Montenegrinske muke: Gavro Vuković na diplomatskom remontu

Piše: Nikola Vasojević

Uvijek kada se otvori diplomatska ljetnja škola „Gavro Vuković“ u Beranama nešto mi se probudi kisjelina u stomaku. A još kada je otvara sadašnji ministar kulture, Aleksandar Bogdanović, onda ti presjedne i ručak i ostatak dana. Gdje se nađe baš on da otvara tamo neke škole i to pod imenom znamenitog vasojevićkog vojvode, uglednog pravnika i nekadašnjeg ministra vanjskih poslova knjaza i kralja Nikole. Kao da je vojvoda Vuković sanjao njihove snove, a posebno o mjestu Crne Gore na Balkanu i njihovom sadašnjem antisrpskom diplomatskom i ostalom kursu. Bogami vojvoda Vuković sa time veze nije imao, a da danas nekim čudom bane u resor Srđe Darmanovića ne znam bili se i minutu zadržavao, jer tamo od njegovog diplomatskog cilja nije ostao ni kamen na kamenu.

Nijesam istoričar, ali i ne moram biti da znam da je vojvoda Gavro Vuković čitav svoj život, a posebno diplomatski vijek, proveo na ujedinjenju dvije stare srpske države. Njegove memoare sam poodavno čitao, ali se i danas sjećam njegovih stavova o tome i opisivanja teškoća na tom putu. Ali, hajde da ne idemo baš do njegovih obimnih memoara, ali nije teško se sjetiti nekih njegovih izjava o tome. Jedna se tiče ženidbi kćerki kralja Nikole, a saopštavajući svoje mišljenje o tome, vojvoda Gavro na jednom mjestu kaže: “ Naša dinastija, jedina je u Srpstvu koja ima tradicionalne vrline, od njenog nastanka. Ona se nije nikad, ni u svom unutrašnjem moralu niti prema cjelini srpskog naroda, ni u čemu ogriješila„.

Ova rečenica, a posebno pojmovi poput srpstva i Srba, danas su na udaru državnog tužilaštva i sudskog i ostalih savjeta za zaštitu današnje Crne Gore. Vjerujem da je samo ona dovoljna da se SAJ digne na noge i krene u obračun sa tim mrskim Srbima, koji im ne daju mira i ne dozvoljavaju da se u dubokoj hladovini u kampu na Zlatici pripremaju za gušenje srpskih uličnih ili ostalih pobuna. Nema šta, bio bi vojvoda Vuković danas na meti ANB i ostalih obavještajnih domaćih centara, a kada bi se naveli i ostali njegovi stavovi o Srbima i srpstvu ko zna da ne bi završio i u Spužu.

I kada se sve to zna osmjelio se Bogdanović da otvara ljetnju diplomatsku školu sa imenom Gavra Vukovića. Tragično i smiješno u isti mah, ali pokazuje u kakvom se istorijskom i duhovnom raskoraku nalaze današnji zvanični DPS Crnogorci u odnosu na pretke, a posebno vojvode Gavra Vukovića.

Ali, čini mi se ponekad da je sve ovo džaba pričati. Vjerovatno sve to znaju i Bogdanović i njegovo DPS društvo, ali vole da se u ovakvim slučajevima prave Englezi. Jeste, sve je tako, ali i nije tako, i tako nam se hoće i završena priča. Ipak, sve te iskrivljene i naopake stvarnosti koje stvara DPS, poput ove sa vojvodom Gavrom Vukovićem, moraju imati kraj i valja se nadati da je on blizu.