Muslimani i Srbi, priča za priču
Pripremio: Miloš Stanojević
Muslimani u Crnoj Gori većinom nijesu blagonakloni prema Srbima. Među njima preovladavaju ideološke predrasude po kojima im Srbi većinom rade o glavi, pa se oni posljednjih decenija većinom svrstavaju u političke stranke koje podržavaju aktuelni režim, koji je duboko zagazio u antisrpsku histeriju.
Rijetki su muslimani koji vide da DPS nije rješenje problema za njihov odnos prema Srbima, nego da je ta stranka ključna prepreka za međusobno razumijevanje i slogu Srba i muslimana.
Nedavno sam pročitao jednu priču iz knjige „Beranske priče“ Mele Hadrović Murić, a ona bi mogla da bude povod za dublje razumijevanja Srba i muslimana i poziv za preispitivanje međusobnih veza, koje posljednjih godina nažalost većinom režira vladajuća stranka.
„U onom teškom vremenu od ’44. do ’48. radio sam u policiji, svega sam se tada nagledao i svašta sam doživio. Ne znam koliko dugo ću živjeti, a ovo što ću vam sada ispričati nemojte drugome prenijeti. Lakše će mi biti da vam ja ispričam, a stalo mi je i da tajna ostane, nadam se da će tako i biti.
Jednoga dana, pade i na mene red da učinim ono što nijesam ni htio niti mogao da učinim. Uhapšen je bio izvjesni mladi čovjek, po sjećanju Bogavac, četničko dijete. Pala je odluka da ga treba povesti na Talum, bez suđenja i presude, ubiti ga i zakopati, a da se to ne zna.
Odbijanje naređenja u to vrijeme značilo je isto što i naći se ispred streljačkog voda. Naravno, pred zoru, u gluho doba noći, iz sobe u kojoj je bio zatvoren, izveo sam meni nepoznatog mladića.
Talum nije bio tako daleko; koračamo sporo i bez riječi. Znalo se da se to tako radi, noć svjedoka nema, a mrtva usta ne govore. Nijesam znao da li je predosjećao šta je značilo njegovo odvođenje u to doba – mlad čovjek, možda ne zna. Ako je znao, da li je bio svjestan da je taj trenutak bio i moj bezizlaz? Ako ubijem, ubio sam i njega i sebe. Ako ne ubijem, možda sjutra mogu postati još jedna talumska žrtva. Ostavljajući sve to po strani i ne računajući na posljedice, još usput sam čvrsto riješio da mu neću i ne mogu oduzeti život.
Bezazlen, nemoćan i nedužan, uz to, on goloruk, a ja sa puškom, bez ikakvog otpora, stigosmo na mjesto gdje su moje prve riječi bile:
‘Čiji si, koga imaš od porodice?’
‘Jedinac sam. Imam tri sestre, udate su negdje kod Mojkovca’ – reče mladić.
‘Hajde, iskopaj jamu, požuri, nema čekanja’ – naredih mu.
Bez pogovora, mladić poče kopati jamu, isto onako kao da je na tom mjestu želio zasaditi voćku, vrijedno, pažljivo i da lijepo izgleda. Ne progovarajući ni jednu riječ, kada je završio, naredih mu:
‘De, poređaj to kamenje oko jame, a tu zemlju vrati gdje je bila.’
Zbunjen takvom naredbom, zatrpa jamu, a od vraćene zemlje napravi nešto nalik grobu, a možda prozrevši moju namjeru, to je činio i brzo i pedantno. Kad je sve bilo gotovo, skoro šapatom naredio sam mu: „Sad bježi da se naše oči nikada više ne vide. Ako se vratiš, ubio si i mene i sebe.“
U znak završenog zadatka, iz puške sam ispalio tri metka i vratio sam se tamo odakle smo ranije krenuli.
Ja, Faik Hadrović, pričam ovu priču, jer nije ostalo još mnogo dana, već idem u susret Stvoritelju. Jednoga dana, kada više ne budem ovdje, Bogavac će se sjetiti one teške noći bez svjedoka, kada sam, rizikujući i svoj život, odlučivao o životu ili smrti.“
… A kako drukče !!!
Mislim ,da je naslov pogrešan. Ne može da piše „muslimani i srbi“, jer biti musliman je vjera a srbin narod. molo je pisati „ Srbi između dvije vjere“ . Niti su stanovnici naših prostora muslimanske vjere bošnjaci ni muslimani, oni su većinom srbi islamske vjere. Malo je turaka ostalo da živi posle osmanlija, sve su ovo naša braća i rođaci. E sad što oće oni da se odnarode pa izmišljaju nacije to je do njih. Mi treba da im stalno ukazujemo na istoriju i istinu.
Da da lijepo ste mu vi Srbi Vrnuli I njemu I ljudima muslimanske vjere na Strocima, Srebrenicana I tako to.
sad su svi ljudi i pozdravljaju humanost coeka, a kad je bijo red na Srbe da pokazu to isto devedesetijh, oni su ih u Strpce iz vozova nasilu teglili.
Ljudi prastaju i to je ljucki, ali nezaboravlja se nechojestvo. Znamo jahace velikosbstva i sto ostavise iza sebe.
Meni je drago brate druge vjere da ti čitaš ovaj portal. Što se tiče ovog događaja znamo i ja i ti da postoje samo ljudi i ne ljudi. Ovo je primjer Čovjeka, a naša je nesreća što je članak u kontekstu vjerske podjele jednog naroda. Ako vodiš porijeklo od turaka to i mogu shvatit, al ako preko 6-7 koljena naiđeš na srpsko ime, ti si brate srbin, samo vjere islamske. Isti kao ja, samo ja sam pravoslavac kao ti taj đed.
