Mitropolit Joanikije: Crna Gora je sazdana na kosovskom zavjetu

Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski, Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, služio je danas, na praznik Svetog velikomučenika Pantelejmona, Svetu službu Božiju u Crkvi Pokrova Presvete Bogorodice u Dragalju, u Krivošijama, povodom desetog Sabora bratstva Samardžića.

Visokopreosvećenom mitropolitu sasluživali su Njegovo preosveštenstvo Episkop novobrdski g. Ilarion, arhimandrit Arsenije Samardžić, arhimandrit Benedikt (Jovanović), protojerej-stavrofor Nemanja Krivokapić, protojerej Miajlo Backović, jerej Dušan Mihajlović, jerej Stefan Đerković i đakon Ilija Preočanin. Mitropolit Joanikije je osveštao slavski kolač i odslužio pomen poginulima u Krivošijskom ustanku protiv Austrije.

Nakon pročitanog jevanđelskog začala, Mitropolit Joanikije je izrazio radost zbog dolaska vikara Njegove svetosti Patrijarha Porfirija, Vladike Ilariona – nekadašnjeg dečanskog monaha i igumana manastira Draganac – i prepustio mu riječ.

Njegovo preosveštenstvo Episkop novobrdski Ilarion iskazao je blagodarnost Bogu i našem Mitropolitu na očinskoj podršci, pozivu na zajedničko služenje i gostoprimstvu, prenio blagoslove Njegove svetosti Patrijarha Porfirija i svog sabrata, Episkopa londonskog Nektarija (Samardžića).

Tumačeći današnje Jevanđelje da „ko služi vojvodi, ne upliće se u poslove ovoga svijeta“, Vladika Ilarion je pojasnio nama hrišćanima da treba da znamo kom vojvodi služimo, na koji način i koja su pravila po kojima mu služimo.

„Služi se Gospodu Bogu ovom Svetom liturgijom. Ovo sabranje je ono što gradi, ne samo crkvu ili hram kao takav, nego gradi i naše biće kao naroda. Temelj našeg naroda jeste Sveta služba, Sveta liturgija. Ono iskustvo koje su Sveti Sava i Sveti Simeon nama sa Svete Gore doneli i preneli. I zato, ako se bavimo svetovnim poslovima kojim moramo da se bavimo, neka znamo šta je pretežnije i gdje je polje naše borbe. Gospod Hristos je razapet zato što nije htio da vodi neke borbe kako su ljudi to smislili i očekivali. Nije došao da širi zemlju, da oslobađa od okupatora, nego je došao da da slobodu i prostor slobode da otvori čovjeku u srcu njegovom. Zato što je govorio da carstvo Njegovo nije od ovoga svijeta. A to carstvo koje nije od ovoga svijeta, evo ga ovdje. Ono se otvara svima nama. Svakome su vrata otvorena, svakome ko želi svoje srce da otvori za razgovor sa Bogom i za pričešćivanje vječnim životom. To je temelj naše borbe. To je osnov našeg postojanja i našeg identiteta. Ako to ne činimo, ne možemo nijednu drugu borbu valjano da vodimo. Onda nema čestitoga kneza ni kad treba rat da se vodi. Zato, da se vratimo pokajanju, povratku Bogu, iskrenoj molitvi, razgovoru sa Bogom i pričešćivanju vječnim životom, pa će nas to uvesti u punoću istine i odvesti kuda treba. Ne zaboravite da nismo od ovoga svijeta, zato kažu hrišćane i mrzi svijet, zato što nisu od ovoga svijeta; da se ne čudimo tome ako ljudi koji služe drugom nekom carstvu – zemaljskom carstvu – ne razumiju ovo naše sabranje, ovu našu službu i ne znaju tog vojvodu kom mi služimo. Da se tome ne čudimo, nego sa radošću da nastavimo naše služenje, naš prinos, našu liturgiju i to da svjedočimo cijelome svijetu i da makar jednoga čovjeka pomjeriš za jedan korak bliže Bogu, pa je to velika stvar“ – naveo je Vladika Ilarion.

