kad su ti prve komšije upale u kuću…
Rodi još koje, aman, kako ćeš sutra pred krvnika, čime da ga daruješ ako novih vratova i kostiju nema?!
Zar da se brukaš, Srpkinjice, pobogu, što nema koga preklati do tebe mučene, a domaćinska ste kuća bili..?
Hajde da govorimo o stradanju i žrtvama našim ali da nekako ne pomenemo Orahovac, Veliku Hoču, Staro gracko, Istok, Goraždevac, Đakovicu, Peć, Klinu, Prilužje, Prizren, Mitrovicu, Bajgoru…
Da ne budemo ekstremni, aman, pa i ovako se ne može živeti doveka, a smrt je smrt, ista u postelji- ista pod nožem…
Padne glava na jastuk- padne glava niz livadu, isto je to..?
U sred Srbije da od prošlosti Srbije zahvatimo ko lavorom kišnicu…
Da znamo tek koliko nas ne zamara da pamtimo.
Da pamtimo onoliko koliko ćemo moći brzo da zaboravimo.
U budućnosti vazda čeka prošlost, neumirena i neoplakana, i nema tu druge.
Nije budućnost ništa novo no namirena prošlost!
Kad budemo znali do u kost koliko nas je pod zemljom znaćemo i zašto smo na njoj.
Ne mogu istina i pomirenje vazda biti ćuprije preko reka srpske krvi.
Ne mogu srpski grobovi doveka biti bunjišta!
Nije crnina Srpinje i Srbina ruho za svačije šatre, bre!
Neću doveka, zarad nekakvog mira, o zadušnicama da palim voštanice po trnju i omarima, ne znajući pod kojim mi počiva đed, čukunđed, čukunđedov otac, đed…
Ne može svačiji mir vazda biti naš nemir, ne može!
Neću da ćutim da mi svaka crkva, svaki manastir više pamti ognjeva nego jutrenja…
Da su nas klali jer nikad nismo dovoljno mrtvi!
Da su nas raspinjali jer nas je vazda bilo previše, pa i gde ni jedan Srbin ne ostane!
Neću nigde, naročito ne u sred Srbije da se stidim što mi je dom na temelju doma, pod kojim je još stotinu temelja što još tinjaju i ječe.
Da ne budem «ekstreman»?!
Dakle, da budem Srbin koliko će to nekome biti zabavno, ko cirkuska atrakcija…
Nikad, po cenu da doveka živim životima mrtvih!
Budućnost nije ništa drugo do namirena, ispoveđena i pričešćena prošlost.
U sred Srbije da prećutim Srbiju?
Nažalost, postajemo narod zaborava – koliko smo postradali od krvnika toliko je i naše stradanje od verovanja da su jame i kame žrtve, a mi dželati…
Bravo????????????????????????
Iskopirajte ovaj tekst koji vamsa bukom otčeplja uši i sa bljeskom, otvara oči da čujete i da vidite! Nije se Mihailo Medenica morao ni fotografisati ni potpisati ispod ovog teksta,koji nam iako bez glasa toliko glasno govori da se od jeke planine tresu i tutnje rijeke crvene, i vjetrovi hladni ko orkani pušu i nose svukuda, gdje su stope ostale naše Srbinovu dušu, jer ja bih znao da je to njegov tekst, njegova muka, njegova misao i razgovor sa onima koji su nam poslali njega da nam kaže da smo ih zaboravili i da nas ako je tako čeka njihova užasna sudbina.Pa dajmo se razlogu i pogledajmo vremenu koje dolazi u oči, i riješimo sebe već jednom, jesmo li ljudožderova užina ili hajdučka družina.Hajdučku družinu vodi najbolji .Tako bi trbalo i da narod vodi uvijek i svugdje najbolji. Na našu nesreću kod nas nije tako.Zato nam trebaju Medenice, jer nam iz srca vise ledenice.Ledene oštre i hladne, baš kao grobovi naših mučenika.Mi smo izgleda mrtvaci koji hodaju i naša buduđnost je već bila, jer nijesmo je osjetili ni našim smrznutim srcema, ni našim gluvim ušima ni našim slijepim očima. Neće niko nikad i nigdje rešavavati i riješiti naše stradanje ako to mi ne riješimo.Rasčistimo jednom za uvijek prvo sa sobom a onda sa Bogom i sa svima ostalima.Nema brata dok ne rodi majka.Ko ide prema tebi sa mačem, nemoj ga čekati goloruk, već izvuci sablju Miloševu.Kosovo se sabljom branilo a ne dogovorom sa hordom ljudoždera.
