Narandžasta džamahirija
1 min read
Vrhunac licemerja predstavlja nastojanje EU da nemire u kantonima sa bošnjačko/muslimanskom većinom predstavi kao krizu oba entiteta i same države Bosne i Hercegovine
Da li postoji država u kojoj su tokom protekle četvrti veka sprovedeni demokratski izbori, na koje nije bilo primedbi, a da su predstavnici ustanova Evropske unije posle tvrdili kako izabrani narodni predstavnici nemaju legitimitet i treba da oslušnu želje naroda? Koliko mi je poznato, do nedavnih protesta u Federaciji BiH, jednog od entiteta međunarodno priznate Bosne i Hercegovine, nije bilo takvog slučaja. Da stvari budu još čudnije, u Bosni i Hercegovini najveću političku moć uživa i ostvaruje upravo međunarodni predstavnik – političar ili diplomata iz Evropske unije.
Vrhunac licemerja ipak predstavlja nastojanje EU da nemire u kantonima sa bošnjačko/muslimanskom većinom predstavi kao krizu oba entiteta i same države Bosne i Hercegovine. Evropski komesar Štefan File najavio je, nakon što je između ostalog pozvao političare da oslušnu zahteve građana, uspostavljanje novog ustrojstva BiH. Dakle, on je oslušnuo viku bošnjačkog demonstranta iz Sarajeva koji je pre neki dan tvrdio kako mu je dosta njegove Vlade Federacije BiH, ali i Vlade Republike Srpske. Simpatične su mu i poruke na transparentu koji je nosilo dete u jednoj bošnjačko/muslimanskoj varošici na kome je čitko pisalo da sedmogodišnjakinja želi ukidanje kantona i entiteta. Zasuzilo je, svakako, racionalno evropsko oko, kada je videlo kako usred mase neka dobra ruka vezuje zastave BiH, Republike Hrvatske i Republike Srbije, samo nije baš razumeo mnoštvo koje u navijačkom ritmu viče „Ubij… Ubij… Ubij Srbina!“
Sve te divne, jugoslovenske ideje o državi jedne političke nacije, jednog kompromisnog jezika, centralizovanoj, građanskoj… Naravno da dobra evro-Nemačka nije mogla da dozvoli da Jugoslavija bude takva država. Prirodno da jadni Albanci, za čijom etnički čistom državom evropska ideja plače još od vremena Franje Josifa i onog Adolfa – kome sam zaboravio prezime ali znam da su ga jedni u velikom broju zvali „babo“ a drugi „teča“ – ne treba da se guraju sa Srbima u Srbiji ili Jugoslaviji. Ali u Bosni i Hercegovini, bez primitivne državotvornosti kakva je trijumfovala u evropskoj Hrvatskoj i još evropskijem Kosovu, bez konstitutivnosti koja je, vidimo, prevaziđena u Belgiji, Švajcarskoj, Makedoniji, Kipru… Bez jezika koji nije jedan kad ga zovemo srpski, ali jeste jedan kada ga krste BHS – pošto Nemci ne žele da rade po ceo dan da bi plaćali tri prevodioca za jedan jezik…
Pitam se: šta bi bilo sa SR Nemačkom da je 1945. ili 1965. neko pustio narod da odluči da li želi demokratiju i kako gleda na demokratske ustanove? Mada, možda sam preoštar, Bošnjaci/Muslimani nisu imali tako sjajne demokratske tradicije kao Nemci. I jednima i drugima, međutim, ustav su na izvestan način nametnuli. Prvima prilikom posleratne obnove državnosti, drugima uoči završetka građanskog rata. Prvima su obnovili državu zato što su nacija Getea, Baha i Kanta. Drugima su samo dali privid Bosne i Hercegovine – zato što Srbi nisu smeli da dobiju svoju državu; a nametnuli im deset besmislenih kantona i lišili ih sopstvenog entiteta – zato što muslimani nisu smeli da dobiju svoju državu. Bila je to prosta imperijalna logika koja naravno ima privremeno trajanje pošto neka opcija na kraju mora da prevagne.
Događanje naroda u pojedinim kantonima Federacije BiH umnogome podseća na antibirokratsku revoluciju u Srbiji i Crnoj Gori iz 1988. i 1989. godine. Ima, međutim, nekoliko razlika. Narod se, spontano ili organizovano, svejedno, bunio protiv ustanova države, ali u ondašnjoj SFR Jugoslaviji te ustanove nisu bile demokratske, narod im nikada nije na izborima dao legitimitet. U Federaciji BiH takav demokratski legitimitet postoji. Hrvatski politikolog Dejan Jović navodi da je u četiri od šest republika SFRJ antibirokratski program imao većinsku podršku, u BiH demonstracije podržavaju samo Bošnjaci/Muslimani. Konačno, antibirokratska revolucija je vodila, možda i bez namere, ka demokratizaciji i razbijanju SFRJ.
Ostaju ideje o plenumima, anarhoidnoj ustanovi u kojoj okupljeni građani ostvaruju suverenu vlast. Baš kao i kongresi u Gadafijevoj Libiji… Traže i vladavinu eksperata… Kao da nisu videli eksperte na delu u državama istočne Evrope – od Poljske do Srbije…
Čedomir Antić