Naše glasove raskubaju kao svinja masnu vreću

Piše: protojerej Jovan Plamenac

Ne vjerujem da je iko svoj glas na izborima 30. avgusta 2020. godine dao ovima koji su ostvarili izbornu pobjedu da bi njime raspolagali ovako kako to danas čine. I kako su do sada činili. Čak ne vjerujem ni da su oni sami glasali za ovo.

Nijesu motivi svima glasačima isti, ali ne vjerujem da je iko glasajući htio ovo što se danas događa unutar političke grupacije koja je pobijedila na izborima.
Formiranje vlasti svelo se na borbu za državne resurse: za mjesto predsjednika Vlade, predsjednika Skupštine, što veći broj ministarstava, pa u drugom ešelonu što veći broj državnih firmi. Naše glasove raskubaju kao svinja masnu vreću.
Gdje je tu Država, gdje je tu narod!
Državom raspolažu kao svojom prćijom, a narod im je beslovesna pučina. Prema Državi ne pokazaju odgovornost, a prema narodu osjećajnost. Borba za pozicije u državnom aparatu, što bolja radna mjesta za sebe, svoju rodbinu i prijatelje, članove partije koje podmićuju radnim mjestima da bi ih ponovo glasali i privukli glasače iz drugih partija, ali i zadovoljavanje sujete i liječenje kompleksa svojstvenih sitnim dušama – to su smjernice u pregovorima pri formiranju vlasti.
U nastojanju da zahvate što više vlasti, i sa njom privilegija i zadovoljenja sujete, neki koji učestvuju u sadašnjem pregovaračkom procesu prepuštaju se arbitraži evroatlatskim centrima moći, neki ih i prizivaju, a ovi im šalju političare nižih rangova, pokazujući im koliko uvažavaju i njih i Crnu Goru.

Ovi im se opet dodvoravaju, kako u razgovoru sa njima tako i u ovdašnjim javnim nastupima. Zdušno su prihvatili ovo nasljeđe režima Mila Đukaovića koji je Crnu Goru učinio samo formalno nezavisnom državom, a u stvarnosti sasvim zavisnom od zapadnjačkih globalističkih interesa i njihove novopaganske ideologije.
Mi, glasači, nijesmo u prilici da budemo svjedoci njihovih pregovora. O njima možemo da sudimo samo na osnovu njihovih izjava medijima. Tu se čuju i međusobna prepucavanja, ali i glasovi razuma, spremnosti na kompromise pa i odricanja. Možemo da im vjerujemo ili ne.

Zato bi bilo dragocjeno da njihovi pregovori budu javni, da ih prenosi neka televizija ili barem da budu strimovani na nekom jutjub kanalu, kako je to inicirala Redakcija portala In4S.
Ako njihovi pregovori ne budu javni, kako će po svoj prilici biti, o njihovim političkim, ali i ljudskim, likovima mi glasači moći ćemo da sudimo samo na osnovu činjenice ko je od njih 41 potpisao dovor o formiranju vlasti a ko ne, ko se uzdigao iznad ličnih materijalističkih potreba i lične sujete, a ko nije pa tako intenzivno duva u jedra Milu Đukanoviću koji je Crnu Goru bio učinio svojim pašalukom, zemljom rascvjetale korupcije i drugog kriminala, nepotizma i ideološke i nacionalne raspolućenosti, u kojoj je sa svojim dopašama za kratko vrijeme zgrnuo ogromna materijalna dobra.
Od ljudi kojima je crnogorski narod na izborima dao povjerenje da vode Državu zavisi sudbina i Crne Gore i njenog naroda. A oni nijesu dorasli te odgovornosti i sada pregovaraju, umjesto da se dogovaraju. Ali, nijesu svi jednaki. Onima koji se uzdignu iznad sitnodušja i šićarstva svako ko misli dobro Crnoj Gori i crnogorskom narodu na narednim izborima treba da podari svoj glas. A one – ako ih bude – koji ostanu okovani u svojoj pizmi, u skladu sa uličnom demokratskom praksom, nenasilno, svako ko im je dao glas na posljednjim izborima, ili ko nije za njih glasao ali su oni njihov glas obesmislili, treba pri svakom susretu na ulici da pljune, da mu zalijepi truli paradajz ili pokvareno jaje, a kada prođe sezona paradajza i ponestane jaja, balegu.
Ko je za glas na narednim izborima a ko za balegu, biće vidljivo na spisku potpisa 41 poslanika koji su 30. avgusta 2020. godine dobili mandat crnogorskih građana da vode NJIHOVU državu.