Mit o dobronamjernim „zapadnim demokratijama“: Tlo na kom je zasađeno prvo sjeme zla i haosa

Zapadni političari bezobzirno propovijedaju da, ako žele da budu shvaćene ozbiljno, države moraju prihvatiti zapadnu demokratsku tradiciju. Ali, čim se ogoli tzv. demokratija, pojavljuje se nešto zlokobno i trulo, ističe za RT američki pisac i novinar Robert Bridž.

Bridž podsjeća, da je Vinston Čerčil demokratiju opisao kao „najgori oblik vlasti, izuzev svih ostalih“, čime je započeto definisanje političke strukture, danas poznate kao „zapadni svet“.

„Negdje tokom nezgodne demokratske evolucije, ‘demokratija zapadnog stila’ postaje sine qua non političke filozofije“, ističe Bridž i pojašnjava:

„Drugim riječima, nijedna nacija se nije smatrala potpunom (ili bezbjednom) ako prethodno nije obećala lojalnost političkim idealima ‘zapadnog svijeta’ – što je skraćenica za ‘američki svijet’. Na tom kontaminiranom tlu bilo je prvo zasađeno prvo sjeme zla i haosa“.

On podsjeća i na riječi američkog predsjednika Vudra Vilsona koji je 1917. godine, u nastojanju da opravda ulazak SAD u rat sa Njemačkom kazao „Svijet mora biti siguran za demokratiju“.

„Amerika bi time služila kao staratelj i svjetski policajac ‘svete’ političke tradicije. Vodeći intelektualci, uključujući Noama Čomskog navode da je upravo ova ideja bila pokretačka snaga mnogih američkih budućih vojnih zapleta kao što su Vijetnam, Kambodža i Koreja“. naglašava pisac.

Vilsonog „evangelistički brend“, ponovila je 81 godinu kasnije Medlin Olbrajt, tada državni sekretar SAD:

„Ako moramo koristiti silu, to je zato što smo mi Amerika; mi smo neophodna nacija. Stojimo visoko i vidimo dalje od drugih zemalja u budućnost“.

Bridž komentariše:

„Ovo je ona ista predstavnica demokratije koja je smrt pola miliona djece u Iraku, što je bila posledica sankcija, nazvala ‘vrijednim toga’. Lično bih volio da vidim kako Olbrajt pokušava da ‘zasluge ‘demokratije zapadnog stila“ objasni roditeljima te djece“.

Novinar ističe da se ovakvo patološko razmišljanje nastavilo i sa Džordžom Bušom, kada je u martu 2003. naredio invaziju na Irak kako bi „demokratizovao zemlju“.

„Na kraju krajeva, kada demokratski principi stvarno rade u korist ljudi u zapadnom svetu? Rekao bih skoro nikada“, navodi Bridž.

„Grčka, mjesto rođenja demokratije, je 5. jula 2015. godine održala referendum u kojem su građani pitani da li žele da prihvate sporazum o štednji koji je predložila Evropska komisija, MMF i Evropska centralna banka. Preko 62% Grka je glasalo protiv. I šta se desilo? Grčki premijer Aleksi Cipras, ignorišući rezultate referenduma, potpisao je još gori sporazum sa međunarodnim povjeriocima.

Na kraju, građani ‘demokratske’ Evrope nisu se pitali ni da li se slažu sa kontraverznom odlukom nekoliko država EU da se prime migranti u njihove države.

U svjetlu ovih unemirujućih događaja, kako se može realno tvrditi da se ‘zapadni svijet’ pridržava standarda ‘demokratije zapadnog stila’ koji neprestano nameće ostatku svijeta? 

‘Demokratija zapadnog stila’ postala je predstava u rukama zapadnih kreatora politike, koji su ovu parolu koristili kako bi incirali operacije promjene režima širom svijeta, dok su u svojim kućama potisnuli ‘nepopularne’ inicijative podržane javnosti. Šarada mora da se završi“, zaključuje u svom članku Bridž.