NATO potrčko Kentera bi da mladi zaborave bombe: Opasnost su sve države van EU i NATO

Predsjednik Atlantskog saveza Crne Gore, Savo Kentera, vječiti NATO potrčko, samoproglašeni „ekspert za bezbjednost” koji je više vremena proveo po zapadnim seminarima nego u sopstvenoj državi, u intervjuu za „Standard“ poručio je da „opasnost prijeti od svih država koje ne dijele vrijednosti NATO-a i EU”.

Ovaj osnivač raznih „centra” i „foruma” koji postoje samo da bi opravdali tuđi novac i štancovali mlade najamnike za Brisel i Vašington i čovjek koji u svakom javnom nastupu vidi „opasnost sa Istoka”, dok na NATO bombe i uranijum zatvara oči (jer od toga živi) po ko zna koji put govori o sajber napadima, ruskim prijetnjama i slično.

„Neprijatelj u savremenom dobu ne mora da šalje vojsku, već je dovoljno da zavrne ventil gasa, isključi mrežu ili presječe tok informacija i društvo postaje paralizovano”, kazao je Kentera, dodajući da Crna Gora osjeća posebnu ranjivost u energetskom i digitalnom sektoru. On je podsjetio na sajber napad iz 2022. godine, tvrdeći da „nepostojanje Agencije za sajber bezbjednost i dalje čini Crnu Goru ranjivom”.

Na pitanje od koga prijeti opasnost, Kentera je bio jasan: „Opasnost prijeti od svih država koje ne dijele vrijednosti NATO-a i EU.”

No, jednostavna činjenica ostaje: Crna Gora i srpski narod nikada u istoriji nijesu ratovali sa državama koje „ne dijele NATO vrijednosti”. Naprotiv, svaki naš rat, od Prvog svjetskog do NATO agresije 1999, bio je upravo sa zemljama koje danas sjede u ovoj alijansi. Ako je, po Kenteri, prijetnja onaj koji može da nam „isključi mrežu”, kako onda nazvati onoga koji nam je bombama gasio bolnice, škole i porodilišta? Teško je ne primjetiti da je „opasnost” koju Kentera vidi u hakerskom upadu daleko manje tragična od one koju su u martu 1999. godine donijeli NATO avioni. Tada nije bilo „sajber ranjivosti”, već stotine mrtvih civila, uništena infrastruktura i zemlja zatrpana osiromašenim uranijumom. O tome Kentera ćuti, jer to su bili – njegovi saveznici.

A ako je kriterijum „vrijednost”, onda bi se i lako moglo zaključiti da je najveća opasnost upravo od onih koji nam „vrijednosti” nameću bombama, sankcijama i ucjenama. Od Rusije, Kine ili bilo koje druge „neatlantske” države nikada nije prijetila agresija. Sa druge strane, NATO nam je uređivao politiku, ekonomiju i geopolitiku – uvijek na sopstvenu korist, a na našu štetu.

Kentera, ipak, nije stao tu. Posebnu pažnju posvetio je mladima, tvrdeći da su „mladi atlantisti naša budućnost”.

„Ponosan sam na mlade ‘Atlantiste’, koji uporno rade na promovisanju atlantskih vrijednosti. Nadam se da će ta organizacija samo jačati. Oni su budućnost”, poručio je on.

Ono što Kentera naziva „budućnošću” zapravo je – tuđi najamnički stroj. Nada u takvu mladost nije nada za Crnu Goru, nego za NATO koji uvijek treba nove kadrove i jeftine dobrovoljce jer umjesto da se mladi usmjeravaju ka razvoju sopstvene države i jačanju njenih institucija, oni se uvode u sistem vrijednosti koji ih pretvara u promotere i izvršioce tuđih interesa. U tom kontekstu, entuzijazam koji se hrani ovim projektima nije usmjeren ka dobrobiti naroda, nego ka njegovom potčinjavanju.

Pročitajte JOŠ:

„Žitije“ Sava dr Kentere, direktora ANB-a: Od ktitora, do progonitelja SPC