Na Sv. Stefana

I vrapci na grani znaju da se o Republici Srpskoj u narodu priča kao o jedinom dijelu naše rasparčane zemlje koji nešto vrijedi. A vrijedi, jer jedino prekodrinski i hercegovački Srbi znaju da to što tvrdoglavo čuvaju ima smisla, te da se nisu borili uzalud. Čuvaju tvrdoglavo i Kosovci, ali s gorkim osjećajem da ih je Republika izdala. Čuvaju i crnogorski i primorski Srbi, kao sirak tužni bez nigđe nikoga.

Republika Srpska stvorena je prije kvarat vijeka, što je u Banjaluci 9. januara, na Sv. Stefana, obilježeno upečatjivo. Hrabro, legitimno, i nadasve složno.

Zanimljivo, Republika Srpska jedina je geografija u svjetskim okvirima koja vidi more, ali na nj ne izlazi. Prije tačno dvije godine dominantna januarska tema, dakako spinovana, bila je izlazak BiH na more. Ne tamo oko Neuma, gdje europska Hrvatska hoće da napravi kopneni bajpas, te Pelješkim mostom poveže svoje obalne teritorije i zagradi bosanske, nego da Bosnia Herzegovina izađe nesmetano u svijet – baš kod Herceg Novog.

Uvijek i u sve vjekove vjekova imanentna istini, Radio Slobodna Evropa ocijenila je tada nekorektnom odluku predsjednika Crne Gore da odloži potpisivanje ukaza o postavljanju ambasadora u Bosni i Hercegovini zarad gornjeg pitanja. Potom je priča o spornom kopnenom pojasu oko Sutorine pala u zaborav, i više se pominjala nije. Boka nije dodijeljena trećoj državi (BiH), nego je i dalje većinski u CG a tek djelićem u HR.

Mejnstrim mediji nisu opazili da su na Božić „pale“ nove kandidature za predsjednika Srbije, i objavljeni programi. Jedan se kandidat (univerzitetski profesor iz Novog Sada, Andrej Fajgelj) na youtube-u zakleo da neće potpisati ni jedan sporazum sa NATO, izuzev sporazum o bezuslovnom i potpunom povlačenju okupacionih snaga iz Srbije. Zakleo se da će vratiti u Skupštinu na ponovno odlučivanje svaki zakon kojim se Telekom, rudnici, zemlja i ostalo nacionalno blago prodaju strancima. Zakleo se da neće dozvoliti oduzimanja djece građanima bez razloga, ili stoga što su odbili da djeci ubrizgavaju sumnjive proizvode transnacionalnih farmaceutskih korporacija; da se građanima vade organi bez pristanka; da se građani šalju na robiju jer govore istinu, ili da bi otplatili dugove banksterima. Zakleo se da neće dozvoliti uvođenje GMO hrane u Srbiju. Da neće potpisati zakon o ukidanju gotovine. Da neće dozvoliti ranu seksualizaciju djece, tj. propagandu homoseksualizma od vrtića i osnovnih škola. Zakleo se da neće dozvoliti ukidanje braka kao zajednice muškarca i žene. I da će braniti narod od stranih pritisaka i domaćeg totalitarizma.

Zavjet mora da bude javan, jasno je gledaocu ove budžetski ništavne youtube kandidature, čija je politička potencija tek teoretska. Ali čovjek reče ono što u Republici Srpskoj vape da čuju, što vape da čuju na Kosovu, u Crnoj Gori, po obodu Srbije, finalmente i u Beogardu… jer je ontološki tačno što je kandidat za Predsjednika rekao: zavjet obavezuje do kraja života. Radi se o vječnom principu koji ne treba reformisati, nego ga se treba držati čak i po cijenu života. Datu riječ treba vratiti u srpsku politiku. Ako riječ više nikome ne znači, ni onome ko je daje ni onome kome se daje – tada sistem nema smisla. Tada ćemo dobiti epigone prethodnih kvislinga. A mi nismo takav narod, pokazala je proslava 25-godišnjice Republike Srpske na Sv. Stefana.

Predsjednik je Dodik rekao, parafraziram: Srpska treba da se izdvoji i napravi zajednicu sa Srbijom, i to zajedno sa četiri opštine Kosova. Uz to ide vraćanje dominantnog srpskog predznaka Crnoj Gori, što bi dalo dugoročno rješenje za stabilnost Balkana.

Hoćemo li ustati, ponajprije u sebi, ili će nas nestati, zavisi samo od nas.