Mladi Za Kosmet iz Podgorice u Prizrenu (VIDEO)

U toku kalendarske godine, postoje određeni mjeseci kada posebnu pažnju, misli, osjećanja, brigu i molitve usmjeravamo ka našem narodu na Kosovu i Metohiji, kao i na stradanje koje se dešavalo, a dešava se i dan danas. Mjesec mart urezan je svakom Srbinu u srce za vijek i vjekova, što zbog početka agresije NATO saveza, koje je imalo za cilj protjerivanje srpskog življa, što zbog pogroma pet godina kasnije.

Ono što se nije završilo tokom bombardovanja, uspjelo se tokom martovskog pogroma, kada su se na meti opet našli Srbi, njihova imovina, svetinje, spomenici kulture… Na udaru je posebno bio i Prizren, ljudi u njemu (12 hiljada napustilo grad), ali i svetinje Srpske pravoslavne crkve. Srušene su i spaljene saborna crkva sv. Đorđa, crkva Bogorodice Ljeviške, manastir svetih Arhanđela, crkva sv. Nikole, svetog Spasa, sv. Nedelje, sv. Pantelejmona, svetih Vrača, zgrada Bogoslovije, vladičanski dom…

Razmišljajući na koji način da obilježimo i nanovo sagledamo stradanje naših sunarodnika na Kosovu i Metohiji, odlučili smo da bi najadekvatnije bilo da se početkom aprila uputimo ka gradu Prizrenu. Tako smo u nedelju 2. aprila, u ranim jutarnjim časovima, okupljeni ispred sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja, uputili se ka carskoj prijestonici. Zora nas je dočekala nadomak Kosmeta, na teritoriji susjedne nam Albanije, pod južnim obroncima sniježnog Koritnika. Po dolasku u Prizren, prva odrednica bila nam je saborna crkva sv. Đorđa, gdje smo učestvovali na svetoj Liturgiji. Crkva je građena i sagrađena u drugoj polovini 19. vijeka uz velike napore srpskog stanovništva koje tada još uvijek bilo pod otomanskom vlašću. Najteži momenti za ovaj hram pored juna 1999. godine, ostavši bez svog naroda, bili su u martu 2004. g. kada je spaljen i devastiran. Danas je, Bogu hvala, obnovljen. Iskoristili smo priliku i porazgovarali sa sveštenikom Saborne crkve Slobodanom Đorićem, koji je zahvalio na našem dolasku i istakao da od 2011. godine kada je zvanično počela da se slavi hramovna slava, najviše dolaze Srbi iz Crne Gore. Nakon liturgije i kraćeg druženja u porti crkve sa našim domaćinima, đacima i profesorima prizrenske Bogoslovije, krenuli smo ka biseru grada na Bistrici, crkvi Bogorodice Ljeviške.

Kao i ostali pravoslavni hramovi u ovom gradu, pod policijskom je prismotrom i djelimično okružena bodljikavom žicom. Sagrađena je na temeljima vizantijske bazilike u vrijeme kralja Milutina 1306. godine. U 18. vijeku bila je pretvorena u džamiju. Teško je stradala u martovskom pogromu, kada su Albanci u njoj palili gume, da bi crni dim uništio prekrasne freske po kojima je poznata i nalazi se na UNESKO-voj listi svjetske kulturne baštine. Kako zapisa jedan putopisac u njenoj priprati na arapskom, „Zjenica oka moga, gnijezdo je ljepote tvoje“.

Oko podneva, pripremljeno nam je posluženje, a zatim i ručak u Bogosloviji, nakon kojeg su đaci krenuli sa pjesmom. Neopisiv osjećaj tuge i sreće svih nas, da bukvalno ne postoje riječi kojima se to može opisati. Zapjevasmo stare metohijske pjesme, kao i neke nove, a na kraju i našu Marseljezu i naš amanet „Onamo, ‘namo“. Pjesma tih momaka koji u 21. vijeku žive u polugetu, njihov prkos, vedrina, pamet, rečitost naveli su nas da se osjećamo ponosno što se nalazimo u njihovom društvu. Ne smijemo izostaviti i naše malobrojne sunarodnike koji sa ovim momcima istrajavaju, dijele dobro i zlo. Svaki sekund našeg druženja bio je maksimalno ispunjen jakim emocijama. Koliko njima nedostaje više srpskog naroda u okruženju, da bi se koliko toliko osjećali sigurnije, toliko nama fali ljubavi, sloge, zajedničarenja što smo mogli da primimo od njih.

I tako u već nekom zanosu, a bilo je predivno sunčano prizrensko popodne, krenuli smo ka obilasku još dvije crkve i čuvene Kaljaje. Crkvu sv. Spasa u podnožju tvrđave podigao je 1330. godine vlastelin Mladen Vladojević. Crkva sv. Nedelje zadužbina je Marka Mrnjavčevića i podignuta je 1370. godine. Obije su teško stradale u martovskom pogromu. Zatim smo nastavili uspon ka Kaljaju i uživali u prizoru koji nikoga nije ostavio ravnodušnim. Pod nama pružala se panorama grada, u daljini visovi Koritnika, Paštrika, Juničkih planina – Metohija pred nama!

Po povratku sa tvrđave, u sportskoj sali Bogoslovije, odigrali smo fudbalski i košarkaški meč sa đacima. U fudbalu pobjeda je pripala nama, doduše ostvarena u poslednjim sekundama meča, dok u košarci nije bilo dileme. Bogoslovci su pokazali još jedan u nizu svojih talenata.

Bližio se povratak za Podgoricu. Topli pozdravi i upućen poziv našim Prizrencima da nam prvom prilikom budu gosti. U sutonu smo napustili carski grad. Pogledi ka Metohiji sa Vrbnice i svima jedna ista misao u glavi: Dogodine u Prizrenu!  Dugujemo veliku zahvalnost svima iz Prizrenske bogoslovije na bratskom dočeku i gostoprimstvu i nadamo se da ćemo imati priliku da uzvratimo.

Zahvaljujući članovima naše organizacije, braći i sestrama koji su tokom marta mjeseca donirali novac na račun Humanitarnog omladinskog kluba “Mladi za Kosmet“, prikupljeno je 500€ za pomoć Bogosloviji, koje su ovom prilikom uručene.

„Mladi za Kosmet“ pozivaju sve prijatelje i ljude dobre volje, da u skladu sa svojim mogućnostima kroz mjesečne donacije pomognu rad organizacije, a samim tim i naš narod na Kosovu i Metohiji.