Mitropolit Luka: Svijet želi da potpuno uništi Crkvu Hristovu

Piše: Mitropolit zaporoški i melitopoljski Luka

Ne mislim da će ovo (autokefalnost) spasiti situaciju, jer oni koji su željeli i žele ovu autokefalnost su uglavnom zapadni krajevi, gdje je Pravoslavna crkva praktično uništena. A centar Ukrajine, jug i posebno istok su protiv autokefalnosti.”

Tako je početkom 1990-ih Njegovo Preosveštenstvo Vladimir (Sabodan), mitropolit kijevski i sve Ukrajine, govorio o ‘legitimnoj autokefalnosti’. Tada ni Filaret nije mogao da pomisli da je to moguće ostvariti tako jednostavno, proizvoljno, bez saborne odluke CIJELE Crkve – i postati (tobože) pravno autokefalan.

Zapravo, danas smo svjedoci globalne korozije hrišćanstva.

U štampi se aktivno raspravlja o tome da li je potrebno pominjati Patrijarha ili ne, da li treba da imamo autokefalnu Crkvu ili ne. Mediji odvlače pažnju pravoslavnih vjernika sa važnijeg i istinski globalnog problema. A on izgleda ovako: za pravoslavlje nema mjesta u novom svjetskom poretku!

Svijet želi da potpuno uništi Crkvu Hristovu.

Iz istorije Crkve znamo za mnoge progone koju su podignuti protiv nje. Sjetimo se progona Crkve u SSSR-u. Ali svi ti progoni, zajedno, nisu predstavljali prijetnju kao ova koja visi nad Pravoslavljem u današnje vrijeme. Sada su se ove stvari uhvatili super profesionalci, koji su, za razliku od prethodnih progonitelja, izgradili jasnu, dosljednu i promišljenu logistiku ovog procesa.

Na svjetskom nivou formirao se pseudopravoslavni jerarhijski lobi, koji je suočen sa zadatkom da ne samo uništi jedinstvo Pravoslavnih Crkava, već i da ih desakralizuje.

Da bi to učinili, s jedne strane, mrtvorođenim vjerskim strukturama izdaju „tomose“, a sa druge strane u svjetsku zajednicu usađuju životne norme koje su nespojive sa hrišćanskom etikom i moralom.

Kanonsko bezakonje, zajedno sa duhovnom degradacijom, pozvani su da hrišćansku vjeru pretvore u kompost, lišavajući vjernike ne samo blagodati Božije, već i svake nade na spasenje. Ovaj kompost će proglasiti Antihrista svojim duhovnim vođom.

Ono što se dešava na nivou pojedinih država je puko sprovođenje ovog globalnog plana, uzimajući u obzir lokalne specifičnosti.

U Ukrajini je zadatak napraviti takav kompost od spajanja u jednu cjelinu različitih struktura koje se na ovaj ili onaj način povezuju sa hrišćanstvom. U ovom slučaju, riječ je o rastvaranju UPC u „PCU“, pa o tome da se sve to začini unijatima, a zatim kombinuje sa onim što će se tada kuvati u Vatikanu.

Pošto u tom pogledu nema problema sa PCU i unijatima, ostaje da se pobrinemo da se UPC omekša, razjedini, a zatim raspadne. Zatim, dio po dio, možete je dodavati glavnom jelu.

Zbog toga pokušavaju da nas podjele po sporednim pitanjima koja nemaju veze sa dogmatima vjere.

A poenta uopšte nije da li ćemo pominjati patrijarha Kirila ili ne, da li će UPC biti dio RPC ili ne. Ovo nije pitanje. Suštinsko pitanje je – hoćemo li biti sa Hristom, ili ćemo u zajedničkoj formaciji ići u susret Antihristu?

Zahvaljujem sveštenstvu naše eparhije što je odlučilo da ostane na dosadašnjim pozicijama bez ikakvih promjena u bogoslužbenom predanju i kanonskom statusu. Pogotovo sada dobro vidimo i razumijemo kuda nas te promjene vode, i kakav cilj su sebi postavile.

Logistika manipulacija u odnosu na UPC je, zapravo, ista kao na nedavnim predsjedničkim izborima u našoj zemlji.

Situacija je izgrađena tako da izbor postoji, takoreći formalno, a zapravo ga nema. Sve je smišljeno, proračunato, tako da se rezultat unaprijed zna. Zato je bolje da ne trčimo u smrt ovog tora, koji je sa svih strana ograđen bodljikavom žicom, nego se barem potrudimo da se svi zajedno držimo na okupu – da nas bježeći narod ne pregazi, pa da nas ne odvedu sa sobom u pakleni ponor. Zapravo, to i jeste naše držanje položaja u vjeri.

Izvor: Telegram kanal Moja Rusija/Etos

Pročitajte JOŠ:

Bog i ruska zima