Na današnji dan je počela izgradnja Novog Beograda, umro je Žak Prever, rođen je Džoni Štulić…
1 min read
Novi Beograd (Foto: wikipedia.org)
Na današnji dan, 11. aprila 1951. godine, počela je izgradnja Novog Beograda – naselja sa druge strane rijeke Save koje je, kao lokacija, predstavljao močvarni kraj, zarastao u šiblje i trske. Kamen temeljac je podignut tri godine ranije, a danas je Novi Beograd jedna od 17 beogradskih opština, ispunjena velikim stambenim komleksima, na kojoj živi prema popisu iz 2011. godine 214 506 stanovnika.

Prije tačno 43 godine, u 77. godini života, umro je veliki francuski pjesnik Žak Prever. Riječ je o jednom od najčitanijih svjetskih pjesnika prošlog vijeka, koji je proslavljen po sledećim zbirkama pjesama: “Riječi”, “Priče”, “Veliki proljećni bal”, “Čari Londona” i druge. Bio je nadrealista, omiljen u narodu, po mnogima – najznačajniji franuski pjesnik od Viktora Igoa. “Prever je nježni prijatelj zaljubljenih, sirotih, poniženih, pjesnik uličnih klupa i gradskih vrtova, melanholičnog i nasmijanog svijeta… On je pjesnik najširih narodnih masa…”, riječi su kritičara Pjera de Boadefra.
U Skoplju, 11. aprila 1953. godine, rođen je jedan od najpoznatijih predstavnika jugoslovenske rokenrol scene, pjevač i gitarista kultne muzičke grupe “Azra”, Branimir Džoni Štulić. Ostaće upamćen po specifičnoj boji glasa i svojevrsnoj mističnosti koju je odavao – kako na nastupima, tako i kroz brojne intervjue. Džoni je danas građanin Holandije. “Prodao sam milion ploča, platio sve svoje račune i ovde nemam baš ništa. Svuda sam gost. Da me ovakvog nije uzela jedna Holanđanka ne bih imao ni doma”, izjavio je Štulić u intervjuu za “Ćao”, aprila 1990.

Jedanaesti dan aprila ostaće upamćen i po rođenju jednog od najboljih svjetskih rukometaša Nikole Karabatića (1984); ubistvu vlasnika “Dnevnog Telegrafa” Slavka Ćuruvije (1999); smrti neprikosnovenog albanskog komunističkog lidera Envera Hodže (1985); samoubistvu bivšeg ministra unutrašnjih poslova Srbije Vlajka Stojiljkovića (2002); smrti čuvenog srpskog hemičara Aleksandra Leka (1982); ali i formalnom okončanju “Zalivskog rata” (1991) uz obećanje Iraka da će isplatiti ratnu štetu i uništiti oružje za masovno uništenje.
