Na našemu brodu

Do ovoga se trenutka u Crnoj Gori i na Primorju opasno zahuktala kampanja da se 27. septembra 2015. deboto izađe na opštenarodni protest zakazan u Podgorici i da se konačno s vlasti smakne višedecenijski Milo Đukanović, čovjek koga snishodljivi Crnogorci nazivaju gospodarom.

Verbalna instalacija: Naš brod (Foto: N. M.)

Iako logika kazuje da će Milo otpasti s visine prije ili kasnije, ginisovski nesposobna opozicija opet se nije udružila sasvim, nego je narod podijelila u skladu s potrebama vlasti koja je dobar dio opozicije ionako stvorila, u sadejstvu sa stranim faktorom.

Niti jedna zapadna ambasada ne odriče glavom kada joj se kaže istina po kojoj je bog prvo sebi bradu napravio. Te je tako i u Crnoj Gori.

Vrag zna da li je bolje biti pod fiktivno demokratskim Milom koji zarad finansijskih afera i korupcije kojom je prožet sistem ne može Republiku da uvede u EU, ili je bolje da EU kaže jebeš Mila, nego uđite vi lijepo po kratkom postupku, da se Rusi ne dosjete, kao Bugarska, Rumunija i pomalo Hrvatska, a što se nas tiče – i tu bi se obratili crnogorskoj demokratskoj opoziciji spremnoj da preuzme vlast – očekujemo da budete kooperativniji.

Kooperativniji? – mislim da su pitanje kolektivni čelnici već postavili zapadnoevropskim ambasadorima.

Milo je bio vrlo kooperativan. Od vas se, dječaci, očekuje da budete kooperativniji. Milo je pravio sranja njega radi, kao što je stvaranje nazovi crkve, lingvistički nepostojećeg jezika, Zakona o vjerskim zajednicama, kao što je rasrbljavanje svega svim sredstvima i metodama – a od vas kao kandidata za vlast se očekuje da te bedastoće ne činite, nego da za nijansu budete poslušniji, što će biti dovoljno za početak, jer zahtjevima za vašu poslušnost ionako neće biti kraja.

Gledajući tzv. čelnike CG opozicije i slušajući ih pažljivo, daleko sam  od utiska kako će interese države koju su priznali uprkos dokazima o pokradenosti Referenduma, braniti kao lavovi.

Nije to nikad ni bila družina lavljeg srca. Da jeste, ne bi se smatrala ginisovskom opozicijom.

Dojučerašnji lider dobrog dijela te neharizmatične družine, Lekić, ex ambasador, a sada lider sopstvene strančice, neće na proteste. Eto koliko su lideri stranakah koje sada pozivaju na proteste bili politički mudri, sposobni i dalekovidi, kada su takvog čovjeka poturili onomad da pred glasačima izigrava svecrnogorskog čelnika, i ćiriličnog i latiničnog. S istom dalekovidošću namjeravaju i da krmane državom poslije Mila. Ako to poslije dočekaju.

Pred zakazane proteste u Crnoj Gori ne mogu a da se ne sjetim „Dvije bačve“, šaljive klapske pjesme s ovakvim refrenom:

Na našemu brodu / svi pijemo vodu / vino se je popilo,
e pa tako nam i treba / jer da pili smo bevandu / ne bi vina falilo!

Ah, kakva satira, kakva satira, a ne klapska pjesma!

Momak, tri botilje crnogorskog vina „Pro korde“ ovamo! Dobro je za srce, a biće i za srču! Muzika: Pada vlada! Šta, pada glava?!

Sviraj!