Montenegrinske muke: Gavro Vuković na diplomatskom remontu

Gavro Vuković
Piše: Nikola Vasojević
Uvijek kada se otvori diplomatska ljetnja škola „Gavro Vuković“ u Beranama nešto mi se probudi kisjelina u stomaku. A još kada je otvara sadašnji ministar kulture, Aleksandar Bogdanović, onda ti presjedne i ručak i ostatak dana. Gdje se nađe baš on da otvara tamo neke škole i to pod imenom znamenitog vasojevićkog vojvode, uglednog pravnika i nekadašnjeg ministra vanjskih poslova knjaza i kralja Nikole. Kao da je vojvoda Vuković sanjao njihove snove, a posebno o mjestu Crne Gore na Balkanu i njihovom sadašnjem antisrpskom diplomatskom i ostalom kursu. Bogami vojvoda Vuković sa time veze nije imao, a da danas nekim čudom bane u resor Srđe Darmanovića ne znam bili se i minutu zadržavao, jer tamo od njegovog diplomatskog cilja nije ostao ni kamen na kamenu.
Nijesam istoričar, ali i ne moram biti da znam da je vojvoda Gavro Vuković čitav svoj život, a posebno diplomatski vijek, proveo na ujedinjenju dvije stare srpske države. Njegove memoare sam poodavno čitao, ali se i danas sjećam njegovih stavova o tome i opisivanja teškoća na tom putu. Ali, hajde da ne idemo baš do njegovih obimnih memoara, ali nije teško se sjetiti nekih njegovih izjava o tome. Jedna se tiče ženidbi kćerki kralja Nikole, a saopštavajući svoje mišljenje o tome, vojvoda Gavro na jednom mjestu kaže: “ Naša dinastija, jedina je u Srpstvu koja ima tradicionalne vrline, od njenog nastanka. Ona se nije nikad, ni u svom unutrašnjem moralu niti prema cjelini srpskog naroda, ni u čemu ogriješila„.
Ova rečenica, a posebno pojmovi poput srpstva i Srba, danas su na udaru državnog tužilaštva i sudskog i ostalih savjeta za zaštitu današnje Crne Gore. Vjerujem da je samo ona dovoljna da se SAJ digne na noge i krene u obračun sa tim mrskim Srbima, koji im ne daju mira i ne dozvoljavaju da se u dubokoj hladovini u kampu na Zlatici pripremaju za gušenje srpskih uličnih ili ostalih pobuna. Nema šta, bio bi vojvoda Vuković danas na meti ANB i ostalih obavještajnih domaćih centara, a kada bi se naveli i ostali njegovi stavovi o Srbima i srpstvu ko zna da ne bi završio i u Spužu.
I kada se sve to zna osmjelio se Bogdanović da otvara ljetnju diplomatsku školu sa imenom Gavra Vukovića. Tragično i smiješno u isti mah, ali pokazuje u kakvom se istorijskom i duhovnom raskoraku nalaze današnji zvanični DPS Crnogorci u odnosu na pretke, a posebno vojvode Gavra Vukovića.
Ali, čini mi se ponekad da je sve ovo džaba pričati. Vjerovatno sve to znaju i Bogdanović i njegovo DPS društvo, ali vole da se u ovakvim slučajevima prave Englezi. Jeste, sve je tako, ali i nije tako, i tako nam se hoće i završena priča. Ipak, sve te iskrivljene i naopake stvarnosti koje stvara DPS, poput ove sa vojvodom Gavrom Vukovićem, moraju imati kraj i valja se nadati da je on blizu.
Cetinje ima svoje heroje..jova kapicica …..zaboravih ostale koji nisu bili Srbi..izvinite ????
Veći diplomata od Gavra Vukovića, počasnog vojvode Vasojevića, bio je poslanik Knjaževine Crne Gore u Carigradu, Mitar Bakić, sin čuvenog junaka Zarije Bakića. Više je učinio za svoju zemlju nego bilo ko u to vrijeme. Trebalo bi da se po Mitru Bakiću nazove ne samo diplomatska ljetnja škola u Beranama, već i neka ulica u njegovoj rodnoj Andrijevici, ili u Beranama, a bogami i u samom Cetinju i Podgorici, a i šire.
U Podgorici ima ulica Mitra Bakića.
Danas sam iz vašeg posta prvi put saznao o kome se radi.
Do sada sam mislio da je jedan od Brozovih „heroja“!