Episkop novobrdski istakao je značaj napredovanja Crkve Božije ovdje, kako su manastiri živi i da se poje Bogu, i naveo da su to plodovi truda naših otaca, a među njima blažene uspomene Mitropolita Amfilohija, kao i Mitropolita Joanikija koji vodi Crkvu ka luci spasenja.

Bratstvu Samardžića čestitao je slavu, poželio da blagoslovi Svetog Pantelejmona budu sa svima nama i poučio nas da treba da budemo spremni da, „po ugledu na Svetog Pantelejmona i na druge svete mučenike, stradamo na različite načine – trpeći nepravdu, klevetu, teskobu, bolest, a ako Gospod blagoslovi, zapovijedi da i više priložimo Njemu“, i istakao da su najviše priložili oni koji su u ime Božije život položili za bližnje i da se iz takve žrtve toči miro iscjeljenja.

Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit Joanikije, po otpustu, svima je čestitao današnji praznik Svetog velikomučenika Pantelejmona i Svetog Klimenta Ohridskog i besjedom se obratio okupljenom bratstvu Samardžića. Istakao je da bratstvo Samardžića ima veliku istoriju i veliko predanje, da je divno i važno da se okupljaju budući da su se dosta i raselili u zemlje okruženja i dijasporu. Naglasio je da je krvno srodstvo važno, ali da je duhovno srodstvo mnogo jače.

„Zato, kada se sastajete, najljepše je da se sastajete kod crkve, da dođete svi na Svetu službu, da se Duhom Božijim napojite, istinom Božijom i Božijom ljubavlju, da vas milost Božija sve osjeni i Duh Božiji da vas pokrene, pa ćete onda, kada se duhovno sjedinite, znati još više da cijenite i svoje krvno srodstvo. Imate svoju krsnu slavu Svetoga Jovana – to je onaj Duh Božiji koji vas povezuje i milost Božija koja je na vašim domovima. Imate svoje svetinje, svoje grobove, svoja stara ognjišta, gdje god živjeli, gdje god se nalazili. Ipak, svi znaju koliko su važna stara ognjišta naših predaka i stare svetinje i stari temelji, stari korijeni. Bez toga, zapravo, vi ne biste bili ono što jeste“ – besjedio je Mitropolit Joanikije.

Visokopreosvećeni vladika podsjetio je i na divnu legendu vezanu za bratstvo Samardžića, rekavši da može biti i da je istinita, da Samardžići potiču od Pavla Orlovića.

„To predanje vas vezuje za Kosovo i za Kosovsku bitku, za kosovsko junaštvo, za kosovski zavjet, za kosovsku misao. To vas predanje jednako vezuje i za Kosovo i za Crnu Goru, jer i Crna Gora je sazdana na kosovskom zavjetu. Vezuje vas koliko za Miloša Obilića, Pavla Orlovića i Svetoga kneza Lazara, toliko i za Njegoša, pa neka bude srećno ovo bratsko okupljanje. Zaista, odajem svako priznanje i divljenje onima koji su se potrudili i oko ranijih sabora bratstva Samardžića i oko ovog današnjeg divnog i veličanstvenog sabora. Pomolili smo se Bogu svi zajedno, pričestili se svetim tajnama Hristovim, pomolili se Bogu i za postradale Krivošijane koji su znali da ispoštuju Bečkoga cara kad je on ovdje vladao, ali, iako su ga poštovali, nijesu svoju borbu za slobodu time prekinuli, nego, kada je došao momenat, oni su dizali više ustanaka. A evo danas smo izvršili pomen za sve one koji su postradali u Krivošijskom ustanku. To je velika epopeja, velika istorija.“

Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski, Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, besjedu je zaključio riječima da ni danas nije lako i da nemamo dovoljno slobode, ali da će nam biti bolje kad mi budemo bolji, kad svoje misli upravimo ka dobru, kad naučimo da u bližnjima vidimo dobro, kad prevaziđemo nesporazume i budemo braća u Hristu Gospodu, da volimo i čuvamo jedni druge, svoju otadžbinu i svoju istoriju.