IN4S

IN4S portal

„Ne damo Milove svetinje“

1 min read

Želidrag Nikčević (foto: S. Garić)

Piše: Želidrag Nikčević

Iskreno rečeno, dalja sudbina Mila Đukanovića malo me zanima. Đavo da ga nosi, sa svim tim glupim satovima, kućerinama i tajnim računima, sa Lidijinim i Blažovim milionskim drangulijama. Neka se time bave nadležni organi, nemam pojma koji – tužioci, izvršitelji, likvidatori… Zaštićeni svjedoci, mafijaši, kamataši… kako to već ide u raspletima krimi-serija.
Ali evo šta je meni interesantno. Ona druga njegova imovina, nazovimo je nematerijalna, ono drugo nasleđe, real-političko i „državotvorno“, nekako se prećutno izuzima iz obračuna. Kod svih analitičara tu mahinalno proradi čudesna kognitivna disonanca: e, to je nešto drugo, o tome nema razgovora, nemojte sad da se svađamo.
Evo, recimo, dočekali smo da se onaj skandalozni slogan Demokratskog fronta – „Milo lopove“ – čuje sa skoro svih strana, u različitim intonacijama. Negdje punom frontovskom snagom, od srca, negdje rutinski, proevropski, a ponegdje baš stidljivo, u užem krugu, polu-izdajnički. Ali o krupnijim stvarima, drugarice i drugovi, hajde da mudro ćutimo, jer „lopov“ ipak ima „nesumnjive istorijske zasluge“. Neka toga sad.
Divna logika! Zvuči otprilike ovako: da, siledžija, ali se mora reći da je u nekim trenucima prema žrtvi bio sasvim korektan, čak ljubazan.
Da, serijski ubica, ali je, priznajte, u pauzama svog posla vodio život solidnog, miroljubivog građanina.
Da, pokrao milijarde, ali je zato bar onaj referendum čist kao suza, gorštačka, neponovljiva.
Da, pola njegove pravosudne elite u zasluženoj tamnici, ali „državni udar“ opet treba pažljivo razmotriti.
Da se ne zapostave ni simboli, jer oni uopšte nisu falsifikovani, ma ne, nikako, nego su oličenje poštenog pristupa narodnim masama.
I tako dalje… valjda čitate „Vijesti“…
Pa dobro, neka toga sad. Ne date Milove svetinje. Ali onda budite fer, ne stidite se ni svoje glavne ikone. Ne dajte ni njega, na izborima poraženog čudotvorca, samo zato što je ponekad ponešto maznuo.

Podjelite tekst putem:

2 thoughts on “„Ne damo Milove svetinje“

  1. Zasto nam pisci sluze? Evo, da nas podsete, kratkim jezgrovitim tekstom, da nam osvetle istinu, da se ne zaboravi. Dobro, mi to i znamo, ali Zelidrag je to uradio FANTASTICNO. Da, krao je, ali je ponekad bio i posten – zato ga ne treba goniti. Kakve li ironije!

  2. Plašim se …
    Svega onoga što je izvikano otud čovjeka, bijesom i srdžbom zapremljenogodine – koji brzo naplavi, najbrže oduši!
    Tiha voda brijeg roni …
    I saznanje da je ođe, u ovo siroto, odonda razdrto, da ih je poviše Mila!
    Ko to ne bude razumio platiće i nekom drugom Milu. Što nije na mostu, platiće na ćupriji …
    Da nam je jednom da izdušimo, pa da onda Srbi, da umudrimo, Bog da nas vidi!
    Polakote, s mirom u dobar nam račun.
    … Jednom više!

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *