Montenegro grgoljenje

zastava Montenegra
Piลกe: Maksim Draลกkoviฤ
Kadno Beฤo, ponos Gore Crne,
gol postiลพe i mreลพu zatrese,
Boลพe dragi, na svemu ti hvala,
da je kome stati pa sluลกati:
Zagrgolji Milutin Grgure,
zagrgolji iz grla grฤavca,
kao mutna voda ลกto grgolji
niz cijevi, potok pjenuลกavi;
ne bi tako ni ล ofro zakreลกto
kreลกtavijem grlom prdoguznim (pakosnijem)
kad zakreลกti s mikrofon planine;
ne bi tako Jure ni Bobane,
s poglavniฤkog brda ustaลกkoga,
poglavniku zaklicali svome
da ฤe Drinu vodu pregaziti
i Srbiju ognjem zapaliti.
Kliฤe Grgur, jes mu od meraka,
a pominje Beฤa kapetana:
Evo zore i bijela danaโฆ
Ova epska (deseteraฤka) poลกalica, zapravo je, i naลพalost, ozbiljna satiriฤna ลพaoka, koja slikovito i ubojito ลพigoลกe i opominje naลกu samoubilaฤku i zlehudu crnogorsku zbilju.
Duลพno poลกtovanje Fatosu Beฤiraju i njegovom pobjedonosnom golu, koji je obradovao svakog vatrenog navijaฤa โhrabrih sokolaโ, kao ลกto svaka pobjeda, izvojevana u viteลกkom i sportskom duhu, raduje svakog istinskog rodoljuba. Ali kad vam tu pobjedu, neki ozlostraลกฤeni i bestidni zanesenjak, pretvori u najmraฤniji poraz ljudskog dostojanstva, i to ni manje ni viลกe nego povampirenim, bezumnim i razularenim ustaลกtvom โ onda u svakom slobodoumnom i slovesnom biฤu utrne svaki treptaj navijaฤkog ponosa. E, onda je to, niลกta drugo nego faลกizam.
A ลกta mislite, kako bi ovovremenim komitama (ฤitaj: ustaลกama), nakon ลกto je plamena buktinja slobode konaฤno provedrila viลกedecenijski mrak nad Crnom Gorom, kao utuk na onaj ustaลกki pokliฤ, zazvuฤalo da je neko u slobodarskom zanosu uskliknuo โ evo zore kako blista, slobodni smo od faลกista? Odgovor je jasniji od ovog slobodnog neba nad nama. Kako god bi to zazvuฤalo u njihovim, srbomrลพnjom zatrovanim i opoganjenim ustaลกkim i (komitskim) prsima, to bi u punom znaฤenju dalo mjeru i potvrdilo da je to i jeziฤki i logiฤki faลกizam โ najgrublji oblik pretjeranog nacionalizma, tirjanske i despotske moฤi, nasilnog suzbijanja opozicionog miลกljenja i djelovanja i diktatorsko disciplinovanje i potฤinjavanje druลกtva u potpunosti.
Evo da razmiลกljamo, kao ลกto jedino i postupamo, sasvim hriลกฤanski โ nemoguฤe je zaboraviti, ali se moลพe i treba oprostiti. Moลพda se gorepomenutom reลพimskom poklisaru i otelo u svom razuzdanom zanosu. I neka to bude samo sluฤajna pojedinost i podudarnost, koja izdvojeno i ne bi davala nikakvog povoda. Ali, koliko se samo zluradih lupetala nakotilo u ovom bezboลพniฤkom, diktatorskom i otpadniฤkom, nadajmo se nepovratno proลกlom, i mnogo duลพe nego tridesetogodiลกnjem zlodobu. Lupetala i podeลกenih i ostraลกฤenih vodnomozgiฤa i zlonamjernika, koji bi da prekrajaju vjekove i sveukupnu proลกlost naลกega naroda. I koji to ฤine iz svojih brloga, sve odavde do Srpske Atine, odakle, po onoj โ izdaleka se i zec psu ruga, ลกtekฤu (da ne upotrebim onaj odgovarajuฤi glagol) svojim zluradim poganim jezicima.
Kaลพu tako da posrbljavanje Crnogoraca ne traje od juฤe, veฤ pune tri decenije. I joลก kaลพu da je mitropolot Amfilohije imao glavnu ulogu u tom projektu. A onda se joลก u svom strahu i sljepilu pitaju โ ลกta bi tek bilo da u tih trideset godina Crnom Gorom nijesu vladali Milovi Dukljani? Niลกta, samo bi sve bilo po mjeri prave strane istorije i pravdi Boga. A evo kako! Ajde da se, mimo ovih posljednjih trideset godina, vratimo makar joลก stotinu godina unazad. Ne moramo zavirivati u dublju proลกlost, mada bi i ona sve ovo joลก vjerodostojnije posvjedoฤila. Ko je od tog vremena pa do danas, i to najgrubljom i najneprirodnijom silom,nacionalno pocrnogorฤavao i dukljanizovao Srbe, koji su bili preovlaฤujuฤi na ovim prostorima? Da li je to bilo prirodno, ili je prirodno da se svi vrate svojim korjenima od kojih ih je neko nasilno udaljio? Da u takvoj Crnoj Gori za sve bude mjesta i da svi skladno i zajedno ลพive โ bez podjela i sukoba. Da bude mio, koje god ko vjere bio.
Daฤe Bog da tako i bude. Uprkos tome ลกto pojedini zlurado pjevaju โ poฤi ฤu u ลกumeโฆ!