Montengro kao naložnica NATO-a ili, to je – Nemoguća misija!

Navodno pristupanje Crne Gore NATO alijansi, te glasanje po tom pitanju na sjednici Skupštine Crne Gore, zakazanoj na Cetinju 28. aprila 2017. godine, nameće samo jedno malo pitanje – da li su politički subjekti na vlasti i oni u opoziciji ikada pročitali Ustav Crne Gore?!

Zbilja, da li uopšte šef crnogorskog režima, premijer i ministri u Vladi, predsjednik Skupštine Crne Gore i vodeći opozicioni političari u Crnoj Gori znaju da postoji Ustav Crne Gore i njegov član 91?

Neophodna dvotrećinska većina poslanika za NATO

U poslednjoj rečenici člana 91. Ustava Crne Gore piše sledeće: “U prvom glasanju dvotrećinskom većinom i u drugom glasanju većinom svih poslanika najranije nakon tri mjeseca, Skupština odlučuje o zakonima kojima se uređuje način ostvarivanja stečenih manjinskih prava i upotreba jedinica Vojske u međunarodnim snagama”.

Dakle, da bi Crna Gora upotrebila jedinica Vojske u međunarodnim snagama, ili postala dio međunarodnih snaga- kao što je NATO, potrebne su dvije sjednice Skupštine i to u razmaku od minimum tri mjeseca!

Na prvoj sjednici, recimo na Cetinju 28. aprila 2017. godine, potrebno je da vlast obezbijedi 2/3 svih poslanika koji će za glasati za NATO. Naravno, to je nemoguća misija.

Postoji samo jedan sporni momenat. Naime, u članu 91. Ustava piše da je potrebno obezbijediti “u prvom glasanju dvotrećinsku većinu i u drugom glasanju većinu svih poslanika!”

Ako se pod pojmom “svih poslanika” podrazumijeva ukupan broj od 81. poslanika, tada bojkot zasijedanja Skupštine, 28. aprila na Cetinju, od strane opozicionih partija znači da – ma šta tamošnji poslanici glasali – oni ne mogu izglasati da je Crna Gora član NATO pakta.

Naravno, mogu glasati za NATO, pa u neznavenju, potom – vrištati od sreće, dobijati poljupce od vođe, okrenuti vola na ražnju i zagmjeti vatrometom, ali to neće promijeniti fakt da je rezultat tog glasanja ništavan jer je – protiv Ustava.

Dakako, taj Zakon o pristupanju NATO alijanski potom može potpisati predsjednik Crne Gore Filip Vujanović, i to je opet protivustavno. Vlada Crne Gore, na osnovu Vujanovićeg potpisa može, da potvrdi Sjevernoatlantski ugovor – ali protivustavno.

Ustavni sud može odbiti žalbu da je protivustavno, ali će to tada biti Antiustavni sud.

Naravno, kao varijanta ostaje mogućnost da će vlast tretirati “dvotrećinsku većinu svih poslanika”, kao “dvotrećinsku većinu prisutnih poslanika”, što je nelogično ali moguće. Ukoliko postoji takva opasnost, opozicija treba da prekine bojkot te uđe taj jedan dan u Skupštinu Crne Gore, objasni režimu i narodu zašto su došli, te da sa 28. glasova protiv NATO alijanse obore nasilje koje se sprovodi nad građanima Crne Gore po tom pitanju.

Već postoji Zakon koji nema dodirnih tačaka sa NATO

U Crnoj Gori već postoji zakon koji nosi ovakvo ime: “Zakon o upotrebi jedinica Vojske Crne Gore u međunarodnim snagama i učešću pripadnika civilne zaštite, policije i zaposlenih u organima državne uprave i drugim aktivnostima u inostranstvu” – kojeg je u Podgorici, nakon izglasavanja, potpisao predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić 8. oktobra 2008. godine.

Taj zakon je u Podgorici, na osnovu člana 95. tačke 3. Ustava Crne Gore, svojim Ukazom ozakonio predsjednik Crne Gore Filip Vujanović 10. oktobra 2008. godine.

U članu 4. toga Zakona piše: “O upotrebi jedinica Vojske u međunarodnim snagama odlučuje Skupština Crne Gore (u daljem tekstu: Skupština), na predlog Savjeta za odbranu i bezbjednost (u daljem tekstu: Savjet)”.

Dakle, o upotrebi jedinica Vojske u međunarodnim snagama svaki put odlučuje Skupština Crne Gore, a ona ne može drugačije odlučivati nego prema članu 91. Ustava, a to znači dvotrećinskom većinom svih poslanika. Potom, kroz minimum tri mjeseca, mora još jednom to izglasati – prostom većinom svih poslanika.

Ako to važi za svaku misiju Vojske, tada važi i za pristupanje države alijansi.

Kako taj Zakon nije bio dovoljan i podoban da se ostvari želja crnogorske vlasti o ulasku u Sjevernoatlantsku alijansu, to je i zakazana sjednica na Cetinju gdje treba da se – prekrši Ustav.

“Živo neznanje” ili “Živa laž”, “Mrtva istina” ili “Živa neistina”?

