Naš Milutin Milanković putnik kroz vasionu

Na današnji dan, 28. maja 1879, rođen je srpski matematičar, astronom i geofizičar Milutin Milanković, naučnik svjetskog ugleda, osnivač katedre za nebesku mehaniku na Beogradskom univerzitetu, potpredsjednik Srpske akademije nauka i umjetnosti. Građevinsku tehniku je studirao u Beču, gdje je i doktorirao. Bio je profesor teorijske fizike, a bavio se i kosmičkom fizikom i geofizikom. U prvom djelu, objavljenom na francuskom jeziku – „Matematička teorija termičkih pojava izazvanih Sunčevom radijacijom“ izložio je novu teoriju rasporeda Sunčevih radijacija na površini planeta i toka klimatskih promjena u geološkoj prošlosti Zemlje. Njegova reforma julijanskog kalendara prihvaćena je na Svepravoslavnom kongresu crkava u Carigradu 1923. Tvorac je i teorije o pomjeranju Zemljinih polova. Napisao je više od 700 monografija, studija, popularnih djela i udžbenika. Djela: „Kanon der Erdbestrahlung“, „Nebeska mehanika“, „Osnovi nebeske mehanike“, „Sekularna pomjeranja Zemljinih polova“, „Istorija astronomske nauke“.

Naš veliki Milutin Milanković zapostavljen kod nas, a u svijetu odavno priznat. Putnik kroz vasionu koga je NASA svrstala među petnaest najvećih naučnika koji su izučavali planetu.

Milutin Milanković je znao više o kosmosu više od bilo kog naučnika.

Njegovo ime nose dva kratera na Mjesecu i Marsu, kao i jedan planetoid. Milanković je na početku Prvog svjetskog rata uhapšen i prebačen u logor Nežider na Balatonskom jezeru gdje je proveo šest mjeseci. Za vrijeme boravka u zatvoru, u samici bez prozora Milanković je na podu pronašao kamenčić i počeo da crta zvijezde. Tada u samici bez prozora, u uslovima nedostojnim čovjeka, Milankoviću je sve bilo jasno i razlike među planetama, temperature i mjere.

On u svojim memoarima piše da je upravu tu u prostoriji bez prozora njemu postalo sve jasno što je usidrio i u svoj kanon, treći kanon prihvaćen i neoboriv. U svijetu njegova računica nastala na zidu zatvorske ćelije je neoboriv. Milanković nije pravio greške, on jedini nikada nije napravio jednu statističku grešku u istoriji nauke. Milanković je najveći u istoriji nauka, a mi to ne znamo, danas on još čeka svoj muzej da bude napravljem.

Ako se bude putovalo za Mars ići će se uz proračune Milutina Milankovića. On je jedini najtačnije i najpotpunije odredio temperaturu, sastojanje, promjeru svih planeta bez greške. Danas 100 godina kasnije, timovi fizičara, matematičara, roboti, kompjuteri dobijaju njegove rezultat, upravo one proračune koje je on ispisao na zatvorskom zidu ili rukom svojom na papiru.

„Postoji jedna matrica, jedna nada koja grije istoriju srpske nauke, zboga toga je ta istorija časna i dobra“, smatra Aleksandra Ninković-Tašić, predsjednica  Obrazovno-istraživačkog društva Mihajlo Pupin, autorka knjige o srpskim naučnicima „Zvezdobrojci“ i dodala:

„Srpske naučnike grije vjera i njihovu ruku vodi vjera, a oni su toga potpuno svjesni. Svjesni su duhovnog kapitala koje nose u sebi.“

„Sada sjedim poslednji put u paviljonu svoga vrta i pišem ove redove. Imetak može imati različite oblike, pa ne mora uvijek biti materijalan, nego sme da bude i duhovni. Ako dozvoli i taj njegov oblik, onda i kao beskućnik neću biti siromah“, rečenice su iz memoara Milankovića koje čita na jednom od predavanja Ninković-Tašić.