Na čemu počiva crnogorski nacionalni identitet

Piše: Ilija Bajović, prof. istorije 

Svi narodi svijeta imaju sopstvenu istoriju, jezik, tradiciju, kulturno nasleđe koje je dio njihovog identiteta. Tako i Crna Gora ima svoje nasleđe, slavnu prošlost sa kojom se ponosimo. Ali Crna Gora je specifična po tome što joj se desilo potpuno krečenje i fabrikovanje sopstvene prošlosti sa jasnim ciljem, a to je nacionalna indoktrinacija mlađih naraštaja.

U najkraćim crtama možemo prokomentarisati na čemu počiva savremeni crnogorski nacionalni identitet. Savremeni crnogorski identitet u onim okvirima u kojima se danas može prepoznati je potpuno nepoznat prošlosti Crne Gore. Zašto? Iz prostog razloga što današnji montenegrinski ideolozi ne mogu pronaći niti jednu značajnu ličnost iz istorije Crne Gore koja se svojim djelovanjem podudara sa onom ideologijom koja je zastupljena kod današnjih nacionalnih Crnogoraca koji negiraju sve srpsko u Crnoj Gori. Uzećemo samo nekoliko ličnosti iz istorije Crne Gore na koje se danas pozivaju dukljanski ideolozi kao primjer:
-Knjaz Danilo Petrović. Pojedini istoričari ga nazivaju čovjekom koji se borio protiv ruskog uticaja u Crnoj Gori, što je netačno. Da nije bilo carske Rusije ne bi ni Danilo postao crnogorski knjaz što je nesporna činjenica. Knjaz Danilo se borio za oslobođenje srpskog naroda posebno u Hercegovini zbog čega i 1852-1853. godine Osmansko carstvo napada Crnu Goru, zbog čega je 1858. godine crnogorska vojska ostvarila veličanstvenu pobjedu na Grahovcu. Sa druge strane svi oni koji negiraju istorijat trobojke kao državne zastave u Crnoj Gori, treba da znaju da je upravo u vrijeme knjaza Danila trobojka bila državna zastava Crne Gore.
-Kralj Nikola. Ono što je jako zanimljivo kada govorimo o onim istoričarima iz Crne Gore koji negiraju sve srpsko u njoj je sama činjenica da kada govore o kralju Nikoli uzimaju samo period od 1918. godine kao krunski dokaz kojim bi mogli da potvrde svoje stavove što je neprihvatljivo. Jer ako se iko borio za srpsko oslobođenje i ujedinjenje to je bio kralj Nikola, ako je iko veličao slavu srpskog naroda to je kralj Nikola. Da je kojim slučajem 1918. kralj Nikola izabran za suverena nove velike države on bi objeručke prihvatio tu državu.
-Sekula Drljević kameleon i konvertit u pravom smislu te riječi. Neko ko je dobar dio svog života proveo kao nacionalni Srbin, čovjek koji je zagovarao stvaranje jedinstvene srpske države. Drljević na početku Prvog svjetskog rata govori kako mu je žao što međunarodno pravo ne podrazumijeva kada neko objavi rat Srbiji da to po automatizmu znači da je objavio i rat Crnoj Gori. Od nacionalnog Srbina, Drljević kasnije postaje Crnogorac da bi u Drugom svjetskom ratu postao blizak saradnig režima Anta Pavelića.
-Krsto Popović nikada nije negirao srpsko porijeklo kao ni srpski karakter Crne Gore. Za Crnu Goru je govorio da je „Ona zemlja đe se sačuvala iskra slobode Srbinove“. Veliki anti-komunista koga danas podjednako veličaju oni koji se pozivaju na komunističko nasleđe, a oni su mu došli glave.
-Milovan Đilas. Kada se pomene ime ovoga čovjeka prva pomisao je da je on utemeljivač savremenog crnogorskog nacionalnog identiteta. Đilas je 1. maja 1945. godine objavio u Borbi da su „Srbi i Crnogorci jednog srpskog porijekla“, ali da je stvaranje nacije išlo kako je rekao različitim putevima. Đilas je u tom tekstu pokušao da objasni kako se nacionalna svijest Crnogoraca razvijala posebno ali je isto tako 1991. godine rekao:“ Ja sam uvijek smatrao da su Crnogorci Srbi, ali da postoje razlike među njima koje ne treba gušiti, kao što ih ne treba ni izmišljati“.
Na kraju možemo zaključiti da je rezultat indoktrinacije mladih naraštaja koji se sprovodio godinama u Crnoj Gori nažalost uspio kod jednog dijela njenih građana, a kao rezultat njihove nacionalne politike možemo izdvojiti nemili događaj od prije par dana na Cetinju, kada je grupa učenika iz Cetinja uzvikivala ispred Cetinjske bogoslovije „Ua“ a taj povik je bio upućen svim našim precima koji su se borili za Crnu Goru.