Ne kažem da nije bilo zlotvora i zločina sa „ ove naše strane“ ali rođače budi realan pa nabroj i zločine te „vaše strane“.
Meni ne smetaš, no si mi i mio jer si mi brat, komšija, rođak… druge vjere (kao da je to važno, svaka vjere propagira dobrog Boga) , samo što si zatupio malo u vezi porijekla i imena.
… Ne avetaj, suplemeniče!
Nije ti nužda.
I vrni se na kathunsku jezik, izhvorni!
šta sereš. 300+ godina ste vladali sa turcima pod osmanlije gdje ste otimali zemlju srbima i tretirali ih kao sluge. Nemaš problem kad ti isti muslimani učestvuju u ubijanje srba (seča knezova, schutzkorps, SS waffen itd.). Niste nevini.
Musliman, čovek.
Faik Hardović je spasio čoveka i spasio svoju dušu.
Komunisti su svoje porive za ubijanjem najviše iskazali posle završetka II svetskog rata. Nije ovo usamljen slučaj da su svoje članove terali da uprljaju ruke i tako se u pravom smislu priključe tom komunističkom čoporu.
Kada je komunizam izdahnuo, ulogu pravljenja savremenog čopora ubica preuzela je Evropska Unija i Amerika. Počeli su nekom jagnjećom kožom „ljudska prava“ i tu regrutuju najgori ljudski ološ. Neki Muslimani, neki Srbi – Nataša Kandić, Čedomir Jovanović, Nenad Čanak,…….
Ako sam u nekim komentarima bio grub prema Muslimannima, nisam to bio ja, gruba je bila istina, a ona ne bi trebalo da vređa.
Bio sam neprijatan i prema nekim srpskim govnima, pa ništa. „Nataši Kandić je jedan rekao (i napisao) da je kurva, a ona je odgovorila smejući se „U, otkrio si Ameriku“.
Zato osećam potrebu da kažem da poštujem Jusufspahića, Dževada Galijaševića,……. i moje drugove prijatelje muslimane, kao ljude, čovečanski.
A budaletinu Sulju ne mogu da poštujem, njega sam prebacio u onu kategoriju koju su komunisti fabrikovali a dočekali u svoje ruke i obradili evrounijati. U grupu srbomrzitelja.
Prijatelju, srpska glava nikada nije bila niti ce biti drogirana, kad je lisavanje zivota u pitanju.
Srpska glava ce istinom obecati, ispuniti i spasiti se.
Pritom biti spremna da je pakao usisa.
Zivela Srbija i srpstvo nase milo. Bog ne voli da mu se Srbin pravda.
Nije to usamljen slučaj. I moj đed je dobio naređenje od Moše da strijelja nekog momka i odbio je naređenje. Moša je drečao, prijetio da će ubiti obojicu ali je na kraju saslušao razloge. Taj momak je takođe bio jedinac, iz kumovske porodice, njegov grijeh nije bio toliko veliki i mogao se prije pripisati neznanju nego lošoj namjeri. Na kraju su ga oslobodili ali je trebalo imati kohones i suprostaviti se Mošu.
… Dobro je da mu grijeh nije bio veliki! … Što ga majka, kukavica, rodila Srbina!
Da je sreće, đedu bi ti iskijalo Mošin društvo, nego …
Opet, bolji đede no unuk.
… Svaki je ko nam Srbima zlo ne misli, naš brat muhamedanske vjere!
A Hadrović, on je u Dženetu.
,,Muslimani i Srbi, priča za priču“ ili: Može li Srbin biti musliman?
Kako reče Sikter Efendija – To si što si.
Mnogi bi Bošnjaci danas voleli da budu Turci i mnogi bi pravoslavni Srbi voleli da njih uopšte i nema. Al` ima ih i nisu Turci. Da jesu govorili bi turski i ličili više na Šiptare nego na Srbe.
Vraćanje ,,veri pradedova“ je mač sa dve oštrice jer bi za nas pravoslavne to značilo da se vratimo Perunu, Svarogu i Svetovidu. Naravno, svi mi koji zborimo i onda kada nam se to ne sviđa, znamo da se čovek ne rađa ni kao musliman ni kao pravoslavac ili katolik, ali se zato rađa kao Srbin.
Mnogi istinski zbore, kada smo živeli zajedno mnogo puta smo od njih dobili nož u leđa. To jeste tako ali upravo zbog nacionalizacije vere od strane velikih sila koje nas tako lakše kontrolišu i uništavaju. Onaj deo islamizovanih Srba koji su se izjašnjavali kao Srbi i krvavili za Srbiju to sigurno nisu radili, kao što su Mustafa Golubić, Ibrahim Alajbegović, Muhamed Mehmedbašić.
To si što si a Srbin si ako ti je srpski maternji jezik. To je realnost. A ako realnost odbijaš, ti u startu imaš veliki problem, pre svega sa sobom. Na to se nadovezuje čitav niz problema.
Dakle, ne moramo mi više nikada da živimo zajedno, ali moramo da budemo svesni ko smo i odakle smo baš zato da bismo znali kuda idemo. A Srbin makar i druge vere, bi mnogo teže krenuo na Srbina.
Bog ti svaku sreću dao