IN4S

IN4S portal

Muke po Drugoj familiji

1 min read
Jedan od najboljih pokazatelja toksičnosti „crnogorskog“ javnog govora po sebi jeste nivo napadne mržnje koju sebi dozvoljavaju zatočnici „građanskog“ dijela crnogorske javnosti.

o. Darko Ristov Đogo

Piše: o. Darko Đogo

Jedan od najboljih pokazatelja toksičnosti „crnogorskog“ javnog govora po sebi jeste nivo napadne mržnje koju sebi dozvoljavaju zatočnici „građanskog“ dijela crnogorske javnosti. Oni koji sami sebe i jedni druge i sav život svoj doživljavaju kao neprekidno uznošenje u slobodu ljudske misli, izbora i identiteta. Jer samo se njima – liberalnim (koliko i savez Slavka Perovića čiju mentalnu baštinu nastavljaju) može desiti da napišu paškvile poput jutrošnjeg uratka jednog od drugofamilijaških kumova – famoznog Željka Ivanovića.

Najprije, da podsjetimo sve čitaoce pomenute sramotne „poćernice“ za, kako ga sam naziva „adiminstratorom Mićovićem“, najprije na činjenice – iako on, kao i mnogi izgleda vjeruje u doba „post-činjenica“, gdje su tumačenja pretežnija od činjenica: mitropolija koja danas nosi naziv „crnogorsko-primorska“ jeste nasljednik svetosavske zetske mitropolije, koja je, opet, starija od prvog pomena „Crne Gore“, iz vremena kada se Đilasovsko klatno još nije klatilo nad nemanjićkim srpskim zemljama. I tu nema razgovora, ne možemo se, u stilu omiljenom u novijoj dukljanskoj istoriografiji, „dogovarati“ da li je tako ili nije. Jednu kulturu visoke moderne kakva je srpska upravo od postmodernističkog raspada povjerenja u istinu koje vlada u današnjoj na dukljanizmu zasnovanoj „crnogorskoj“ kulturi dijeli povjerenje u činjenice a ne u njihova tumačenja, natezanja, koketiranja sa konstrukcijama i lažima. Zato se ne razumijemo ne samo ekstremni dukljanisti već svi u građansko ruho obučeni „građanisti“: o tome ko je i šta je naša Crkva nema pregovora.
Jer mi zaista vjerujemo u načelo odvojenosti Crkve i države. Ne tražimo od bilo koga više nego što je drugima dato. Štaviše, smatramo nekulturnim ali i antiustavnim da se bilo ko brine kako će se vjekovna Crkva zvati i šta će biti. Tražimo da nas ostavite na miru – kako pošteni sekularisti i čine – da vjerujemo i budemo ono što smo već vjekovima. U društvu u kome niko nema pravo nikoga da tjera ni na šta – samo je „sekularno sveštenstvo“ izgleda ovlašteno da propisuje i crkvenom sveštenstvu šta se ima misliti i biti. Otuda i apsurd: jauk političarima „građanske“ orijentacije da disciplinuju jednu Crkvu i jednog nepokornog episkopa ne bi li se i dalje na premisama „crnogorskog“ građanskog nacionalizma gradilo ono što je Đukanović gradio varirajući između pozicija Željka Ivanovića i Slavka Perovića. Zato je jedini bolni jauk „Vijesti“ onaj iskonski strah da će Srpska Pravoslavna Crkva svojim postojanjem razgraditi novu laž – onu o dobroželateljnosti CG „građanista“ u poređenju sa „patriJoto-komitama“. I u tome je sav grijeh i jednog naroda i jednog Episkopa: što inercijom trodecenijskog parathejda u kome žive ne vjeruju da je „dobri policajac“ bolji od „lošeg policajca“.

O trač partiji u kojoj glavnu ulogu igra opet – ne moramo pogađati ko! – Vučić, pa se u snovima pričinjava i „rahmetli Milošević“ ne vrijedi trošiti riječi. Iako svako od nas Srba ima i te kako šta da zamjeri i pokojnom Miloševiću i živom Vučiću, svakome postaje jasno da u noćnim morama Druge porodice oni nisu ličnosti već personifikacije čak i minimalnog srpstva koje se ne da u lance vezati, makar u lance kvazi-građanskog narativa. Oni više nisu ličnosti od krvi i mesa, već simboličke pozicije koje se napadaju ne bi li se njihove lične slabosti prikazale kao dovoljan razlog da Srbi odustanu od srpske pozicije. Efekat će, međutim, biti različit: upravo ovo uništenje distance između Vučića i „Vučića“ kao drugog imena za Srbiju na kraju čini da Vučić kao političar u kontekstu njegove demonizacije postane imperativno prihvatljiv i važan, uprkos njegovim ličnim pa i političkim slabostima. Sve ostalo iz Ivanovićeve paškvile u domenu je frizeraja.