Prije neki dan je lider Demokratske partije socijalista Milo Đukanović, gostujući u emisiji „Živa istina“ koju vodi crnogorski novinar Darko Šuković, ocijenio “da je odluka koja će biti donijeta na Cetinju 28. aprila, o potvrđivanju Sjevernoatlantskog ugovora, od najvećeg istorijskog značaja kako za sadašnjost, tako i za budućnost Crne Gore.”

Dodatno je rekao da će ta odluka biti u skladu sa Ustavom i zakonima Crne Gore, te da je neće moći osporiti niko, kako sada, tako ni u budućnosti.

Zašto je „potpuno ispravna“ odluka da se o članstvu odluči u Skupštini, Đukanović je objasnio ovako: „Prvo, jer je to u skladu sa Ustavom, drugo, jer je to uobičajena praksa. Od 28 zemalja članica 25 je to uradilo u parlamentima. Iako u Parlamentu prilikom glasanja neće biti svi poslanici, odluka o članstvu u NATO biće jaka i ne može je osporiti neka druga većina u budućnosti.”

Elem, ova izjava pokazuje da Đukanović ne poznaje Ustav Crne Gore! Da li je tih 25 zemalja članica NATO-a glasalo za ulazak u NATO u svojim Parlamentima- protiv normi svog Ustava – Đukanović nije naveo?! Sigurno nije niti jedna! To je nemoguće u pravnim državama!

Naravno, u članu 15. Ustava Crne Gore piše da “Crna Gora može stupati u međunarodne organizacije”. U članu 82. tački 8. Ustava Crne Gore stoji da Skupština “ odlučuje o upotrebi jedinica Vojske Crne Gore u međunarodnim snagama”, a u tački 17. da “potvrđuje međunarodne ugovore”. Međutim, u članu 91. Ustava Crne Gore se to odlučivanje i glasanje reguliše, da ponovim, ovako:

“U prvom glasanju dvotrećinskom većinom i u drugom glasanju većinom svih poslanika najranije nakon tri mjeseca, Skupština odlučuje o zakonima kojima se uređuje… upotreba jedinica Vojske u međunarodnim snagama”.

Dakle, za potvrđivanje Sjevernoatlantskog ugovora potrebna su dva glasanja u Skupštini Crne Gore u razmaku od minimum tri mjeseca, a na prvom glasanju je potrebno da od 81. poslanika 2/3 glasa za taj ugovor. Ima li Đukanović ta 54. poslanika da izglasaju pristupanje alijansi ili nema? Nema, čak ni uz pomoć SDP-a!

Dvije dvotrećinske većina i za promjenu člana 91.

Dakako, član 91. Ustava Crne Gore se može promijeniti, ali to Ustav reguliše u dijelu “Akt o promjeni Ustava”, i to članom 156. Tu su već potrebne dvije dvotrećinske većine svih poslanika u Skupštini.

Po toj proceduri, prvo se usvaja “Nacrt akta o promjeni Ustava“ – gdje za njega treba da glasa „dvije trećine svih poslanika”. Poslije toga ide “javna rasprava koja ne može trajati kraće od mjesec dana”. A zatim, “po završetku javne rasprave nadležno radno tijelo Skupštine utvrđuje predlog akta o promjeni Ustava“, a potom – „Akt o promjeni Ustava usvojen je u Skupštini ako za njega glasa dvije trećine svih poslanika.”

Kao i u slučaju eventualnog pristupanja NATO alijansi, i u ovom slučaju su potrebni glasovi “dvije trećine svih poslanika”, odnosno 54. poslanika, ali dva puta.

Dakle, opoziciji je potrebno obijezbijediti da 28. aprila na Cetinju 28. poslanika Skupštine Crne Gore bude protiv NATO pakta, i Alijansa tada može mirno da krene iz Crne Gore “na sretne pute”.

Druga varijanta aktuelne crnogorske vlasti je da raspiše referendum o ulasku u NATO, pa da sve ide kako treba. Ako uspiju na refredumu da objezbijede većinu za NATO, opet moraju obezbijediti podršku dvije trećine svih poslanika u Skupštini Crne Gore.

Ako referendum ne bude regularan, vlast neće moći ništa uraditi jer 28. opozicionih poslanika uvijek može glasati protiv NATO ma kakav ishod referenduma bio.

Režim se igra sa narodom Crne Gore i NATO funkcionerima?

Nema sumnje da će zasijedanje Skupšine Crne Gore na Cetinju 28. aprila 2017. godine donijeti kršenje Ustava, a da će vlast to kršenje najvažnijeg državnog akta drugačije prikazivati.

Upravo zato, opozicione partije moraju korektno obavijestiti NATO alijansu o protivustavnom ponašanju aktuelne vlasti u Crnoj Gori, i nezakonitim odlukama koje se sprema da donese.

Jer, protivustavno priključenje Crne Gore NATO alijansi znači da se ono može poništiti ili Ustavnim sudom, što bi bilo lijepo, ili odlukom Vlade svake naredne vlasti, ili nekog drugog, sledećeg Ustavnog suda u Crnoj Gori.

Interesatno je da svoje pristupanje NATO paktu odmah može osporiti i sadašnje vlast u Crnoj Gori, pozivajući se na „slučajnu grešku“ ili „previd“ u kršenju Ustava. Ta realna varijanta pokazuje da se današnji režim igra sa svima, pa i sa NATO paktom, što je smjehotresno.

Naravno, poslije svega – svoju riječ mora reći i opozicija! Ili, možda- nema šta reći?!