IN4S

IN4S portal

Nasamareni

Milutin Mićović

Piše: Milutin Mićović

Milovanje se ne ostavlja lako. Zašto bismo ostavljali milovanje ako ga možemo imati? Treba samo uporediti život s milovanjem, i bez milovanja. I vidjeti veliku razliku, vidjeti dva svijeta, vidjeti nebo i zemlju.

Svuda u svijetu milovanje je vezano samo za ljubav, nježnost, emocionalnu estetiku, a u Crnoj Gori milovanje je vezano još i za pragmatiku. Kad se u Crnoj Gori razmišlja, ili govori o milovanju, nikad ne znaš tačno na što se misli. Kad je to erotika, a kad politika?! Jer, faktički, i ontološki, u milovanju uvijek može biti i nekih primjesa pragmatike i politike. Manje ili više. Privatne ili javne. Jer radi se o utkanim namjerama, o nijansama i suptilnoj osjećanosti. O semantičkom udvajanju i polisemičnosti. Nikad kraja. Prosto, milujući dodir može biti izvor nepojamnih čuda. Taj dodir se ne može transponovati u neki intelektualni ili saznajni proizvod. On ostaje iza, kao podzemni izvor, kome se ne mogu dogledati moći i mogućnosti.

Ali, kažem u Crnoj Gori je sve malo drugačije. Treba biti oprezan i kad se radi o milovanju. Nema opuštanja u crnogorskom milovanju. Jer ono, kao što smo vidjeli, začas može da pređe u zajahivanje i jahanje, i u nešto treće, i, grđe. Ima nadahnutog jahanja, ali ima i teškog zajahivanja. Kad jahač neće da se skine, dok ne udavi onog koga je zajahao. Samo to treba imati na umu, pa onda imamo razuđeni semantički kontrapunkt pojma jahanja u Crnoj Gori. Mnogi su ispustili dušu u Crnoj Gori pod osiljenim jahačima. Kojima nije nikad dosta mamuzanja iznurene marve u gola rebra i gladan trbuh.

Dok je tijelo u snazi, a zelena trava, sve je još dobro, jer pojahani još ništa ne zna. Ali, kad tijelo klone, sasuši se trava, jahanje se produžava na goloj duši. U Crnoj Gori ima takvog upornog jahanja, dok pojahani ne ispusti crnu dušu. Znate, ima takvih žalosnih vjernika, koji su spremni da ispuste dušu noseći svog gospodara.

Zašto se tako lako u Crnoj Gori prelazi s milovanja na jahanje? Milovanje je samo priprema za zajahivanje. Ko ne zna naš narodni život, i njegovu psihologiju, to ne može znati. Jeste, to bi mogla biti neka rezervatska psihologija. Jer prelazak s milovanja na jahanje ide lako, zato što se najprije dobija sedlo i sedlanje. Mnogi vrlo rado pristanu da budu osedlani, misleći da će sedlo dugo nositi. Sami požele da pređu s milovanja na sedlanje. Sedlo je čast, jer samo gospoda uzjahuje na sedlo. Nositi prvog jahača jeste društveni prestiž.

Ali, ne nosi se dugo sedlo u Crnoj Gori. Takav je teren. Trke ne mogu biti duge. Teren je sasvim nepregledan. Iza male krivine može da te dočeka ambis. Vukovi i lisice su se samo donekle razumijevali u taj teren. Ni konji ne mogu proći svim crnogorskim stazama. Zato su često pogodniji magarci. Sedlo se brzo skida, stavlja se samar. Sedlo je za malo, a samar za uvijek. A kad dobiju samar, tek tada shvate cijelu igru. Mnogi konji kasno shvate da su namagarčeni. No, uvijek je problem u toj nijansi, kad jedno prelazi u drugo, kad milovanje prelazi u jahanje, kad konj shvati da je namagarčen. Ti neuhvatljivi momenti, nose najviše realnosti. Ali, najčešće, biva kasno. Okom se ne trepne, dok jedno pređe u drugo. Dok se u prvom otkrije drugo. Dok se konj ne pretvori u magarca, sedlo u samar, milovani u pojahanog.

Osamaren, samo može još više da bude nasamaren. Sedlo se skida poslije trke, a samar se ne skida ni poslije samrtnog tovara. Jer kad se skine jedan težak, navali se drugi moron koji se više neće skinuti. Nasamareni mogu samo s tugom da se sjećaju milovanja i sedlanja, kao prošlog života. U kojem ništa nijesu znali. A kojim su zaradili samar, i uboje po rbatu, rebrima i po duši. Da se više nikad ne mogu oporaviti.

Bogu je plakati kad pogleda na sve ovo što nam se dešavalo u Crnoj Gori, kaže mi sagovornik.

(Autor je književnik)

Podjelite tekst putem:

5 thoughts on “Nasamareni

  1. Pa magarcili su nas i zajahivali od cetrdeset prve brozisti a u zadnje tri decenije milogorci ali divno je gospodin Micovic ovo prestavio kao velika umna glava svaka cast.Ali fala Bogu sve mogucemu sto nas je oslobodijo 30avgusta od satanske uprave i tako zbacili sa sebe ove zajahace naroda i nadamo se u sve mocnog Boga da im je za svagda propanulo carstvo i njihovo ubijanje premlacivanje naroda kao i jahanje kako rece mudri gospodin Micovic jer nasi tereni nisu pogodni za dugo magarcenje i zajahivanje jer u tom malo duzem jahanju pucaju kolani svecevoj kobili pa odose kola ni za stranu.

  2. Lome nam Krst na sjedištu Mitropolije, na Cetinjskom manastiru, što se za Mitropolitova zemnog života nijesu usuđivali, a mi o milovanju, dodirima, zajahivanju, samarima i nasamarenima premudrujemo!

    5
    1

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *