Predstava ,#YouToo“, koja je podgoričku premijeru imala u aprilu, prema tekstu i u režiji Sandre Vujović, publiku suočava sa brutalnom stvarnošću i sprovodi je kroz katakombe institucionalnog nasilja, korupcije, trgovine ljudima i seks trafikinga.

Koristeći kao potku crnogorskoj javnosti dobro poznat slučaj Moldavke S. Č., ova hrabra i emocionalno nabijena predstava ,,Bunt scene“ pokreće pitanje mogućnosti dostizanja društvene pravde.

O ovim teškim, ali neizostavno važnim temama, za Pobjedu govori glumica Milica Šćepanović koja tumači lik Justicije Božović – žene koja upravo simbolizuje korumpirano sudstvo, moralni sunovrat i apatiju jedne zajednice. U razgovoru nam Šćepanović otkriva zbog čega bira projekte koji u njoj pokreću bunt, kako se nosila s emocionalnim nabojem tokom rada na predstavi i zašto vjeruje da pozorište, čak i u zemlji poput Crne Gore, može biti alat za stvarne društvene promjene.

POBJEDA: Nakon podgoričke premijere kazali ste da birate projekte koji u Vama bude bunt. Što je konkretno u ovom tekstu i ovoj ulozi probudilo tu reakciju i potrebu da kažete: ,,Ovo moram da igram“?

ŠĆEPANOVIĆ: Vrlo jednostavno – jer me se tiče. Vjerujem da se mnogo toga ,,nosi“ iz kuće i samim tim se oslikava na naše djelanje. Naučena sam da razmišljam svojim, prije svega, srcem, onda i svojom glavom, da ne žmurim na nepravde i da imam kičmu. Po toj liniji, jasno je zašto me privlače ovakvi projekti i ideje. Ova vrsta angažovanog teatra mi prija i inspiriše me, da o pričama za koje nijesam znala, naučim mnogo više i da širim svoje vidike unutar određene teme. U ovom slučaju priča je inspirisana slučajem koji se desio – ne tamo negdje, već ovdje u našoj Crnoj Gori, gdje pravda definitivno nije provirila dugo. Pa se pitam – misli li svraćati malo do nas?

Dodala bih da se obradujem nekim malim pobjedama, rijetke su, ali mi i dalje ulivaju nadu. Pa da, eto odgovora zašto se bavim ovim temama. Imam nadu.

POBJEDA: Kako ste se pripremali za lik Justicije Božović – žene koja simbolizuje korumpirano sudstvo i društvenu apatiju? Koliko Vam je bilo izazovno da „uđete u glavu“ takvog lika?

ŠĆEPANOVIĆ: Kako da vam kažem, gledam to cijelog života, praktično ispred nosa mi je inspiracija i moram da priznam da nijesam puno morala da maštam. Da li je uopšte potrebno nabrajati odakle mi ideje? Samo se osvrnite oko sebe ili upalite društvene mreže. Likovi i scenariji se sami pišu.

Justicija, kao takva, miljama je daleko od mene, ali vjerujem da sam uspješno uspjela da odbranim njen stav. Nije bilo lako ,,plivati“ u tom mulju i tu leži izazov, ali s druge strane u tome je moć igre. Beskrajno me zabavljaju ljudi koji misle da su neuništivi i bezočno zaljubljeni u svoje stavove i ideje. Zato i uživam dok je igram. Justicijin moralni temelj se zasniva na tome – ko više ponudi i podari biće blagosloven vječnom zaštitom. A obični smrtnici? Pa znate kako, najteže je zaraditi prvi milion. Mislim, bar tako kažu.

POBJEDA: Predstava „#YouToo“ bavi se teškim i traumatičnim temama poput seksualnog nasilja, trgovine ljudima i institucionalnog zlostavljanja. Kako ste emotivno nosili težinu ovakvog materijala tokom procesa rada?

ŠĆEPANOVIĆ: Uz divnu i snažnu ekipu žena, Sandru, Milicu, Viktoriju, Danicu i Mariju, sve je išlo glatko i uz dogovor. Uz mnogo razgovora i sa mnogo poštovanja, moram priznati da smo se vrlo pažljivo ophodile jedna prema drugoj tokom procesa. Naravno, čovjek ne može ostati ravnodušan. Mislim, čim se dešavaju ovakve stvari, neko očigledno jeste ravnodušan i spreman na ovakav monstruozni čin, na koji su mnogi ćutali. Vrlo sam vodila računa o ličnom unutrašnjem osjećaju tokom ovog procesa. Kada stvarate, nekad nemate objektivnu sliku koliko duboko ste zašli u neku temu i koliko vas to obuzima. Povučena ranijim iskustvima, mnogo sam pametnije i sa više strategije, prema zadatku, prolazila kroz ovu priču. Ali na kraju dana ostanu misli, i te kako. Često se vratim na dobro staro pitanje: zašto?

POBJEDA: Predstava je dijelom inspirisana stvarnim događajem – slučajem Moldavke S. Č. Koliko je važno da se kroz teatar otvaraju ovako bolne, istinite teme koje tretiraju našu stvarnost i smatrate li da umjetnost ima realnu moć da pokrene društvenu promjenu u Crnoj Gori?

ŠĆEPANOVIĆ: Najgore je biti ravnodušan i pustiti da stvari prolaze pored tebe. Ne vidim poentu. To je ekvivalentno tome da si mrtav. Pozorište je tu za dušu, za um, za sve lijepo u nama. Pozorište nudi pitanja. To je oduvijek bilo tako i biće, bar vjerujem.

Da li ima moć da pokrene društvene promjene u Crnoj Gori? Ne bih se bavila ovim da vjerujem u suprotno.

Dok ima slobodnih ljudi, biće i hrabrih predstava

POBJEDA: Mislite li da bi ovakva predstava, koja donosi snažan društveni i politički komentar, mogla zaživjeti u nekoj državnoj instituciji kulture ili je upravo nezavisna scena prostor gdje se ovakve teme mogu tretirati na pravi način?

ŠĆEPANOVIĆ: Sve se dešava gdje treba da se desi i to sa dobrim razlogom, sigurna sam. Nezavisna scena je, očigledno, nužnost. I navijam za to da se ona razvija. Brojne kolege rade na tome, uključujući i mene. Stvaramo sami, ulažemo, radimo u našim kućama i stanovima, gledamo se i najvažnije – podržavamo. Novčano ulaganje u kulturu od strane države je jedna strana priče, a druga mnogo jača jeste potreba za stvaranjem iste. Stoga, dok ima slobodnih ljudi, biće i hrabrih predstava i uloga.