Uh brate, kosti su mi se naježile. Izlio su dušu, bol i srdžbu cijeloga roda, pritisnu me suza u grudima. Hvala ti brate na ovim mislima, ovaj tekst ću da sačuvam jer ima snagu molitve i ispovjesti, bolnog krika svih generacija za istinom, slobodom i pravdom Božijom. “Nikad, po cijenu da dovijeka živim životima mrtvih”. Baš tako brate dragi. Nikad jer to nam je zavjet pred Bogom i pretcima, pred potomcima nasim.
“Ne mogu istina i pomirenje vazda biti ćuprije preko reka srpske krvi.” Tako je ! Samo, malo Srba iz Srbije razumije prekodrinske Srbe,jer nisu njih klali. Srbi iz Srbije Hrvate i Muslimane znaju po Jadranu,Jugoplastici,vicevima,muzici,ćevapima,a prekodrinski Srbi u Hrvatima i Muslimanima vide komšije koje ih protjeruju, kolju i u jame bacaju kad god imaju priliku.
Mihailo brate Srbine, ne trebaju tebi televizije, i ni ostali mediji, tvoja rijec se cuje i postuje, kod svakog cestitog Srbina.Ziv nam bio brate Srbine.
Mihailo, brate, rode!
Ne treba ti takva Jutjub emisija nikada!
Ostani britka sablja košto jesi!
Nije da nas branim, ali ne mislim da smo zaboravili prošlost, više smatram da smo dečije naivni i da u svojoj Bogom danoj čistoti i prostodušnosti, gledajući kroz sopstvenu dušu, ne mrzimo nikog i verujemo da su ti novi Hrvati, Albanci, Bugari, Nemci neki novi, bolji… Da nemaju veze sa prošlošću…
Mada moram priznati da ne dilim taj stav i svoju decu učim da su se Srbi delili na četnike, partizane, nedićevce, ljotićevce… A svaki Hrvat je bio ustaša.. . Svaki Šiptar balista… Svaki Švaba je SS divizija… Bugarin će uvek udariti s leđa… Čast malobrojnim izuzecima… Do prve im prilike…
Fali nam ona Jevrejska nit….
Oni nikad ne zaborave… Ni prošlost… Ni da su Jevreji iako su rođeni u Njujorku, Madridu, Varšavi..
Oni dogodine u Jerusalimu….
Ajmo mi ove godine u Prizrenu!
Postoji neko prokletsvo kod nas Srba, ne svih, da opraštamo, zaboravljamo i, što je najgore – radimo sve protiv nas samih.
Kažem, ne svi, to jedan mali broj go*ana koja zauzimaju neka važna mjesta.
Gade mi se te spodobe koje sebe svrstavaju u Srbe a direktno rade protiv pravoslavlja, Srba i srpstva, baljezgaju o Titovom “bratstvu i jedinstvu”, vucaraju se po medijima bivših republika SFRJ i prosto se takmiče ko će se više dodvoriti našim krvnim neprijateljima.
Puna su im usta “genocida u Srebrenici” a nikad, baš nikad, da pričaju o strašnim zločinima nad našim narodom.
Pune su Srbija i Crna Gora Titovih pionira i bagre koja bi prodala i majku za šaku para, od Kandićke, Čanka, Biserko… do Đukanovića i njegovih “patriota”.
Pa nisu Titovi pioniri punili jame patrijotama.
Oni su rođeni mnogo kasnije od Prebilovaca i Jasenovca.
Oni su samo išli na radne akcije,pevali pesme Titu i igrali u Kozaračkom kolu.
Šta vi imate protiv onih koji ne znaju ni kako izgleda srbosek i jedina stvar koju su u životu zaklali je lubenica hahahahaha
Što vama smetaju lubeničari kad vam nikad nisu stali ni na hlad??????
Ajde ne lupaj Zagore čovječe iz šume, nego uzmi malo pa se edukuj, danas se bar može pronaći istina o komunističkim zločinima protiv srpskog roda, inteligencije, domaćina i državnosti. Srbi komunisti koji su zatrovali tom nadnacionalnom idejom cijelo društvo, odrekli se predaka, ogništa, Svetosavlja i samog Boga, koji su vikali “i oca” ubiti ako treba jer nije zaluđen idiotskom ideologijom koja se raspala sama od sebe kao kula od karata su najgori ljudi koji gore u istim dubinama pakla kao i ustaše kojima su oprostili genocid, pokolje, ritualna ubistva stotina hiljada nedužnih Srba… zašto, da bi išli na ljetovanja, zidali jebenu vikendicu od americkih kredita??? Taj komunisticki bezdušni ološ je pustio svoj otrov koji još teče venama raznih idiota i Bogu hvala napokon je došlo vrijeme da se otvoreno obračunamo sa njim. Pola vijeka satiranja srpstva, no “tvrd je orah voćka čudnovata, ne slomi ga al zube polomi”!
Više su nas poubijali komunisti koji su inače paravojske ndh nego same udtase