Piše: Vojislav Karadžić
Na umoru oronuo starina
Vadi ključ iz brave
Da smrt preko praga
Slobodno dopuzi.
Otvara prozore
Da umili
Još nekoliko svitkaja sunca
Prije nego utone u blažen san.
Krajičkom oka
Se utopljava ikonom
Da mu se iznova
Zarumeni zora djetinjstva!