Možda ubjedljivo najneukusnija premisa ovog „uratka“ jeste pretpostavka da Vladika Joanikije „želi“ da bude Mitropolit. Ja lično to želim, svim srcem (i to ne zato što je nemoguće da neko izvan Crne Gore može biti mitropolit u Crnoj Gori, kada je već Đedo bio episkop u Banatu nego zato što je u pitanju naš najbolji episkop potreban za katedru sa najviše demonskih napada).

Ali svako ko zna Vladiku Joanikija zna da se on sa „željama“ oprostio kada je dao monaške zavjete. Da on samo želi da se Bogu moli, da služi Bogu i rodu, i to tako da je istinski Bog onaj koga svjedoči Joanikije a njegov rod – svako onaj ko želi u istu Crkvu sa Joanikijem. Inače, znam vladiku Joanikija: njegovo jedino mjesto u kome bi mu bilo teško da nije jeste manastir. Bilo u Beranama, bilo na Cetinju ili u Ostrogu.

Što se tiče političkih poruka Bečiću i Abazoviću – one su njima date, pa neka se zamisle. Što se tiče onih upućenih SPC od strane Druge familije, da znate, lijepo: ne zatežite uže previše. Ne zalećite se, ni medijski, ni kako drugačije. Da ne bi litija, ni vi ne biste bili gdje ste. Svetosavske su crkve vidjele mnogo istorije, ne jednu porodicu dopratile i ispratile. Pa budite sebe mirni. Bogu Božije, caru carevo – da vas vidim, junaci, kako ćete sa carem.

 

Podjelite tekst putem:

26 thoughts on “Muke po Drugoj familiji

  1. Svu tu elitu u pokušaju, ima ko evidentira. Zbog zdravlja budućnosti koja je uvek izvesna.
    Zna se ko je škart roba, cena koštanja i kakav je profil kupaca.
    LjUDI i prava GOSPODA znaju oduvek, da
    Sve iz kuće ide.
    I u kuće im se vraća.

    24
    1
  2. Oce Darko hvala od srca! Mnogo smo se od izbora pomutili i vec duze vrijeme mislim da treba neko ovo sve da nam potanko rascivija. Kako mi izgleda, na kraju ce se odmotati samo. Vrijeme ce pokazati sta se dogodilo. Biti Srbin (i javno se izjasnjavati tako) oduvijek je znacilo izmedju ostalog imati konjske zivce, ali ovo je prevrsilo svaku mjeru vise. Ne mogu da nas se otarase pa pokusavaju na finjaka da obmanu narod. Samo naivan i onaj koji stvarno nista ne zna moze da im vjeruje (ovim gradjanskim, za komite pomenuh vec da,su beznadezni slucajevi).

    61
    2
  3. „Srbi su jedna duhovna saborna zajednica i naš identitet je svetosavski, nismo mi Srbi po rođenju.“

    39
    4
    1. Jesmo i po rođenju, jer Zavet (duhovna vertikala) je nadgradnja. Ili što Isus reče, ne živi čovek SAMO o hlebu, što znači da živi I O HLEBU.
      Dakle, Srbi su i narod (krvna zajednica), ali i jedna od dve Zavetne nacije u svetu.
      Trik je naših neprijatelja da nismo narod, jer se na taj način legalizuju svoje otpadništvo.

      31
      1
  4. DECENIJAMA SMO BILI IZLOŽENI IGRI IZMEĐU DVIJE VATRE (BJELAŠI-ZELENAŠI, PARTIZANI-ČETNICI, SRBI-CRNOGORCI….I KO ZNA KAKVE SVE GADOSTI ) I TO JE BIO SISTEM VLADANJA INTERESNE GRUPE KOJA JE SAMO NASTAVILA RANIJE METODE OD UDBE DO KRALJA NIKOLE — HUŠKANJA JEDNIH NA DRUGE , A SEBE PREDSTAVLJAJUĆI ZA ZLATNU SREDINU.MEĐUTIM SAD SE POJAVIO JEDAN SLOJ ( ALI NE SOJ )NAZOVI INTELEKTUALACA KOJI SE NAZIVAJU — GRAĐANSKA OPCIJA ( ZNAČI DA POSTOJI I SELJAČKA OPCIJA) I KOJA SEBI DAJE ZA PRAVO DA TRASIRA PUT I DRŽAVI A SADA I CRKVI.MEĐUTIM ONAJ KO VIDI NOVINARA IVANOVIĆA ( NJEGOVU PRIČU I DRŽANJE )ZNA DA OD GRADA ON MOŽE IMATI SAMO TO DA JE MOŽDA ROĐEN NA TERITORIJI NEKOG GRADA I NIŠTA VIŠE. OD GRAĐANSKOG NEMA AMA BAŠ NIŠTA. ALI IMA NEŠTO ŠTO MU NIKO NE MOŽE UZETI A ŠTO ON NE MOŽE IZGUBITI…A TO JE PROSTAKLUK ,NABIJEĐENOST I PRIMITIVIZAM KOJI SE NOSI OD ROĐENJA.

    42
    1
  5. Željko Ivanović, Meho Omerović i Senad Hadžifejzović, generacija sa Fakulteta političkih nauka u Beogradu, a ono što ih još više spaja, jeste ljuta mržnja prema Srbima.
    Oni koji su sa njima studirali, svedoče da su prva dvojica, dakle Meho i Željko, besomučno krali po beograskim samoposlugama tokom studija, što je Meho nastavio i kao poslanik, a za Žeksa nemamo dokaza da to i danas radi. Međutim radi nešto daleko gore i nemoralnije u smeću od kolumni koje s vremena na vreme izbljuje po Vijestima.

    57
  6. Jedini ko je ispravno defibisai „gradjansi“ je Djelosaj i jedini njegova definicija je istinita.“gradjanski“ = crnogorski

    48
    1
  7. Upravo tako, Ivanoviću i peroviću ne zalijećite se…jer polako postajete isti kao rtcg javni vc-e!
    Ostavite se srba i naše crkve, sektaši raspali…soroševci buđavi!

    93
    1
  8. Mudra, i Hriscanska poruka, ali zalud, onima kojima je upucena, Hriscanstvo, moral, obraz, i ljudskotina, nista ne znace.Zeljko Ivanovic je stvor koji je imun na sve ljudsko.

    87
    1
  9. Kod nas biti gradjanski orjentisan, ma sta taj apsurdni, ludjački izraz značio je jednako biti antisrbin. To je sinteza milogorsko sorosevskog gradjanizma, nekakva kvaziobjektivnost u ocjenama, egalitarizam, ali uvijek po srpskoj grbači, gnušanje nad religijom ( Boze moj, oni su svi „agnostici“), iako ne bas klasični satanizam valjda zbog poslednjih ostataka stida u sebi i pred ljudima, nazivanje naroda ruljom jer maše srpskom zastavom i slicne skorojevicke stvari poznate svima koji su imali priliku slušati dotičnog i njegovu flotu srbomrzaca, spodoba bez.boje, mirisa i ukusa, uhljebljenih u raznim nvo, proevropskim, atlantskim i ostalim institutima za mlacenje prazne slame. Nevolja nastaje kad neko kao ovaj slogirani guster pomisli da ima kapacitet za ucjenjivanje, cega naravno nema, jer narod, mi krezubi, siromasni, prljavi,ružni i zli litijasi se nismo plašili ni pendreka veselina veljovića i njegovih hordi, pa sigurno nećemo ni ove pometine kog Ceda Antic tako realno nazva milogorski Rupa Mrdok. Mi smo gusteru spremni za jos.jedan krug ako zatreba, a vi mislim da nemate kapaciteta jer potice iz istog izvora kao i milov.

    79
    2
  10. Sjajan osvrt. O drugoj familiji je puno rečeno, ali nikad dovoljno. Oni vedre i oblače na medijskom nebu Crne Gore, truju ovaj davno već zatrovani prostor svojim građanističkim ispljuvcimi i izlučevinama. A šta reći za notornog, nepismenog i neobrazovanog Željka Ivanovića čija medijska snaga i uticaj su obrnuto proporcijonalni njegovom talentu i karakteru. Tipicni soroševski izdanak i poluproizvod, jer proizvod sigurno nije, za to bi ipak morao biti kako tako dovršen. A pomenut je totalno nedovršen u svakom pogledu. Jos da se naglasi potreba izbjegavanja ovog glasila i njegovih novinara od strane pojedinih sveštenih lica,kako dotični ne bi nosili epitet popova druge familije.
    Sad mi nemojte objaviti komentar, ne bi vam bilo prvina.

    66
    2
  11. A naše pope „vijestaši“ iz Cetinjske Metropol(ij)e još se ne nakaniše da reaguju na napad na vladiku Joanikija od sabajle!?!

    56
    3
  12. Tekst Ako smo braća i ovaj, pokazuje koliko duboko poznajete i osjećate svoj narod. Bolje nego neki koji ovdje žive… ali ih muke srpskog naroda ne dotiču! Samo pišite, da znamo da je stalo našoj braći!

    70
    1
  13. Muke i fiskovi drugofamilijasa. Samo nek nam ne bude sto nam misle Zeljko Ivanovic i Misko Perovic

    81
    2

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *